GLOBAL
Novi oblik ekonomije donosi brojne opasnosti.
Pristup iz ere nafte, jednostavno više nije primjenljiv
FOTO: Ilustracija (Pixabay)
Novi artikal počeo je da osvaja unosnu,
brzorastuću industriju, izazvavši pritom goruću potrebu za uspostavljanje novih
trgovinskih propisa koji bi regulisali protok ove nove robe. Prije samo sto
godina, resurs koji je doveo do iste situacije bio je nafta. Danas, to su
podaci – crno zlato digitalne ere.
Titani tržišta, kao što su Alphabet (Matična
kompanija Google-a), Amazon, Facebook i Microsoft, izgledaju nezaustavljivo –
oni predstavljaju pet najvrednijih registrovanih kompanija svijeta. Njihov
profit je u kontinuiranom rastu, a zajedno su u prvom kvartalu ove godine
ostvarili zaradu od preko 25 milijardi dolara.
Takva dominacija izazvala je sve učestalije
pozive na parcijalizaciju ovih megakompanija, na sličan način kao što je
učinjeno sa kompanijom Standard Oil početkom 20. vijeka. Ipak, pitanje je
koliko bi 100 godina staro rješenje odgovaralo današnjoj situaciji.
Pre svega, niti ko želi da živi bez Facebooka,
niti ove kompanije značajnije krše uobičajene trgovinske propise. Istovremeno,
uspon startapa kao što je Snapchat pokazuje da dominacija ne znači zatvoreno
tržište i da ima prostora za nove elemente i inovacije.
Ali razloga za zabrinutost i pored toga ima.
Kontrola nad podacima i informacijama pruža internet kompanijama ogrumnu moć.
Stari pristupi i načini razmišljanja o kompetitivnosti, nastali u eri nafte,
danas izgledaju zastarjelo i neprimjenljivo na nešto što se na Zapadu već
naziva “data economy”, odnosno ekonomija podataka.
Kvantitet kao nova kategorija kvaliteta
Šta se promijenilo? Pametni telefoni i
internet učinili su podatke istovremeno sveprisutnim i vrijednijim. Šta god mi
radili, gotovo svaka naša aktivnost ostavlja digitalni trag – sirovina koja se
obrađuje u “destilerijama podataka”.
Kako se sve više uređaja – od ručnih satova do
automobila – povezuje na mrežu, količina podataka tako raste. Procjenjuje se da
će automobili bez vozača generisati oko 100 gigabajte podataka po sekundi!
Istovremeno, tehnologije vještačke inteligencije (AI) uspijevaju sve brže i
smislenije da obrađuju podatke i tako povećavaju njihovu vrijednost.
Algoritmovi su sada sposobni da procijene kada
će mušterija biti spremna na kupovinu, kada je motoru potreban servis ili je
određena osoba u opasnosti od oboljenja. Sve to dovelo je do toga da su mnogi
industrijski giganti, kao što su General Electric i Siemens, već počeli da se
predstavljau kao “data firms”, odnosno “banke podataka”.
Ogromna količina podataka potpuno je promijenila
prirodu kompetitivnosti. Tehnološki giganti kao što je Facebook, sakupljanjem
sve više podataka, sve bilje znaju šta da poprave, čime dalje privlače sve veći
broj ljudi, i tako sakupljaju još više podataka. Podaci su na taj način postali
generatori “začaranog kruga” koji funkcioniše kao neka vrsta zaštite
od propadanja i praktično garantuju kontinuiran rast.
Kako imaju sveznajuću poziciju u svojim
tržištima i šire, tehnološki giganti mogu vrlo lako da odrede koji novi
proizvid ima potencijala da postigne uspjeh, pa tako mogu ili da ga iskopiraju,
ili da ga otkupe prije nego što privuče previše pažnje, odnosno prije nego što
mu se značajno poveća vrijednost.
Nogi navode Facebook kupovinu WhatsApp-a za 22
milijarde dolara 2014., kada je imao samo 60 zaposlenih, kao primjer za ovakvu
strategiju uklanjanja potencijalnih rivala.
Pružanjem dodatne prednosti već dominantnim
kompanijama, podaci itekako utiču na kompetitivnost.
Neophodnost novog pristupa
Priroda podataka čini stare tržišne propise
gotovo potpuno neupotrebljivima. Razbijanje firme kao što je Google na pet
manjih ne bi ništa promijenilo, jer bi jedna od njih kroz određeno vrijeme
sigurno postala dominantna.
Potrebno je radikalno preispitati moguće
pristupe, a eksperti za sada nude dvije ideje.
Prva podrazumijeva da tržišna regulatorna tijela
moraju da konačno pređu iz industrijskog doba u 21. vijek i razmotre činjenicu
da se podaci ne mogu prosto prebrojati ili staviti na tas. Oni sada moraju
imati u vidu da količina podataka u posjedu utiče na sklapanje dogovora i
kupoprodajne cijene. Također, potrebno je ozbiljnije pratiti dinamiku tržišta i
praviti simulacije koje će moći da odreda kako najbolje promovisati kompetitivnost
na tržištu.
FOTO: Ilustracija (Pixabay)
Drugi princip jeste da se smanji kontrola koju
provajderi online usluga imaju nad podacima i dati više kontrole onima od kojih
podaci dolaze. Više transparentnosti bi svakako pomoglo, a u tome bi veliku
pomoć odigrala spremnost vlada da otvore određene baze svojih podataka i tako
omoguće javnosti uvid u ekonomiju podataka.
Remont tržišnih propisa u dobu informacija
neće biti lak zadatak, ali ukoliko ne želimo da podacima vlada nekoliko
giganata, koji sarađuju sa ko zna kojim vladama širom svijeta, nešto se mora
preduzeti.
(TBT, The Economist, Newsweek.rs)
