GLOBAL
Inženjer Tateh Lehbib za Sahravi izbjegličke kampove gradi
kuće od plastičnih flaša koje su otporne na pustinjsku vrućinu, pješčane oluje
i jake kiše
FOTO: public
Na mjestu gde temperatura prelazi 50 stepeni Celzijusa, pješčane
oluje dodatno otežavaju život Sahravi izbjeglica, koje žive u kućama od
nepečene opeke i šatorima u kampovima blizu Tindufa u zapadnom Alžiru. Simbolično,
ova oblast nosi nadimak “Đavolja bašta”.
Mladi inženjer, Tateh Lehbib (28) pronašao je način da ovim
ljudima olakša muke. Sve što je potrebno da bi se sagradile kuće u ovoj suhoj
zemlji je 6.000 plastičnih flaša. Flaše se prije gradnje napune pijeskom i
zajedno sa slamom redaju se gusto tako da oforme čvrstu građevinu.
“Plastične flaše su 20 puta otpornije od nešpečene
opeke”, tvrdi mladi inženjer čiji je projekat podržao i UNHCR sa budžetom
od 60.000 eura. On je do sada sagradio 26 kuća, a 80 posto materijala činila je
reciklirana plastika, slama, zemlja i karton. Flaše koje čine strukturu zidova
su iskorištene dvolitarske flaše vode ili gaziranih pića koje se mogu naći u
kampu ili na otpadu.
“Cilj nam je da olakšamo patnju naroda i da im
omogućimo život sa više dostojanstva u ekološkim i održivim domovima”,
objašnjava Lehbib.
Nakon što se glavna struktura sagradi, zidovi se prekrivaju
cementom i krečnjakom i onda se kreče u bijelo da bi odbijali sunčeve zrake i
održavali sobnu temperaturu hladnom – nekad se temperaturu spusti i do 5
stepeni Celzijusa. Da bi se povećao dotok vazduha krov ima dvostruki sloj: prvi
je sačinjen od podmetača koji su sagrađeni od recikliranih flaša, a drugi je
cemetni. Također, dva prozora koja su različite visine pružaju bolju
ventilaciju.
Zaobljeni eksterijer sprečava da se tokom pješčanih oluja pijesak
skuplja na spoljašnjim zidovima što je čest slučaj kod kvadratnih kuća u kampu.
Kada je pješčana oluja izrazito jaka, dine dosežu i do vrha krova.
Jedan od izbjeglica, Mohamed Dalem Hasan (38) koristi ovakvu
plastičnu kuću da ugosti prijatelje i posluži im čaj, ali i dodaje da su one
prilično zgodne i za popodnevnu drijemku. “Rizik od urušavanja je
mali”, kaže on. “U kućama od nepečene opeke krov je metalni pa možemo
i da nas zgnječi ako se sruši.”
Sada u ovakvim kućama sklonište tokom najtoplijeg dijela
dana mogu naći i bolesni i djeca, za razliku od kuća sa krovom od cinka koji je
najbolji provodnik toplote. U početku su svi bili začuđeni Lehbibovom gradnjom
ovakvih kuća ali sada svi žele da znaju kako je boraviti u njima.
Inženjer napominje da se ovakav porodični dom može sagraditi
za nedjelju dana sa troškovima od oko 250 eura što je znatno jeftinije od
ciglanih kuća koje mogu koštati i do 1.000 eura.
Lehbib je prvu ovakvu kuću sagradio 2015. godine za svoju
baku jer je želio da joj olakša podnošenje vrućine. Kada nije u Španiji, on
boravi u toj istoj kući sa njom.
U početku kaže da su ga izbjeglice smatrale “ludakom sa
flašama” jer su bile skeptične da od plastičnih flaša mogu nastati čvrste,
stabilne kuće. Sada su u planu i veće kuće koje će imati i kuhinje, a dosta
nekadašnjih skeptika je sada uključeno u izgradnju kuća što pozitivno utiče na
lokalnu ekonomiju.
Više od 165.000 Sahravi izbjeglica posljednjih 42 godine
živi u izgnanstvu u području oko Tindufa nakon rata u zapadnoj Sahari. Nakon
velike kiše 2015. godine, oko 25.000 izbjeglica ostalo je bez doma ili su
njihove kuće oštećene.
(TBT, MEE, Newsweek.rs)
