GLOBAL
Sultan Kabus nema djece, a slabog je zdravlja, pa je sva
pažnja usmjerena na njegovog nasljednika. Niko, međutim, ne zna ko bi to mogao
da bude
FOTO: Sultan Omana, Kabus ibn Said el Said; Izvor: Reuter
Sultan Kabus, bolesni vladar Omana, obavlja u svojoj maloj,
ali bogatoj zemlji ulogu premijera, predsjednika, ministra inostranih poslova,
ministra odbrane i komandanta vojske – istovremeno.
U Omanu se na svakom koraku vidi koliko je Kabus bin Said al
Said značajan. Sultanove slike dočekuju putnike na aerodromu, a njegovo ime
nose putevi, škole, bolnice, luke, stadioni i univerziteti.
Najveća džamija u svakom većem gradu također je nazvana po
njemu, što se razlikuje od većine muslimanskih zajednica koje tu počast
rezervišu za pokojnike.
Gotovo svaki stanovnik ove bliskoistočne zemlje može da
ispriča neku priču o trenutku kada je sultan posjetio njegov grad ili selo,
pomogao nekome ili lično otvorio školu ili fabriku vode. Zato biti lojalan
Omanu znači biti lojalan sultanu Kabusu.
A sada kada 76-godišnji vladar ima problema sa zdravljem,
pažnja je prirodno usmjerena na njegovog nasljednika. Tu nastaje problem: niko
ne zna ko bi to mogao da bude.
Delikatno balansiranje u regionu
Stabilnost Omana je značajna za region i svijet, jer se
nalazi na rubu Persijskog zaliva, a Hormuški moreuz ga dijeli od Irana. Dve
zemlje zajedno kontrolišu vitalni tjesnac kojim prođe 20 posto zaliha svjetske
nafte.
Zapadne diplomate u prijestonici Maskatu priznaju da će
Hormuški moreuz biti “najveća nagrada” u rivalitetu Saudijske Arabije
i Irana, ali i “izvor sljedećeg sukoba” ako Oman izgubi delikatnu
diplomatsku ravnotežu koju ima sa dvije regionalne sile.
Tokom skoro 30 godina vladavine, sultan Kabus, koji je na
tron došao u puču bez krvi poslije decenije nemira i državnih udara, iznad
svega ostalog se starao da država bude stabilna. Kako bi spriječio unutrašnje
dvorske intrige, miješanje regionalnih sila ili svađe među omanskim plemenima,
Kabus svoje namjere o nasljedniku zadržava za sebe.
Složeni tajanstveni lavirinti oko procesa nasljeđivanja –
koji uključuje izbore u porodičnom savjetu i zapečaćene koverte kao na dodjeli
Oskara – smišljeni su, kažu analitičari i posmatrači, kako bi se osiguralo da
Kabus prenese i stabilnost kao dio svog nasljeđa.
Da li će to funkcionisati? Svi se slažu da će sljedeći
sultan, ma ko to da bude, imati zadatak da osvoji javnost koja je jedino
poznavala i imala koristi od Kabusa. Još veći izazov će predstavljati vođenje
ekonomije zavisne od nafte i sprečavanje društvenih nemira za koje svi strahuju
da će pratiti neminovno opadanje zaliha crnog zlata.
Sultan Kabus predstavlja oca i zaštitnika Omana. Sa naftnim
bogatstvom koje je kasno otkriveno, izvukao je zemlju iz bijede i stvorio
modernu državu koja je jedan od ključnih igrača na arapskoj sceni.
Sultanov pečat
Kada je 1970. došao na vlast, Oman je bio jedna od
najsiromašnijih zemalja u regionu. Imala je samo tri škole, a 66% odraslih bilo
je nepismeno, uključujući 88% žena. Dvadeset posto djece umiralo je prije pete
godine. Očekivani životni vijek bio je u prosjeku 49,3 godine.
Pod Kabusom, omanski BDP skočio je sa 256 miliona dolara na
više od 80 milijardi. Danas u zemlji postoji 59 bolnica i 1.230 škola,
nepismenost odraslih pala je na 5,2%, a životni vijek skočio na 76 godina.
Tako dramatičnoj transformaciji Omana, sultan je dodao i
lični pečat, jer se direktno miješao u sve segmente života, od toga koliko
građani često treba da peru kola, do ohrabrivanja da otvaraju firme.
Taj lični pečat ostavio je dubok trag među stanovništvom,
čija je lojalnost sultanu iskrena i vidljiva. Tako se Jumaa bin Hasun, vlasnik
brodogradilišta, sjeća dana kada mu je sultan predložio da se vrati kući iz
Kuvajta i pravi i prodaje brodove.
“Sultan je sjedio ovdje, proveo sa nama cijelu noć. Na
kraju nam je, prije nego što je krenuo, dao vreću para i rekao da
gradimo”, priča Bin Hasun.
U igri za nasljednika 85 rođaka
Stručnjaci smatraju da su sve opsene oko imenovanja nasljednika
namjerne.
Vjeruje se da Kabus ima problema sa zdravljem od 2014.
godine, a nekoliko mjeseci se liječio u Njemačkoj. U posljednje tri godine rijetko
se pojavljivao na javnim događajima.
Prema procjenama stručnjaka, postoji 85 pojedinaca koji su
zakoniti Kabusovi nasljednici – muški potomci kraljevske porodice al Said sa
dva omanska roditelja.
Prema trenutnom Ustavu, porodični savjet odabrat će nasljednika
u roku od tri dana poslije Kabusove smrti. Ako ne postignu konsenzus, biće
otvorena dva zapečaćena koverta koje je sadašnji sultan ostavio na dvije
lokacije u zemlji, a u oba je zapisano ime onoga koga vidi kao svog nasljednika.
“Vladajuća dinastija ima historiju bogatu prinčevima i
braćom koji se bore za vlast i čak ubijaju jedni druge. Ako bi nasljednik bio
neskriven i poznat, mnogo je aktera koji bi okretali članove porodice jedne
protiv drugih”, kaže Ahmed al Kuhaini, omanski politički analitičar.
“Ako nema očiglednog nasljednika, sistem je na neki način
stabilniji.”
Kabus je tokom godina davao sve od sebe da ne izdvaja
nijednog rođaka, kako tajna ne bi bila otkrivena prije vremena. Ipak,
posmatrači često pominju tri imena: Asada, Šihaba i Hajtama bin Tarika.
Do nedavno, samo je nekoliko njih imalo direktnog iskustva u
vladanju, a onda je u martu sultan izdao dekret kojim je Asada bin Tarika
imenovao zamjenikom premijera. Bio je to rijedak slučaj da se neko iz porodice
umiješao u državne poslove i signal analitičarima da bi Asad, sada u
šezdesetim, mogao da bude sljedećim sultanom.
Međutim, zapadne diplomate i analitičari se slažu da je to
samo puko nagađanje.
Zavaravanje susjeda
Kabusova sklonost tajnama ne leži samo u ličnom stavu i
domaćim razmiricama. Posmatrači kažu da je to i reakcija na problematično susjedstvo
Omana, zemlje koja se graniči sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim
Emiratima i udaljena je svega 50 kilometara od obale Irana.
Sultan je decenijama vješto održavao neutralnost: Oman je
zadržao jake političke i ekonomske veze sa Iranom, starim trgovinskim
partnerom, dok je istovremeno njegovao i tople odnose sa iranskim ljutim
rivalom, Saudijskom Arabijom.
Kao geografska i politička spona između država Persijskog
zaliva i Irana, Oman je koristio svoj položaj da bude njihov medijator sa
Zapadom, pa čak i pomogao da se 2015. postigne nuklearni sporazum sa Teheranom.
Imenovanjem nasljednika, Kabus bi pružio priliku Saudijskoj
Arabiji, UAE ili Iranu da probaju da privuku novog sultana ili da koriste svoje
bogatstvo ili špijunske službe i izvrše na njega pritisak
Asad bin Tarik el Said; Izvor: ReuterFoto: Asad bin Tarik el
Said; Izvor: Reuters
“Nije tajna da se u drugim državama Zalivskog savjeta
za saradnju (GCC) negativno gleda na sve bolje odnose Omana sa Iranom”,
kaže analitičar Đorđo Kafijerom, direktor vašingtonske konsultantske firme
Analitika zalivskih zemalja.
“Velike su šanse da će druge zemlje GCC, naročito
Saudijska Arabija i UAE, pokušati da izvrše pritisak na nasljednika sultana
Kabusa kako bi spoljna politika Maskata bila više u skladu sa Rijadom i Abu
Dabijem, a manje sa Teheranom.”
Tajanstvenost također štiti još jednu značajnu Kabusovu
zaostavštinu: održavanje ravnoteže između različitih plemena i vjerskih manjina
koji su podjednako zastupljeni na svim mjestima, od sudova do savjeta lokalnih
škola. Kandidat za tron lako bi mogao da odbaci ovaj pažljivo održavani balans.
Novi sultan bit će nespreman za krizu
S druge strane, ovolika misterioznost mogla bi sljedećeg
sultana da ostavi nespremnim za sljedeću potencijalnu krizu u zemlji, onu
ekonomsku.
Prema više studija, ako se proizvodnja nastavi ovim tempom,
Oman će ostati bez nafte za 15 godina. Zemlji je potrebno da dobija 55 dolara
po barelu kako bi mogla da plaća zarade u javnom sektoru. Kada cijena padne
ispod 55 dolara – a tako je već neko vrijeme – nastaje problem, kažu
stručnjaci.
U Omanu su 2011. izbile demonstracije zbog nezaposlenosti i
korupcije. Kabus je na proteste odgovorio otvaranjem novih radnih mjesta u
javnom sektoru, većim platama i bonusima za koje vlada još uvijek plaća.
Građani se sada brinu kako bi novi i neiskusni sultan, neko
ko nije odgajan za ovaj položaj i žudi da stekne kredibilitet, reagovao.
“Sa sve većim brojem onih koji traže posao, ako ekonomija
ne bude napredovala i ne može da obezbijedi nove projekte, sve će se završiti
socijalnom bombom”, kaže analitičar Kuhaini. “Novi sultan neće imati
isti kredibilitet kao prethodni, a to može da ugrozi ravnotežu.”
Zapadne diplomate su uočile pojačanu militarizaciju omanskih
snaga bezbjednosti i zabrinuti su da bi svaki izazov vladavini novog sultana,
po svoj prilici iz ekonomskih pobuda, mogao da naiđe na upotrebu sile.
(TBT, CSM, Newsweek.rs)
