KULTURA
Kako piše list, insistiranje na četiri različita jezika
dovodi do “bezbroj apsurdnih situacija” i kao jedan od primjera
navodi da djeca iz istog grada u Bosni idu u istu zgradu, u istu školu, ali idu
na predavanja na “različitim jezicima”
FOTO: (public)
List “Ekonomist” je u svojoj rubrici
“Ekonomist objašnjava” postavio pitanje da li je srpsko-hrvatski
jedan jezik ili su u pitanju četiri različita jezika.
Tekst na portalu poznatog lista stiže u danima u kojima je dio
javnosti u bivšim jugoslovenskim republikama ponovo otvorio poznatu debatu o
jeziku, podstaknut potpisivanjem “Deklaracije o zajedničkom jeziku”,
koju je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nazvala marginalnom
stvari, a ovom temom bavi se i Nedeljnik.
“Oko 17 miliona ljudi u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj i
Crnoj Gori govore varijacijama onoga što se nekada zvalo srpsko-hrvatski ili
hrvatsko-srpski. Ipak, zvanično, jezik koji je nekada ujedinjavao Jugoslaviju
je, baš kao i zemlja, prestao da postoji. Umjesto toga, sada ima četiri imena:
bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski. Ali, da li su svi oni jedan te isti
jezik?”, pita Ekonomist.
Kako se navodi, lingvisti i predstavnici NVO iz četiri
zemlje, koji su i inicijatiori deklaracije, smatraju da je odgovor glasno
“da”.
“U deklaraciji se navodi da četiri jezika formiraju
‘policentričan’ jezik, slično kao engleski, njemački ili arapski. Oni ističu
da, iako postoje različiti dijalekti, oni predstavljaju varijacije jednog
jezike, jer svi koji ga govore mogu da se međusobno razumiju. To zaista čini
ova četiri jezika sličnijim od dijalekata mnogih drugih policentričnih
jezika”, navodi “Ekonomist”.
Autori navode da je insistiranje obrazovnih i drugih
institucija na korištenju samo jedne varijacije “represivno, nepotrebno i
štetno”. Cilj deklaracije je da se razvije diskusija o jeziku “bez
nacionalističkog tereta” i kako bi se doprinijelo procesu pomirenja.
Kako piše list, insistiranje na četiri različita jezika
dovodi do “bezbroj apsurdnih situacija” i kao jedan od primjera
navodi da djeca iz istog grada u Bosni idu u istu zgradu, u istu školu, ali idu
na predavanja na “različitim jezicima”.
“Zvanična vladina prezentacija u BiH postoji na četiri
jezika, engleskom, bosanskom i hrvatskom, na latinici, kao i na srpskom koji je
na ćirilici. Ipak, kada se regionalni političari sastaju, nisu im potrebni
prevodioci. Kada ratni zločinci izlaze pred sud u Hagu, njima prevodi
prevodilac koji je na smjeni. Internet meme koji dobro opisuje situaciju potiče
iz Bosne i pokazuje paklicu cigareta na kojoj piše ‘pušenje ubija’ dva puta na
latinici i jednom na ćirilici, iako su sva slova ista”, piše
“Ekonomist”.
Kako se navodi, “kao i širom svijeta, sporenje oko
jezika je političko”.
“Nacionalisti iz Srbije vide deklaraciju kao nešto što
pokušava da podriva vezu između Srba u Srbiji, bosanskih Srba i Crnogoraca. Rješavanje
ovog pitanja bi tako oduzelo jedan alat iz ruku nacionalista koji su ga
koristili da prave probleme. Jezik ističe razlike. Oni strahuju da ako bi svi
govorili isti jezik u Bosni, to bi podrivalo njihovu političku ambiciju da
razbiju tu zemlju. Nacionalisti iz Hrvatske svoju borbu za nezavisnost povezuju
dijelom za borbu akademika iz šezdesetih, koji su tvrdili da je hrvatski
zasebni jezik. Ako on to jeste, onda su Hrvati zaseban narod, samim tim nisu
Jugosloveni, tvrdili su oni”; piše “Ekonomist”.
Ipak, kako se zaključuje u tekstu, “obične ljude ta
tema ne dotiče mnogo”.
“Kada ih pitate koji jezik govore, često kažu
jednostavno ‘naški'”, piše u tekstu.
(TBT, nedeljnik.rs)