NAUKA
U slučaju ovih 6 mitova, moderna naučna saznanja su dokazala
da su inspirirani stvarnim događajima
FOTO: (Thinkstock)
Ljudska vrsta specifična je u životinjskom svijetu i po daru
za pripovijedanje, odnosno imaginaciji. Od najdavnijih vremena, čovjek je bilježio
protok vremena usmenom i pisanom riječju, a inspiraciju za priče koje je
prenosio nalazio je kako u skrivenim kutcima uma, tako i u stvarnosti.
Zbog toga, u svakom drevnom mitu, legendi ili predanju uvijek
treba tražiti ono zrnce istine koje se možda krije negdje iza stilskih figura i
nevjerovatnih avantura, a u slučaju ovih 6 mitova, nauka je dokazala da su
inspirisani stvarnim događajima.
Kratersko jezero i bitka bogova
Urođeničko američko pleme Klamat vjerovalo je da je
Kratersko jezero u Oregonu nekada bilo visoka planina koje se zvala Mazama.
U to vrijeme, na njenim obroncima živio je Lao, bog
podzemnog svijeta koji je ušao u žestok boj sa Skelom, bogom neba. Vatra i
kamen letjeli su sa planine, a na kraju Lao je izgubio, a Skel je na njegovu
glavu srušio planinu kako bi ga zauvijek zarobio u podzemnom svijetu gdje
pripada. Kako bi uklonio ožiljke koje je bitka nanijela prirodi, Skel je na mjesto
nekadašnje planine postavio prelijepo plavo jezero.
Drevni indijanski mit zapravo opisuje vulkansku erupciju
koja se desila prije oko 8.000 godina i za koju geolozi tvrde da je bila nevjerovatnog
intenziteta – toliko velika da je raznijela planinu i na njenom nekadašnjem mjestu
ostavila krater koji se vremenom napunio vodom.
Biblijski potop
Iako priča o Nojevoj barci vjerovatno nije istinita, pomen
velikog drevnog potopa može se naći u mitološkim predanjima od zapada Evrope pa
sve do istočne Azije.
Najstariji pomen nalazimo u Epu o Gilgamešu. Mesopotamski ep
iz 7. vijeka prije nove ere opisuje kako su bogovi skovali zavjeru o potopu
kako bi uništili svijet.
Geloški podaci sakupljeni u oblasti Crnog Mora, pokazali su
da je prije oko 11.500 godina kada se potop navodno odigrao došlo do velikog
topljenja glečera na sjeveru, pražnjenja Crnog Mora i rasta nivoa vode u
Mediteranu. Crno More bilo je tada odvojeno kopnom od Sredozemnog, ali kako je
more toliko poraslo, ono se prelilo preko prevlake i spojilo dva mora.
Kiše i rast nivoa mora bili su toliko drastični da se većina
naučnika danas slaže da su ovi događaji gotovo sasvim izvjesno poslužili kao
inspiracija za mit o potopu.
Šri Lanka i armija majmuna
U indijskom epu Ramajana, konstruisan je tipičan antički
zaplet baziran oko otmice. Sita, žena boga Rama, oteta je i odvedana u demonsko
kraljevstvo na ostrvu Lanka. Kako bi vratio Situ, Rama je uz pomoć armije čovjekolikih
majmuna sagradio pontonski most od Indije do Lanke, koji je prešao sa vojskom i
ubio demona.
Iako je priča prepuna intrigantnih detalja, sam most zaista
postoji! Snimanja iz vazduha otkrila su 48 kilometara dugačak potopljen
krečnjački sprud koji je povezivao dvije kopnene mase. Most, samo nekoliko
metara ispod površine vode, vjerovatno je inspirisao Hindu legendu, naročito
kada se ima u vidu da je potonuo tek u 15. vijeku.
FOTO: (Wikipedia)
Atlantida
Jedan od najpoznatijih mitova u historiji čovječanstva
svakako je priča o Atlantidi. Prvi spomen legendarnog ostrva nalazimo kod
starogrčkog filozofa Platona, koji je opisao kako je civilizaciju na vrhuncu
razvoja i slave progutalo more. Iako se o postojanju Atlantide i dan danas
žestoko raspravlja, veliki broj arheologa ubijeđen je kako se u priči zapravo
radi o Minojskoj civilizaciji.
Danas znamo da je prije oko 3.650 godina snažna vulkanska
erupcija pogodila ostvo Santorini i da je cunami izazvan njenom silinom pogodio
Krit i vjerovatno zbrisao Monojce, o kojima se ništa poslije toga više nije
čulo.
Gromovita ptica i kit
U mitologiji sjevernoameričkih indijanaca može se pronaći
legenda o gromovitoj ptici (mitsko natprirodno stvorenje) koja je spasila pleme
Kileta nakon što je ubila opakog kita koji je izlovljavao svu ribu neophodnu za
preživljavanje plemena.
Tokom te borbe, more se uzburkalo i nastali su siloviti
džinovski talasi koji su ubili mnoge ljude. Na kraju, gromovita ptica je pobijedila,
izvukla kita iz mora i bacila ga na kopno izazvavši tako još jedan veliki
potres.
Tek 1980 godine, geolozi su otkrili dokaze o velikom
zemljotresu oko 1700. godine koji je bio dovoljno jak da izazove masivan
cunami. Ovaj talas pogodio je ne samo oblast koje je naseljavalo pomenuto
pleme, već je stigao čak i do Japana.
Zvjezdani gost
Oko 1006. godine pismeni ljudi širom svijeta zabilježili su
pojavu, kako su pisali, “zvjezdanog gosta” na nebu. Dok su mnogi raspredali
o “strašnim predskazanjima” koje nebeska pojava donosi, persijski
filozof, naučnik i ljekar Ibn Sina, poznatiji kao Avicena, dao je daleko
iscrpniji i naučniji opis od ostalih. U “Knjizi liječenja”, Sina je
zapisao kako je objekat koji je mjesecima bio vidljiv na nebu mijenjao boju, prije
nego što je počeo da varniči i blijedi dok nije potpuno nestao.
Dugo se pretpostavljalo da je objekat u stvari bio kometa,
međutim danas znamo da je bila u pitanju eksplozija supernove koja se odigrala
prije 7.200 godina, a čija je svjetlost stigla do Zemlje početkom drugog
milenijuma.
(TBT, IFLS, Newsweek.rs)