KULTURA
“Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori,
Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan
FOTO: (Karta područja na kojem se govore hrvatski, srpski,
bosanski i crnogorski)
U četvrtak će u Sarajevu biti predstavljena Deklaracija o
zajedničkom jeziku, dokument koji je, kako se moglo i očekivati, uzbudio
duhove, i već, i prije no što je službeno objavljen, podijelo javnost na pro et
contra skupine.
Deklaraciju je do sada potpisalo više do 200 ljudi od jezika
– lingvista i pisaca, ali i aktivista, umjetnika raznih profila. U sastavljanju
teksta sudjelovalo je tridesetak eksperata različitih profila iz Hrvatske,
Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
“Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori,
Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog
tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s
prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski,
španjolski, portugalski i mnogi drugi… Korištenje četiri naziva za standardne
varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i
četiri različita jezika”, stoji u Deklaraciji u kojom se među ostalim poziva na
“hitno ukidanje svih oblika segregacije i diskriminacije u obrazovnim
ustanovama, zaustavljanje umjetnog razdvajanja jezika, prestanak rigidnog
definiranja standardnih varijanti i liberalizacija jezičnih praksi.”
Deklaracija je, objašnjava jedan od njezinih inicijatora,
beogradski pisac Vladimir Arsenijević, nastala kao rezultat serije regionalnih
konferencija koje su se održavale pod nazivom “Jezici i nacionalizmi”, a
“pokrenute su s osjećajem da se nalazimo u neprirodnom stanju u regiji gdje
identitetske politike dominiraju nad lingvističkom znanošću”.
Udruga Krokodil, koju vodi Arsenijević, projekt iz kojeg se
izrodila Deklaracija pokrenula je u suradnji s partnerima, splitskom Udrugom
Kurs, PEN Centrom iz Sarajeva te podgoričkim Centrom za građansko obrazovanje.
Arsenijević komentira: “Krajnji cilj ne samo deklaracije, već i šire
inicijative, jest da se smanji i zaustavi šteta koju neprestano proizvode
nacionalističke identitetske politike u regiji. To je možda najvidljivije u
obrazovanju u BiH,u tom projektu ‘dvije škole pod jednim krovom’, zapravo
projektu proizvodnje budućih neprijatelja.”
(TBT)
