RELIGIJA
Pravilo o celibatu potiče iz srednjeg vijeka,
a sudeći po klimi koja vlada u katoličkom svijetu, možda će uskoro biti promijenjeno
FOTO: (AP)
Papa Franjo je u skorašnjem intervjuu za
jedan njemački magazin izjavio da je otvoren za ideju da dozvoli oženjenim
muškarcima da postanu svećenici. Takva značajna promjena bila bi povratak
ranijoj kršćanskoj tradiciji: nigdje u Novom zavjetu eksplicitno se ne zahtijeva
od svećenika da budu u celibatu.
U prvih hiljadu godina kršćanstva nije
bilo neobično za svećenike da imaju porodice. Sveti Petar, prvi papa, bio je
oženjen, a mnoge pape nakon njega imale su i djecu. Kako je onda došlo do
uvođenja celibata u katolički kanon?
Celibat je jedan od najvećih činova
samopožrtvovanja koje katolički svećenik čini odbacujući suprugu, potomstvo i
seksualno zadovoljstvo da bi se potpuno posvetio Bogu i parohiji. Po kanonu
katoličke crkve, celibat je “poseban dar od Boga” koji olakšava onima
koji ga upražnjavaju da lakše slijede Hrista koji je i sam bio čedan.
Drugi razlog je što kad svećenik stupi u
božiju službu, crkva postaje njegov prioritet. Ako bi osnovao porodicu, nastao
bi razdor između njegovih duhovnih i porodičnih dužnosti. Vatikan smatra da je
slobodnim muškarcima lakše da se posvete crkvi jer su onda privrženiji i
fokusiraniji.
Najstariji pisani izvještaj o celibatu potiče
sa početka četvrtog vijeka nove ere. Na španskom sinodu u Elviri svećena lica
skupila su se da razgovaraju o pitanjima vezanim za crkvu. Po kanonu broj 33
svećenstvu – biskupima, svećenicima i đakonima – dozvoljeno im je stupanje u
bračnu zajednicu ali im je zabranjeno da imaju seksualne odnose sa svojim
ženama i da imaju djecu.
Sve do vaseljenskog sabora katoličke crkve
na prvom i drugom lateranskom savjetu 1123. i 1139. godine, svećenicima nije
bilo izričito zabranjeno da se žene. Ukidanjem braka, crkva se osigurala da
žene ili djeca svećenika ne naslijede imovinu nakon svećenikove smrti. Bilo je
potrebno nekoliko vjekova da praksa celibata postane norma u zapadnoj
kartoličkoj crkvi.
Uprkos uredbi iz srednjeg vijeka, celibat je
više “disciplina” crkve koja je podložna promjeni, a ne
“dogma”, ili božija istina koja se ne smije menjati. Kako se svijet
mijenja, tako i crkva ima poteškoća da privuče svećenike.
Broj je u opadanju: između 1970. i 2014.
godine broj katolika porastao je sa 654 miliona na 1,23 milijarde, dok je broj
svećenika sa 420.000 opao na 414.000. Potencijalni svećenici ne žele da biraju
između Boga i porodice. Nije nemoguće da će doći vrijeme kada će moći da imaju
oboje.
(TBT, The Economist, Newsweek.rs)