ANALITIKA
SAD bi trebale prestati nuditi bezuvjetnu podršku režimu jer
ona dovodi do situacije u kojoj je Washington podložan optužbama da podržava
diktaturu.
Piše: Madawi al-Rasheed, thebosniatimes.ba
Američki predsjednik Donald Trump preuzeo je dužnost, ali
tek treba iznijeti jasan vanjskopolitički okvir za američko-saudijske odnose.
Umjesto toga, posmatrači moraju tapkati morem ad hoc komentara. Ovog mjeseca je
Trump jasno dao do znanja da Washington neće nuditi besplatnu zaštitu
Zaljevskim zemljama. Također je kazao da one „nemaju ništa osim novca“ i da ih
namjerava natjerati da plate za buduće „sigurne zone“ u Siriji. U isto vrijeme,
Trump je izrazio želju da općenito poboljša odnose sa Zaljevskim zemljama kako
bi onemogućio „regionalne destabilizirajuće aktivnosti“ Irana.
Što se tiče Saudijaca, bez obzira na Trumpove oštre
komentare, oni u novom predsjedniku vide priliku da poboljšaju svoj odnos sa
SAD-om i premoste jaz koji je stvorio bivši američki predsjednik Barack Obama
svojom podrškom iranskom nuklearnom sporazumu. Na primjer, slavili su kada je
Trump nazvao Iran prvim državnim sponzorom terorizma i doveo u pitanje logiku
iza nuklearnog sporazuma. Ukoliko Trump potkopa sporazum te održi, a možda i
proširi, sankcije Iranu, Saudijci će to pozdraviti. Takvi potezi bi uvjerili
Riyad da Saudijska Arabija ostaje u središtu američke vanjske politike na
Bliskom istoku.
Bez obzira na korake koje Washington poduzme oko Irana,
Trump bi trebao preispitati važne elemente tzv. posebnog odnosa sa Saudijskom
Arabijom. Preciznije, SAD bi trebale prestati nuditi bezuvjetnu podršku režimu
jer ona dovodi do situacije u kojoj je Washington podložan optužbama da
podržava diktaturu. Nema sumnje u sljedeće: Washington ne bi trebao prekinuti
veze s Riyadom, ali postoje dobri razlozi za redefiniranje odnosa na način
kojim će se štititi SAD.
ZASTARJELO SAVEZNIŠTVO
Još otkako je američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt
upoznao osnivača kraljvstva, kralja Abdulaziza Ibn Sauda, na USS Quincyju u
februaru 1945., nafta, sigurnost i strateška lokacija Saudijske Arabije bile su
dovoljan razlog da Washington podržava
zemlju. Više od sedamdeset godina, osnovni okvir odnosa i dalje je netaknut.
Ali ono što je možda tokom Hladnog rata imalo smisla, danas
više nema. Energija, naprimjer. SAD danas nisu ni blizu ovisne o saudijskoj
nafti kao što su bile u prošlim decenijama. Još gore je što Saudijska Arabija
zadnjih godina pokušava američke kompanije koje proizvode naftu iz škriljaca
izbaciti iz poslovanja tako što tržište preplavljuju jeftinom naftom, čime su
alternativni energetski resursi skuplji i neodgovarajući u tom procesu.
Slično tome, Saudijska Arabija bila je koristan saveznik
američkoj sigurnosti tokom Hladnog rata. Pored nafte i svoje strateške
lokacije, njezina konzervativna vehabijska verzija islama poslužila je svrsi
udaljavanja muslimana iz regije od radikalnog nacionalizma i komunizma.
Međutim, ova kratkoročna politika pomogla je nastanku globalne džihadističke
krize koje je tinjala u afganistanskim pećinama 1980-ih, rezultirajući
ozbiljnim neočekivanim posljedicama s kojima se Zapad i danas bori. Napadi 11.
septembra po kratkom postupku su razbili blizak odnos SAD-a i Saudijske
Arabije. Imajući u vidu da su 15 od 19 napadača bili Saudijci, Amerikanci su se
počeli pitati da li im je kraljevina prijatelj ili neprijatelj. Nažalost,
naredne američke administracije nikad nisu to pitanje razmatrale na način koji
bi omogućio preispitivanje ili preoblikovanje obećanja bezuvjetne podrške
kraljevini jer su i dalje vjerovali da su Saudijci najbolji saveznici u ratu
protiv terorizma, a ne njegov rasadnik.
BESKRAJAN DOSIJE O KRŠENJU LJUDSKIH PRAVA
Amnesty International, Human Rights Watch i arapske
organizacije za ljudska prava navode da je saudijski režim zatvorio stotine
mirovnih aktivista, blogera, advokata, sudija, novinara i vjerskih učenjaka od
početka Arapskog proljeća 2011. Ako neko kritizira kraljevu politiku u medijima
ili na Twitteru, naprimjer, to se smatra krivičnim djelom i nekoga može
smjestiti u zatvor. Osnivanje političke stranke, potpisivanje peticije koja
poziva na političke reforme, pisanje ili čak čitanje nečega što se smatra subverzivnim:
sve su to krivična djela.
Za to vrijeme, mirovne saudijske aktiviste i demonstrante
ubijale su snage sigurnosti (od 2011., više od 25 saudijskih šiitskih aktivista
ubijeno je u Istočnoj provinciji) ili su suočene sa smrtnom kaznom u zatvoru. Na
novogodišnju noć 2016., Saudijska Arabija je pogubila 49 zatvorenika u jednoj
noći. Budući da vlada ne dozvoljava nikakvu vrstu mirovnih protesta,
demonstracija, okupljanja ili peticija, neki mlađi Saudijci se okreću ka
religijskom ekstremizmu i terorizmu. Samo u Siriji i Iraku, do 2013. oko 2.500
Saudijaca se priključilo radikalnim pobunjenicima, drugoj najvećoj kohorti stranih boraca nakon Tunižana.
Prava žena u Saudijskoj Arabiji još uvijek su ozbiljno
ograničena. Zemlja bilježi jednu od najveći rodnih neravnopravnosti u svijetu,
čime se našla na 134. mjestu od 145 zemalja, prema Svjetskom ekonomskom forumu.
Diskriminacija daleko prevazilazi zabranu vožnje automobila. Bez obzira na dob,
Saudijke trebaju dozvolu muških skrbnika za studiranje, putovanje, traženje
posla, udaju i otvaranje bankovnog računa. Bez njihove dozvole, ne može im se
pružiti čak ni medicinska njega. Postotak žena u radnoj snazi ne prelazi 20%
uprkos činjenici da imaju visok stepen obrazovanja.
Saudijke su potpuno obespravljene. Režim je odgodio njihovo
učešće u općinskim izborima do 2015., uprkos činjenici da su općinska vijeća
disfunkcionalna i predmet su vladine kontrole. (Općine nisu lokalna vladina
vijeća; budžet dobivaju od vlade i imaju ograničenu vlast.) Bivši kralj
Abdullah je možda imenovao 30 žena u Savjetodavno vijeće (politika koju je
nastavio kralj Salman), ali je potez bio uveliko simboličan i ne može se
nazvati pravim osnaživanjem.
REGIONALNI DESTABILIZATOR
Još jedan razlog za preispitivanje američkih odnosa sa
Saudijskom Arabijom su regionalne ambicije zemlje i ratovi. U Jemenu Saudijci
koriste nasumičnu silu protiv civila u njihovoj kampanji eliminacije Huta.
Dosad je u ratu ubijeno preko 10.000 civila, mnogi oružjem američke proizvodnje
kupljenim u Riyadu. Rat je također osnažio al Qaedu i ISIS, budući da obje
grupe žele uništiti Hute.
2011. Saudijska Arabija je premjestila svoje trupe u Bahrein
kako bi podržala halife ostrva u njihovom nastojanju da pregaze prodemokratski
pokret u zemlji. Između 2011. i 2013., režimske snage sigurnosti su ubile više
od 122 Bahreinca. Ovo se dogodilo samo nekoliko kilometara od Pete flote
Američke ratne mornarice koja je stacionirana na malom ostrvu.
Iako Saudijska Arabija tvrdi da podržave umjerene
pobunjenike u Siriji poput Slobodne sirijske vojske, oružje dato tim
pobunjenicima možda je završilo u rukama radikalnih grupa poput Ahrar al-Shama
i Jabhata al-Nusre. Saudijske intervencije su ojačale islamističke ekstremiste
na račun prodemokratskih snaga. U Siriji, primarni cilj Saudijske Arabije je
pobijediti u posredničkom ratu s Iranom, a ne donijeti demokratiju sirijskom
narodu.
OBLIKOVANJE BUDUĆIH ODNOSA
Washington se ne bi trebao posmatrati kao bezuvjetna podrška
kontrarevolucionarnoj sili poput saudijske monarhije. Oni poput tekaškog
profesora F. Gregoryja Gausea i Jamesa Jeffreya, bivšeg američkog ambasadora u
Turskoj i Iraku, koji tvrde da SAD nemaju izbora nego nastaviti podržavati
režim u nestabilnoj i nesigurnoj arapskoj regiji, ne gledaju dovoljno daleko.
Poput Irana, Saudijska Arabija nije stabilizirajuća sila nego reakcionarna
monarhija koja traži opstanak drugih saveznih autoritarnih režima u arapskom
svijetu. Njezine intervencije u regiji doprinijele su neuspjehu istinske borbe
za demokratiju započete 2011.
Američka podrška režimu trebala bi biti uvjetovana pravim, a
ne kozmetičkim političkim reformama. Washington bi trebao izvršiti pritisak na
kralja Salmana i njegovog nasljednika da zemlju postave na put ka slobodnoj i
izabranoj vladi. Jedino će politička reforma u pravom smislu otvoriti javnu
sferu i ugušiti ekstremizam. Demokratska vlada bi mogla prigušiti džihadističke
pobude, inspirirati marginaliziranu i ljutitu omladinu, te Saudijsku Arabiju
smjestiti na put 21. stoljeća na čvrstom temelju moderne nacije-države. Washington
također mora postaviti uvjete za prodaju oružja i trgovinu sa Saudijskom
Arabijom režimu koji se otvara ovakvoj vrsti političke reforme.
Primorati Saudijce da plaćaju zaštitu, kako to predlaže
Trump, nije rješenje. Ne samo da bi to SAD učinilo koristoljubivim nego bi
omogućilo saudijskom režimu, i njemu sličnim, da nastave sa svojom gepolitičkom
ucjenom. „Ili mi ili teroristi“ nije logičan narativ režima. Takav diskurs
podriva saudijsku sposobnost da zamisle budućnost u kojoj svoju zemlju vode
mirno među nacije koje poštuju vlastite građane i međunarodnu zajednicu. Trump
sada ima priliku da preoblikuje američko-saudijski odnos na način koji štiti
američke nacionalne interese. U ovakvoj situaciji, nastaviti s poslovanjem kao
dosad, zapravo može biti najrizičnija od svih mogućih politika.
(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)
