GEOPOLITIKA
Rusija ima vrlo konkretne predstave o budućem političkom
pravcu Sirije, ali to je samo jedan dijelić mnogo obuhvatnije strategije
jačanja ruskih aktivnosti u južnom Sredozemlju
FOTO: Putin, Bashar (public)
Rusija jača svoje angažovanje u Libiji – politički i vojno.
To angažovanje je dio nove strategije Rusije na Bliskom istoku. A ona ima više
ciljeva. Neki su korisni za region, a neki prije svega – za Moskvu.
Demant na vijest da su ruske specijalne snage raspoređene u
Egiptu na granici s Libijom, uslijedio je odmah. Ne, Rusija nije poslala
nikakve specijalce na egipatsko-libijsku granicu. „Nema ruskih specijalnih snaga
u Sidi Baraniju u Egiptu”, saopštilo je rusko Ministarstvo odbrane u
Moskvi. Slično se izrazio i portparol Kremlja Dmitrij Peskov. On je rekao da
„nema informacija” o ruskim snagama poslanim preko Egipta. Prije toga je
agencija Reuters javila da se u pomenutoj vojnoj bazi nalaze 22 ruska
specijalca. Reuters prenosi da su tu vijest potvrdili i predstavnici vojske
SAD.
Neosporno je da je Rusija posljednjih nedjelja pojačala
svoje angažovanje u Libiji. Tako je više desetina naoružanih lica iz jedne
ruske firme za obezbjeđenje do kraja februara bilo na područjima koja
kontrolišu snage libijskog generala Kalife Haftara. To je za list „Arab News”
potvrdio i vlasnik te firme. Haftar se na svoju ruku i bez demokratske
legitimacije bori protiv džihadističkih pobunjenika – prije svega protiv
terorista organizacije Islamska država (ID).
Gostovanje na nosaču aviona
Zna se i da je Haftar u prvoj polovini januara bio gost na
ruskom nosaču aviona „Admiral Kuznjecov” koji se iz voda pred sirijskom
obalom vraćao za Rusiju. Prema medijskim agencijama, on je odatle navodno imao
video-konferenciju sa ruskim ministrom odbrane Sergejem Šojguom. Početkom ove
nedjelje, Haftarov savjetnik Abdelbaset al Bazdi razgovarao je sa Šojguovim
zamenikom Mihailom Bogdanovim u Moskvi. Njih dvojica su se složila „da je
neophodno zasnovati kolektivan dijalog u kojem bi trebalo da učestvuju
predstavnici svih političkih grupa i plemena”, rečeno je u Ministarstvu
odbrane.
Još u jesen 2016, Moskva je predstavila strateški papir o
ruskoj spoljnoj politici. Tu piše da Moskva i dalje žali da doprinosi
stabilnosti regiona i da će se fokusirati „na političko-diplomatsko smirivanje
konflikata”. U sklopu te strategije je i angažovanje Moskve u Libiji.
Nova strategija
U dokumentu je nagoviještena i nova strategija u pojedinim
regionima svijeta. „Danas, kada je međusobna zavisnost naroda i država bitno
veća nego ranije, pokušaji da se zasnuju bezbjednost i stabilnost na tuđoj
teritoriji – nemaju budućnost“. Drugim riječima: vremena u kojima je neka
strana sila mogla da po sopstvenom nahođenju određuje politiku neke druge
zemlje, prošla su.
Kakve je pouke Rusija iz toga izvukla – vidi se po
angažovanju u Siriji na strani predsjednika Bašara al Asada. Rusija ima vrlo
konkretne predstave o budućem političkom pravcu Sirije. Ako se ta strategija slijedi,
ona se može ostvariti samo zajedno sa partnerom – dakle Asadom. Tu treba
računati i druge partnere, prije svega Iran i libanski Hezbolah. Pri tome se ne
mora raditi o trajnim savezima, već se u mnogo većoj mjeri radi o alijansama
koje su vremenski ograničene i mogu da se razgrade nakon postizanja
postavljenih ciljeva.
FOTO: Haftar (Profimedia)
Kritika politike sad
To je Moskva uvidjela nakon ulaska SAD u Irak 2003. Invazija
je počela a da se Bushova vlada prije toga nije pobrinula da nađe partnera na
licu mjesta, nekoga ko bi mogao da joj pomogne pri preuređivanju države. Zato
je i poslijeratna faza bila haotična. Posljedice intervencije se osjećaju i
danas.
Slično kritički Moskva gleda i na politiku vlade Baracka
Obame na Bliskom istoku. Ona je propala, kaže Leonid Slutski, predsjedavajući
Odbora Dume za spoljne poslove: „Nemoć i izostajanje rezultata su
očigledni”.
Iz tih grešaka Moskva želi da nešto nauči. Strane države bi
trebalo da sarađuju sa jakim režimima, koliko god oni bili bezobzirni, rekao je
Putin prilikom predstavljanja novog strateškog papira. I dodao da će u
suprotnom svijet doživjeti „uništenje državnih sistema i procvat
terorizma”.
Želja za globalnom moći
Rusija istovremeno želi i da se svijetu ponovo prezentira
kao globalna vodeća sila. Pri tome ima uspjeha kojima može da se pohvali. Tokom
protekle godine, Putin je imao 25 susreta sa političkim vođama arapskih zemalja
– kako prenosi američki Newsweek – što je pet puta više nego što je postigao
Obama.
Važan dio tog bilansa je ostvaren i zbog ruskog angažovanja
u Siriji. Tamo je Rusija testirala svoju novu strategiju, kaže Randa Slim sa Washingtonskog
instituta za Bliski istok. Posljedica je jasna: „Svaki politički vođa će sada
da kaže: možda je vrijeme da preispitamo odnose sa Rusijom.”
Čini se da je Rusija tek na početku sa svojom novom
politikom na Bliskom istoku. Širenje ka Libiji je, kako u jednoj studiji procjenjuje
američki trust mozgova Stratfor, „samo jedan element mnogo obuhvatnije
strategije jačanja ruskih aktivnosti u južnom Sredozemlju – i stvaranje zone
uticaja kakva je postojala u vremenu Sovjetskog Saveza”.
(TBT, D.W., Newsweek.rs)