CIVILIZACIJA
Stijene koje je oblikovao vjetar ukrašene su prahistorijskim
crtežima koji prikazuju idilične prizore pastirskog života u Sahari
FOTO: (Profimedia)
Ko god se odluči da posjeti afričku državu Čad, obično ne
propušta 15 metara visoke stijene koje se protežu pustinjom poput niza
nebodera. Ovi stubovi predstavljaju ostatke planina koje je milionima godina
oblikovao vjetar.
Prije samo par hiljada godina ova pustinja bila je idilični
dom pastira. To nam je poznato zahvaljujući prelijepim, živopisinim crtežima
koje su ostavili za sobom i na kojima su prikazani njihovi životi i njihova
stada – jedini dokaz koji imamo o ovoj izgubljenoj civilizaciji.
Plato Enedi u sjevernom Čadu predstavlja najveći prahistorijski
muzej pustinjskih stijena kome prijetnju za opstanak predstavljaju i čovjek i
klima. Pored erozije, ova prirodna umjetnička djela usred pustinje nalaze se u
rizičnom okruženju.
Na samo 160 kilometara sjeverno odavde, građanski rat u
Libiji koji je započeo nakon Gadafijevog svrgavanja, još se ne smiruje. Na sjeveru
i zapadu se Alžir, Mali i Mauritanija bore sa teroristima “Islamske
države”, a na istoku Južni Sudan je osvojio nezavisnost od Sudana, ali su
ove dvije zemlje još uvijek u ratu.
FOTO: (Profimedia)
Strme litice kanjona Guelta Darhej, u svom udubljenju kriju
zaliv iz kog se poje kamile, majmuni i koze. Među kamenjem, nađe se i pokoji
krokodil. Mala populacija krokodila živi ovde zarobljena usred pustinje. Poput
stijena, i oni su relikvije plodnije prošlosti kada je ova voda održavala u
životu, pored pastira i njihovih stada, i životinjski svijet.
Temperature stijena su surovo visoke, a u podnožju kanonja
stotine kamila utoljava svoju žeđ. Voda Guelta prepuna je izmeta, pa se ljudima
ne preporučuje da je kozumiraju.
U dalekoj prošlosti, ovo mjesto bilo je usputna stanica
nomada koji su prevozili razna dobra i robove iz zapadne Afrike do Arabijskog
poluostrva. Po lokalnoj legendi, krokodili koji žive u kanjonu hranili su se
ribom i nikada nisu napali čovjeka ili kamilu sve dok ih jedan francuski zoolog
nije nahranio mesom i onda su u svoju ishranu dodali i meso sisara.
Blizu kanjona, stjenovite građevine poput pećine Grande
Reparo koja podsjeća na katedralu prikazuju planinske ratnike u borbi i njihove
kamile čije su noge prikazane u pokretu. Neke stijene prekrivene su šiljatim
crnim kamenom i na njima se nalaze “Velike dame” iz Niola Doa –
crteži žene sa krupnim zadnjicama čija su naga tijela prošarana cik-cak
šablonom, a njihove glave podsjećaju na otisak prsta.
O ovim umjetničkim djelima malo se zna. Mnoge lokacije u
pustinji nisu dostupne za motorna vozila pa se do njih mora doći pješke. Na
takvim ekspedicijama postoji veliki rizik od toga da istraživači ostanu bez
vode, pa se rijetko ko usuđuje na taj podvig.
(TBT, Economist, Newsweek.rs)
