GEOPOLITIKA
Tri godine nakon aneksije, Krim nepovratno
pripada Rusiji, a stanovnici poluostrva su shvatili – promjena režima neće
uticati na sveprisutnu korupciju
FOTO: Erdogan (public)
Rusija se sprema za proslavu trogodišnjice
od aneksije Krima. Slavlja širom Rusije planirana su za 18. mart. Jakutija, na primer,
za tu priliku organizira trku jelena. Drugi gradovi će imati više
nacionalistički pristup, kao Murmansk u kom je planiran skup pod nazivom
“Krim – dio Rusije, zauvek!” na kom će se deliti baloni u bojama
ruske zastave.
Tri godine nakon zvaničnog pripajanja
Krima, posljedice ne jenjavaju: Ukrajina je još uvijek uvučena u konflikt,
tenzije između Kijeva i Moskve su velike, a tu su još i sankcije Zapada – uprkos
očekivanjima da će ih Trump ukloniti.
Aneksija se, piše rusko “Moscow
Times” pokazalo kao potpuni ekonomski neuspjeh. Krim je 2017. godine dobio
oko 98 milijardi rubalja iz federalnog budžeta. To ga stavlja rame uz rame sa
najskupljim ruskim regijama kao što su Čečenija i Ingušetija. Izgradnje velikih
infrastrukturnih projekata, poput aerodroma u Simferopolju i Kerčkog mosta, još
uvijek su u toku. Krim je uspio opstati samo zahvaljujući infuziji državnog
novca.
Stanovnici ovog poluostrva uviđaju da promjena
režima neće uticati na sveprisutnu korupciju. “Ljudi vjeruju u bajku da će
neko doći i srediti sve”, kaže jedna dvadesetosmogodišnjakinja sa Jalte
koja je željela ostati anonimna. “Ali ovdje vladaju isti ljudi kao u vrijeme
Ukrajine koji samo pune svoje džepove.”
FOTO: Putin (Reuters)
Tu su i svakodnevne neprilike koje je
prouzrokovalo pripajanje. Poluostrvo se jednim dijelom još uvijek oslanja na
Rusiju. Nestašice struje koje su zadesile Krim zime 2015. godine i sada se
povremeno dešavaju. Master Card i Visa platne kartice ne rade. Ruska
alternativa, nacionalni sitem za plaćanje Mir, ne može se koristiti za
međunarodne transakcije.
Česti su i izveštaji o narušavanju ljudskih
prava. Tatari sa Krima često su meta ruskih vlasti. Novinar Mikola Semena
optužen je za separatizam zbog novinskog članka koji je napisao 2015. godine.
Federalna služba sigurnosti traga za “ukrajinskim saboterima”.
Nekoliko pritvorenika tvrdi da su bili mučeni.
Među običnim građanima čini se da više nema
podjele između onih koji su, pre ili nakon aneksije, podržavali Kijev i onih
koji su bili naklonjeni Moskvi. “Moja sestra koja živi u Ukrajini me je
nazivala separatistkinjom, ali sada je spustila loptu”, kaže ova djevojka
sa Jalte koja se takođe protivila pripajanju. “Ljudi ipak shvataju da je
to sve samo politika i da smo mi jedan narod”.
Krimljani nemaju drugog izbora osim da se
prilagode. Anketar Aleksej Levinson iz Levada centra kaže da ne postoji volja
za povratak na prethodno stanje. “Večina Rusa smatra da je pripajanje zacjelilo
rane pada Sovjetskog saveza i ponovo Rusiju učinilo svjetskom super
silom”, kaže on.
Rusi na pripajanje gledaju kao na herojski čin
i zato su spremni platiti ekonomsku i političku cjenu, tvrdi on. “Krim
predstavlja ligu za sebe. Putinu nikada ne bi bilo oprošteno ako bi ga
predao.”
A to gotovo da je nemoguće jer je Krim
vrtoglavo podigao Putinov rejting i ujedinio političko okruženje nacionalnom
idejom o “Krimskom koncenzusu” koji je na snazi i danas. Predsjednički
izbori 2018. godine, koji će vjerovatno biti održani uoči četvrte godišnjice
pripajanja, pokazat će da li taj konsenzus može opstati još jednu godinu.
(TBT, The Moscow Times, Newsweek.rs)
