REPORTAŽA
Područja se u potpunosti evakuiraju,
stanovnici se raseljavaju širom zemlje, a egipatska vojska je izgubila dobar
dio podrške naroda budući da se ISIL utaborio na Sinaju.
FOTO: (ASMAA
MAGUI / REUTERS)
Nakon decenija relativnog mira, El-Arish,
glavni grad egipatske provincije Sjeverni Sinaj, postao je prostor za
regrutaciju boraca tzv. Islamske države. 9. januara, grupa je preuzela
odgovornost za napade na dva punkta u gradu u kojima je živote izgubilo 8 pripadnika
policijskih snaga. Četiri dana kasnije, egipatsko ministarstvo unutrašnjih
poslova oglasilo se saopćenjem o smrti desetorice muškaraca nazvanih teroristima.
U operaciji prikazanoj na egipatskoj državnoj televiziji, ubijeni su kada su
sigurnosne snage poharale njihovo sklonište u znak osvete za napade ISIL-a.
Prizori su prestravili nekoliko uglednih beduinskih
porodica u Sjevernom Sinaju koje su prepoznale šestoricu muškaraca kao mještane
koji su uhapšeni i odvedeni iz njihovih kuća otprilika dva mjeseca ranije. Porodice
su vjerovale da je policija njihove sinove odvela iz zatvorskrih ćelrija,
smjestila ih u jedan stan i hladnokrvno ubila kako bi Egipćane uvjerila da se
snage sigurnosti u zemlji efikasno bore protiv terorizma.
Na sastanku ovih porodica naredni dan, predstavnici
su odbili prisustvovati sastanku koji je dogovorio ministar unutrašnjih poslova
Magdy Abdel Ghaffar, kojeg su porodice prozvale neprijateljem. Lista zahtijeva
koja je uslijedila nakon sastanka uključila je i hitno puštanje svih
zatvorenika iz Sjevernog Sinaja koji se drže u pritvoru dok istraga traje i
kojima još nisu izrečene presude. Vijeće, koje više ne vjeruje da su
zatvorenici sigurni u rukama egipatskih sigurnosnih snaga, obećalo je
pokretanje kampanje građanskog neposluha ukoliko se zatvorenici ne oslobode.
Budući da je ovo plemensko područje, velike
beduinske porodice predstavljaju najveći dio poslovanja, bogatstva i
stanovnika. Ukoliko glave porodica odluče zaustaviti suradnju s policijom i vojskom,
naprimjer, sigurnosne službe našle bi se u nezavidnoj i teškoj situaciji. Zbog
ovog sigurnost ovisi o dobrim odnosima s porodicama.
Stanovnici El-Arrisha s razlogom su zabrinuti.
Nakon zbacivanja bivšeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka 2011., stotine
egipatskih islamista vratile su se iz Afganistana i stotine drugih su puštene iz
zatvora. Ovi islamisti su vjerovali da je to početak novog perioda. Mnogi su se
odlučili okupiti u Sjevernom Sinaju. Ubrzo nakon što je bivši egipatski predsjednik
Mohamed Morsi skinut s vlasti 2013., islamisti su započeli operacije potriv
sigurnosti u području. Ahmad Wasfy, na čelu vojne divizije poznate kao Druga
egipatska armija, uvjeravao je Egipćane da su vojne operacije u Sinaju izuzetno
uspješne i da će se uskoro okončati. Sinaj bi trebao biti područje očišćeno od
terorista.
Više od tri godine kasnije, teroristički napadi
na obezbjeđenje i punktove i dalje traju. Područja se u potpunosti evakuiraju,
stanovnici se raseljavaju širom zemlje, a egipatska vojska je izgubila dobar
dio podrške naroda budući da se ISIL utaborio na Sinaju.
U skromnoj kući u El-Arishu, primio me šejh
Ali al-Deeb, čiji je sin Abdul Atri, jedan od onih mladića koje su ubile
sigurnosne snage. „Moj sin je nepravedno ubijen,“ kazao je starac, zadržavajući
suze. „8. oktobra, do mene je dojurio bratić rekavši mi da mi je sin uhapšen.
Rekao mi je da su bili na ulici i šlepali pokvaren automobil kada su došle
snage sigurnosti i odvele mog sina i njegov kamion.“ Kada je Deeb otišao u policijsku
stanicu da se raspita za sina, „porekli su svaku vezu s hapšenjem i rekli da je
to mogla biti Islamska država. Onda smo našli njegov kamion u policijskoj stanici
El-Arish. Vratili smo se pitajući se kako su mogli poreći da mi drže sina kad
je njegov kamion kod njih!“ Kad je potvrdio gdje mu se sin nalazi, Deeb je
kazao, „Zahvalio sam Bogu što je u rukama policije. Barem sam znao gdje je. Ali
nikad nisam pomrislio da će život mog sina završiti u njihovim rukama.“
Također sam upoznao Ashrafa Hefnyja,
glasnogovornika Narodnog komiteta El-Arrisha. „Mnogo naše omladine je uhapšeno
bez ikakve prethodne istrage, a drugi su nestali bestraga,“ kazao je. „Ali da
država ubije šest mladića koji su već u pritvoru i nazove ih teroristima dok je
cijeli grad znao da su u rukama države – to je neviđeno.“ Dodao je, „Samo
želimo biti dio Egipta. Država nas nastoji odvojiti od sebe.“
MARGINALIZACIJA I ZANEMARIVANJE
Otkako je Sinaj vraćen pod egipatsku kontrolu
nakon mirovnog sporazuma s Izraelom, egipatske vlasti već su posmatrale njegove
stanovnike sa skepticizmom zbog straha da njihova odanost i dalje pripada
Izraelu a ne Egiptu. Stanovnicima Sinaja je zabranjeno imenovanje na bilo koje više
pozicije u državi. Ne mogu raditi u vojsci, policiji, sudu ili diplomatiji. Inače,
nikakvi razvojni projekti nisu realizirani u Sjevernom Sinaju u posljednjih 40
godina. Sela Rafah i Sheikh Zuwrayed nemaju ni škole ni bolnice, a ni savremeni
sistem za pitku vodu. Ovise o kiši i izvorima, kao da žive u Srednjem vijeku.
Tri glavna grada u Sjevernom Sinaju (Rafah,
Sheikh Zuweid, i El-Arish) su izolirani od Egipta do te mjere da nijednom
egipatskom državljaninu nije dozvoljeno ući u Sjeverni Sinaj ukoliko on ili ona
nisu građani kako stoji na ličnoj karti. Punktovi su postali veliki teret; mogu
se provesti 3 sata čekajući na ulazu, bez objašnjenja. Mnoge od ulica El-Arisha
vojska je zatvorila, a stotine jutara maslinika su silom iskrčena. Država je
tvrdila da su maslinici skrovišta terorista. Uz to, sigurnosne službe prekidale
su internet i komunikaciju cijelom gradu na 12 sati svaki dan tokom mojih sedam
dana boravka. Ulice grada su nagomilane smećem. Nakon napada u kojem je ISIS
zapalio kamione za odvoz smeća, država je odlučila kazniti građane tako što ne
šalje njihove zamjene.
Sve donedavno je El-Arish bio relativno
pošteđen oružanih sukoba između države i ISIL-a. Ali mnogi od stanovnika Sheikh
Zuweida i Rafaha su pobjegli u El-Arish kao rezultat kontinuiranih vojnih
operacija u tim područjima. Ali sada, sasvim je uobičajeno čuti pucnjavu tokom
večeri. Vojska bombardira južni dio grada, s ciljem eliminacije terorističkih
uporišta, kako navodi glasnogovornik vojske.
DINAMIKA TRAGEDIJE
Egipatska država godinama pokušava zadobiti
povjerenje sinajskih beduinskih plemena tako što je mjesto plemenskog vođe
zamijenila službenom vladinom pozicijom. Ali umjesto da država dozvoli plemenu
ili selu da imenuju svog vođu, to čini ona. Zauzvrat, službeni vođa nije više istinski
vođa porodice ili izvor povjerenja. „Slijepac vodi slijepca“ – tako je Hussein
Gelbana, vodeća ličnost porodice Gelbana iz El-Arisha opisao situaciju. „Imenovane
vođe porodica govore državi ono što želi čuti i možda ljudima mogu prenijeti
instrukcije policije, ali jesu li zaista sposobni zaustaviti neku nesreću?
Sumnjam.“
Bez snažnih vođa, stanovnici Sinaja su u
nezavidnoj poziciji: između vojske i ISIS-a. Iako religiozna, populacija uveliko
odbacuje retoriku ISIS-a i grupu smatra odgovornom za sve veći jad. S druge
strane, narod svakim danom sve manje vjeruje vojsci budući da im ukida komunikacije
i usluge, opkoljava grad, bombardira sela i raseljava stanovnike. Kada
stanovnici predaju teroristu vojsci, ISIS ih ubije i ne snosi nikakvu kaznu. Ukoliko
ih ne prijave, vojna tajna služba ih može uhapsiti i uništiti njihove domove, ponekad
dok su u oni još u njima.
Primjer ove žalosne dinamike odigrao se 10.
novembra. U podne su se u središtu grada
zaustavila dva automobila. Iz njih je iskočilo 5 naoružanih muškaraca. Iz automobila
su izvukli čovjeka u četrdesetim godinama i bacili ga na tlo s rukama na zatiljku.
Promrmljali su nešto što prolaznici nisu mogli razumjeti. Zatim su upucali
čovjeka u glavu i otišli vičući „Allahu Akbar!“ i „Živio islam!“ Prolaznici su
prišli tijelu muškarca i prepoznali poznatog trgovca iz El-Arisha.
Uz određene poteškoće uspjeli smo razgovarati
s jednim od njegovih bližih rođaka, mladićem koji je pristao govoriti uz uvjet
anonimnosti. Žrtva je „bila vlasnik firme za prodaju namještaja koja je vojnim
jedinicama u El-Arishu isporučivala uredski namještaj,“ kazao je. „On nije
odveo vojsku do članova ISIS-a. Jedva je trgovao s vojskom, ali njegova kazna
je smrt na ulici u sred bijela dana. Vojska nije mrdnula prstom a kamoli obećala
da će pronaći počnioce.“
Ljutiti mladić se obratio državi. „Zatvorite
nas, nazivate nas izdajicama, bombardirate nam domove a ne pomučite se ni otkriti
ko nas ubija ako surađujemo ili trgujemo s vama,“ izjavio je. „Ova represija i
nepravda koju nanosite ljudima u Sinaju rezultirat će samo stvaranjem plodnog
okruženja za regrutiranje članova ISIS-a. Pretvorili ste Sinaj u inkubator za
terorizam. Krivi ste samo vi.“
(TBT, Foreign Affairs, Prevela Jamsina
Drljević)