ANALITIKA
Bez diplomatskog konteksta na Zapadnoj obali
ili napretka u humanitarnoj sferi u Gazi, Fatah i Hamas nemaju ništa mnogo
ponuditi svom narodu.
FOTO: Reuters
Palestinski političari imaju običaj kraj
mandata gledati kao nasumična predlaganja. Ovo je naročito tačno u slučaju
dviju najvećih palestinskih stranaka: nominalno sekularnog Fataha, koji
upravlja područjima Zapadne obale pod kontrolom Palestine, i islamističke terorističke
grupe Hamasa, koja kontrolira pojas Gaze. Ipak, u februaru je izgledalo da se
prijezir prema laganoj političkoj tranziciji ovih dviju frakcija smanjio, i to
kada je Hamas izabrao vojnog zapovjednika, Yahyu Sinwara na mjesto narednog
lidera u Gazi, a dugogodišnji aparatčik Mahmoud al-Aloul postao je prvi
potpredsjednik Fataha. Imenovanje ova dva čovjeka može biti znak za
tvrdolinijašku promjenu u palestinskoj politici.
Za Mahmouda Abbasa, predsjednika Palestinske
samouprave (PA) i vođe Fataha, imenovanje Aloula na mjesto potpredsjednika bio
je potez taktičke umješnosti. Abbasovi saveznici i suparnici godinama ga
upozoravaju na potrebu imenovanja zamjenika i početak planiranja stabilne
tranzicije, ali Abbas, koji ima 81 godinu i plaši se da ne ojača svoje protivnike,
dugo je odbijao to učiniti. Umjesto toga, predsjednik je većinu svog vremena
proveo u uredu konsolidirajući svoju vlast i sklanjajući u stranu svoje rivale,
čineći sve da ostanu nedovoljno jaki ili popularni da bi ga mogli ugrozriti.
Kada su se pojavile glasine da se Fatah razdvaja prije stranačke konferencije u
novembru, Abbas je zabranio neristomišljenicima da prisustvuju sastanku i
iskoristio interne izbore u grupi da eliminira protivnike.
Imenujući 66-godišnjeg Aloula na mjesto potpredsjednika
Fataha, Abbas je unaprijedio čovjeka koji može predvoditi stranku, ali mu još
uvijek nedostaje utjecaja da direktno izazove njegovo vodstvo. Dugogodišnji
član Fataha i veteran vojnog krila stranke, Aloul je odgovoran za otmicu i
otkupninu šest izraleskih vojnika u Libanu 1983.; u 1990-im je bio na mjestu
guvernera na Zapadnoj obali. Aloul je sada Fatahov predvodnik mobilizacije –
uloga u kojoj on upravlja osnovnim stranačkim aktivnostima – i često organizira
proteste protiv Izraela. Navodno je blizak sa Abbasom, ali za razliku od
predsjednika, znao je veličati naoružani „otpor“ – eufemizam za terorističke
napade.
Aloulovo imenovanje ne znači da se on ne može
utkrivati za mjesto Abbasovog nasljednika. To je udaljilo dvojicu drugih vodećih
kandidata za mjesto na vrhu, Marwana Barghoutija i Jibrila Rajouba. Barghouti je
u izraelskom zatvoru gdje služi nekoliko doživotnih kazni zbog vođenja
terorističkih napada tokom druge intifade (ostao je politički aktivan u
zatvoru), a Rajoub je veteran sigurnosnih službi PA na Zapadnoj obali. Obojica
su članovi Centralnog komiteta, najvišeg tijela Fataha koje donosi odluke.
Nakon Aloulovog imenovanja, Barghoutijeva supruga je javno napala vođe Fataha što
njenog supruga nisu imenovali na mjesto Abbasovog zamjenika. Rajoub je bio
smireniji, te je ubrzo iskoristio čudnu priliku za fotografiranje s Alouolom
kako bi iskazao svoj pristanak. Ali, kada Abbas ode sa dužnosti, konkurencija
među trojicom muškaraca – i drugih pretendenata – mogla bi postati nasilna.
NEISTRAŽENA TERITORIJA
Nedavnu intrigu unutar Fataha pratili su i
tajni interni izbori njihovih suparnika u Gazi, čiji su djelimični rezultati
objavljeni polovinom feburara. Ako postoji lider koji može odvesti Hamas na još
radikalniju poziciju, to je Sinwar. 55-godišnjak je veteran Hamasovog vojnog
krila, brigada Qassam, i proveo je preko 20 godina u zatvoru zbog koordiniranja
terorističkih aktivnosti. Pušten je 2011. kao jedan među više od 1000
palestinskih zatvorenika koje je Izrael razmijenio za Gilada Shalita, vojnika
IOS-a kojeg je držao Hamas. Nekoliko
mjeseci nakon puštanja, Sinwar je napredovao u Hamasu i 2012. obezbijedio sebi
mjesto predstavnika vojnog krila grupe u politbirou. Tvrdolinijaš, protestirao
je protiv uvjeta razmjene zatvorenika koja je dovela do njegovog oslobađanja
označivši ih suviše pomirljivim i navodno je ubio više od 12 Hamasovih
militanata jer su surađivali s Izraelom. Zamijenit će Ismaila Haniyeha kao vođa
Hamasa u Gazi; Haniyeh će vjerovatno zamijeniti Khaleda Meshaala kao šef grupe.
Godinama je Hamas podijeljen na više centara
moći. Razdvajanje političkog i vojnog krila grupe je pogoršano razdorima među
njegovim vođama u Gazi i onih u egzilu. Hamasovo političko krilo tipično uživa
dominaciju, ali zadnjih godina, brigade Qassam sve više operiraju bez pristanka
političkog krila. Kada su članovi vojnog krila na Zapadnoj obali oteli tri
izraelska tinejdžera 2014., Meshaal je isprva poricao Hamasovu umiješanost
prije nego što je priznao da mu jednostavno unaprijed nije rečeno za otmice. Sinwarov
uspon može značiti da je u toku puna premoć vojnog krila nad političkim.
Izbor Sinwara će vjerovatno povećati mogućnost
za novi sukob između Hamasa i Izraela. Izraelski vojni zvaničnici procjenjuju
da Gazani nemaju želje za novom rundom nasilja, ali to ne znači da Hamas ne
razmišlja o novom konfliktu. Grupa je obnovila svoj arsenal i sad je u stanju
kakvo je bilo prije rata s Izraelom 2014. te kontrolira najmanje 15 tunela u
Izrael. Kao bivši predstavnik vojnog krila politbiroa – ekvivalent sekretaru
odbrane – Sinwar je odgovoran za ovo stanje.
Izbor Aloula i Sinwara dolazi u potencijalno
zapaljivom trenutku. I Fatah i Hamas su neistražena teritorija zahvaljujući
novoj administraciji u SAD-u i nejasnoj budućnosti za produktivne mirovne pregovore.
Abbas je u naročito teškoj situaciji. Njegova prodiplomtaska vlada postala je
još podložnija kritikama mirovnih procesa od ogorčenih članova Fataha i
zvaničnika Hamasa poput Mahmouda al-Zahara koji je nedavno Abbasa nazvao
„izdajnikom“ i optužio ga za „traćenje našeg vremena i pomaganje Izraelcima da
šire svoja naselja“. Bez diplomatskog konteksta na Zapadnoj obali ili napretka
u humanitarnoj sferi u Gazi, Fatah i Hamas nemaju ništa mnogo ponuditi svom
narodu. Njihovi agresivniji članovi možda će početi nuditi vlastite
alternative.
(TBT, Foreign Affairs, Prevela Jasmina
Drljević)