Kako je izvjetio portal Preporod.info, oficijelno glasilo Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u Bosanskom kulturnom centru u Srebrenici održana je književna večer povodom 100 godina od rođenja Derviša Sušića.
Najgnusnije djelo protiv Bosnaskih Muslimana
Ovo je jedan u nizu programa koji se održavaju u zadnjih nekoliko mjeseci u Tuzlanskom kantonu i šire, a organizatori u Srebrenici su bili Biblioteka ”Behram-beg” i Medžlis Islamske zajednice Srebrenica.
U ime organizatora prisutne su poselamili i pozdravili glavni imam MIZ Srebrenica Damir-ef. Peštalić .
On je u svom je obraćanju iskazao zadovoljstvo i priliku da se organizira književna večer posvećena godišnjici Derviša Sušića, a direktor Hatunić prisutnima je govorio o značaju obilježavanja ovoga jubileja koji za rezultat ima i utemeljenje Književne nagrade ”Derviš Sušić”.
Prisutnima se također obratio i Muhamed Sušić, sin pisca Sušića, koji je govorio o danima koje je porodica Sušić provodila za ljetnih dana u Srebrenici.
Nije ovo jedini kulturni događaj kojim se u Tuzli obilježava stoljeće pisca najgnusnijge djela „Parergon“, kako ga je ocjenio historičar Muhamed Huković, napisanog na bosanskom jeziku. No, ovaj događaj izdvajamo stoga što je „zanimljivo“ da hodže i Islamskazajednica stoje iza ovog gnusnog kulturnogdogađaja.
Kao što je poznato Sušić je sin hodže i kako historičari navode baš je kao takav odabran da napiše najblasfemičnije djelo iz povijesti Bosanskih Muslimana u vremenu fašizma, odnosno Drugog sv.rata.Zato su neki komentatori Sušića usporedili sa Salmanom Rushdijem.
Djelo je prvo najavljeno u Oslobođenju kroz feljton 1979. godine. Na taj feljton je odgovorio Hilmo Neimarlija, tadašnji urednik Preporoda, osuđujući navode iznese u njemu kao histoprjske falsifikate koji imaju za cilj komrpomitaciju Islamskezajendice čija je inteligencije kolaborirala sa fašistima. Ujedno pisac ovog gnusnog djela imao je za cilj degradirati antifašističke Razolucije koje su potpisali islamski intelektualci okupljeni oko časopisa El-Hidaje.
Husein Đozo će ovo djelo okarakterizirati „kao zabadanje trna u zdravu nogu muslimanima“, zbog čega će komunistički mediji pokrenuti takvu harangu protiv njega da će mu to biti sevep naprasne smrti.
Isto također, samo par mjeseci nakon objavljivanja feljtona u Oslobođenju, Kasim Dobraća će umrijeti od srčanog udara koji je poruzrokovan harangom komunističkih medija na njega.
Bez obzira kakav danas tretman Đozo i Dobraća imaju među svojim nasljednicima i učenicima, njih će povijest Bosanskih Muslimana pamtiti kao dvojicu svaramenika koji su obilježili islamsku misao u drugoj polovini dvadesetog stoljaća. Đozo je bio racionalista i kao takav objavio je i priredio na stotine tekstovai prijevoda koji su objavljeni u islamskim izdanjima, listovima i knjigama, kao i nekoliko autorskih djela, dok je Dobraća bio moralna vertikala, jer je jedini osuđenik koji je odbio skinuti ahmedijom u sudinici.
Kako je sarajevska ulema imala informacije da Udba namjerava ubiti Dobraću u zatvoru, za njega se zauzeo Ibrahim ef. Fejzić, inačeprvi reis izabran u novj Jugosloviji. On je za vrijeme Drugog sv. rata aktivno sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu, a pet članova njegove obitelji dalo su svoje živote za oslobođenje zemlje.
Slična sudbina bila je namjenjena i Đozi, ali za njega se osobno zauzeokod Josipa Broza Tita egiptaski predsjednik Gamal Naser, koji se s njim poznavao iz sudentskih dana na Al Azharu.
Neuka ulema gora od autošovinista
Sve ovo, i više od toga, trebao bi znati bar Neimarlija koji je savjetnik reisa Huseina Kavazovića. I pored toga tuzlanski muftija, a nezvanično nominirani nasljednik Kavazovića, Vahid Falović. On takđer podržava ovu monafestaciju te je na ime toga već imao susret sa sinom pisca Sušića, što je kao značajnu informaciju objavio na svom zvaničnom sajtu.
Nije problema da se godišnjica smrti bude povod da se organiziraju tribine na kojima bi se govorilo o Sušićevoj književnoj zaostavštini, ali jeste problem ako se o njegovom djelu govori samo u afirmativnom kontekstu bez stručne velorizacije, kritičkog i argumentiranog osvrta na „Parergon“.
Muslimanska inteligencija je u komunizmu smogla snage reagirati na ovakva blasfemična i gnusna književna djela, kako su to učinili Muhsin Rizvić i Muhamed Filipović sa djelima nobelovca Ive Andrića. Iako Sušić po svom književno daru nije „ni do koljena“ umjetničkoj genijalnosti Andrića, umjetnička vrijednost književnog djela ne može biti izgovor za mržnju i blasfemiju, prema islamu i muslimanima kakvu je pokazao Andrić, odnosno za autošovinzam kakav je u Parergonu iskazao Sušić.
Konkretno, godišnjica Sušića se dešava u vrijeme kada cionističko-kršćanska „crna internacionala“ rehabilitira četnike i ustaše na Balkanu, optužujući Bosanske Muslimane da su prijetnja kršćanstvu, te da su bili kolaboracionisti sa fašistima. Djela poput „Parergona“ im mogu poslužiti kao ferentna za njihove gnusne objede i propagandu, tim prije jer ih je pisao musliman i, ni manje ,ni više, sin hodže!
Po tome je Sušićevo djelo opasnije po islam i Bosanske Muslimane od Andrićevih ksenofobičnih djela.
Prema tome, samo je neznanje, kompleksi i kukavičluk sadašnje uleme, gore je od ovog gnusnog djela jer mu tako daju legitimitet i opradavaju naprasitu smrt dvojice islamskih velikana.
(TBT, R.I.)
