Ovaj roman je dijelom i autobiografsko djelo, ali to izgleda samo na prvi pogled budući da se u njemu javljaju mnoge historijske ličnosti, a posebno velikan našeg vremena, Alija Izetbegović. To je jedna snažna i slojevita književna obrada dugotrajnog historijskog odnosa između Bošnjaka, Hrvata i Srba, odnosa koji, vremenom, iz latentne netrpeljivosti prelazi u otvoreni i krvavi sukob u Bosni sredinom i krajem XX.stoljeća, odnosno svakih pola stoljeća u modernim vremenima.
U središtu romana nalazi se proces nagomilavanja nepovjerenja, straha i kolektivnih trauma koje se prenose generacijama. Autor tu netrpeljivost ne prikazuje kao iznenadnu pojavu, već kao rezultat dugog historijskog kontinuiteta u kojem se različiti identiteti sudaraju, često pod utjecajem politike, ideologije i manipulacije. Pogotovo manipulacije. Kroz likove i njihove sudbine, naročite kroz sudbinu Teufika Velagića Tofe i njegovih mladomuslimanskih sapatnika, autor pokazuje kako se svakodnevni život, nekada isprepleten zajedništvom i suživotom ( bratstvom i jedinstvom u komunističkoj euforiji) postepeno raspada pod pritiskom nacionalnih podjela.
Posebna vrijednost romana leži u načinu na koji autor prikazuje transformaciju običnih ljudi. Komšije i prijatelji, koji su nekada dijelili isti prostor i životne brige, postaju suprotstavljene strane. Taj prijelaz iz bliskosti u neprijateljstvo prikazan je bolno i uvjerljivo, naglašavajući koliko su krhki međuljudski odnosi kada se nađu pod teretom kolektivnih ideologija i straha. Međutim, netrpeljivost u romanu nije samo politička ili nacionalna, već i duboko lična. Ona razara porodice, identitete i moralne vrijednosti pojedinaca. Autor time sugerira da rat nije samo sukob vojski, nego i tragedija pojedinca koji gubi svoju humanost. Upravo ta dehumanizacija predstavlja jednu od ključnih poruka djela. Konačno, roman Ždralovi sa istoka ostavlja snažan utisak i služi kao opomena. Roman ukazuje na opasnosti koje nastaju kada se netrpeljivost ne prepoznaje i ne zaustavlja na vrijeme.
Kroz umjetnički izraz, Latić poziva na razumijevanje, dijalog i suočavanje s prošlošću – kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih tragedija u budućnosti.
Čekamo nastavak ovog izvanredno uzbudljivog, poetički i stilski veoma svježeg romana (poetika kur’anske arabeske !), u najavljenoj novoj romanesknoj cjelini.
Ibrahim Kadriu ( Gnjilane, 1945.)- pjesnik, prozni pisac i publicist s Kosova; 2012-te proglašen romanopiscem godine na cijelom albanskom govornom području.
(TBT)
