Američko-izraelska ofenziva protiv Irana ovaj je tjedan navršila okruglih 60 dana, a sve je neizvjesnije nego što je bilo na početku. Pregovori su zapeli, Iran ne pokazuje znakove popuštanja, a Trump se priprema za dugotrajno zatvaranje Hormuškog tjesnaca. U više navrata je dao do znanja da je njegova preferirana opcija produžiti unedogled američku blokadu iranskih luka: uvjeren je da Teheran ne može opstati bez izvoza goriva, a već ima problema i sa skladištenjem sirove nafte, piše Slobodna Dalmacija.
“Blokada Irana je, u nekim aspektima, puno učinkovitija od bombardiranja. Guše se kao punjena svinja. I bit će im sve gore i gore”, upozorio je suptilnim ekumenskim rječnikom američki predsjednik Islamsku Republiku u intervjuu za online platformu Axios. Ponovio je iznova ono što Sjedinjene Države uporno tvrde da im je glavni cilj u ovome sukobu: “Iranci ne smiju imati nuklearno oružje”.
S Trumpom se nikad ne zna kad će promijeniti pristup ili metodologiju ovog nepotrebnog rata, no više je nego jasno da nakon dva mjeseca štete koju je dosad nanio svijetu, pa i ekonomiji vlastite zemlje, nimalo ne kani popustiti i omogućiti da jedna od glavnih svjetskih naftnih arterija napokon profunkcionira. U intervjuu za Axios optužio je Iran da ne želi postići sporazum. Njegov omiljeni potrčko, ministar obrane Pete Hegseth, branio je nastavak iranskoga rata nedavno i pred Kongresom, davši prilično jezivu prognozu MAGA ambicija u borbi s Teheranom:
“Tek dva mjeseca vodimo egzistencijalnu bitku. Ne trebam vas podsjećati koliko smo dugo bili u Afganistanu i koliko smo dugo svojedobno bili u Vijetnamu”, ispalio je Hegseth. Dakle, aktualni rat bi lako mogao, po Trumpu i njegovim pobočnicima, skupa sa svim posljedicama potrajati još nekoliko godina.
A troškovi toga sukoba svakog dana nesmiljeno rastu i generiraju sve veće recesijske i inflatorne pokazatelje na svjetskim tržištima. Uz hiljade smrtnih slučajeva u Iranu – i dosad 14 među američkim vojnicima – cijene energije na najvišim su mogućim razinama. Iako se Trumpova administracija hvali da su Sjedinjene Države vodeći svjetski proizvođač plina i nafte, i u SAD-u je prosječna cijena benzina već najviša od početka rata u Ukrajini (4,23 dolara po galonu). Cijene gnojiva i drugih osnovnih dobara također vrtoglavo rastu.
Glavni računovođa Pentagona procijenio je dosadašnju vojnu potrošnju u iranskome sukobu na oko 25 milijardi dolara. Tri nosača zrakoplova već su u bliskoistočnoj regiji, a vojna pojačanja iz Amerike i dalje pristižu i multipliciraju aktualni trošak. Popularnost rata u Sjedinjenim Državama, koja je već od samog početka intervencije bila vrlo niska, dodatno pada. Sredinom ožujka samo je oko 37 posto građana podržavalo Trumpovu ofanzivu, prema anketi Ipsosa, a do kraja travnja ta je brojka pala ispod 34 posto.
Trump očito ni sam ne zna što bi sa sukobom koji je s izraelskim ratnim zločincem Netanyahuom pokrenuo iz čiste obijesti, ali zna da ga ne smije sad prekinuti jer će time, povrh gluposti, demonstrirati vlastitu slabost. Zato i najavljuje njegov nastavak unedogled. Ovoga se tjedna u kriznoj sobi Bijele kuće sastao sa svojim timom za nacionalnu sigurnost, koji mu je prezentirao niz različitih opcija o tome kako se suočiti s blokadom Hormuškog tjesnaca. Među mogućim rješenjima bila je mogućnost povećanja ili smanjenja vojnog razmještaja oko Perzijskoga zaljeva te agresivnijeg djelovanja američkih snaga u tom području, izjavio je visoki američki dužnosnik za NBC.
Trump se potom sastao i s predstavnicima velikih naftnih kompanija, raspravljajući o mogućim daljnjim koracima u blokadi tjesnaca i iranskih luka. Tu je također naglasio da je sklon nastaviti zatvaranje Hormuza “mjesecima, ako bude potrebno”. Situacija u Hormuškom tjesnacu nije bila jedina tema o kojoj se raspravljalo: govorilo se i o mogućim koracima za ublažavanje učinaka embarga i rastućih cijena benzina na američke građane.
U međuvremenu, budućnost pregovora pod pakistanskim posredovanjem ostaje posve neizvjesna nakon prošlotjednog fijaska u Islamabadu. Republikanska administracija pokazala je minimum entuzijazma prema iranskom prijedlogu o otvaranju Hormuškog tjesnaca u tri faze, i to prije dogovora oko osjetljivog pitanja iranskog nuklearnog programa. Umjesto dogovora, Washington se očito odlučio na kampanju maksimalnog pritiska.
Prema američkom ministru finansija, Iran gubi 170 miliona dolara prihoda svaki dan dok su mu luke zatvorene. Trumpovi suradnici su uvjereni da će tako Iran biti prisiljen kapitulirati, no iza teokratskog režima u Teheranu su duga desetljeća borbe s raznim blokadama, sankcijama i kaznama kroz koje je stekao zavidne razine ekonomske otpornosti, pa ni ovaj put nije pokazao nikakve znakove kolebanja. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi otputovao je ovog tjedna u Moskvu kako bi se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i proslavio dubinu i snagu toga “strateškog saveza”.
Svijest se očito nalazi u začaranom krugu u kojem mudra vrhovništva Sjedinjenih Država i Irana duboko vjeruju da ona druga strana proživljava najgore u trenutačnoj situaciji i da to ne može dugo izdržati. A koliko takve opsjene mogu potrajati dovoljno je baciti oko na kalendar rata između Rusije i Ukrajine. Jedini donekle opipljiv izlaz iz aktualnoga suicidalnog pata predstavlja mogućnost izbornog poraza Trumpove Republikanske stranke u novmebru. No, daleko jenovembar, a najgore posljedice totalne hormuške blokade tijekom idućih šest mjeseci svakako neće platiti Trump i njegovi tajkuni, kao ni kapitalistička aristokratija diljem planeta.
(TBT)
