KULTURA
Jedno društvo ništa ne demorališe toliko kao spoznaja da su
čelnici koji su došli na vlast glasovima običnog naroda iskoristili svoj mandat
da se obogate, oglušivši se o zakone i prezrevši demokratiju. Korupcija je, u
današnje vrijeme, najveća prijetnja sistemu sloboda. Tragedija je u tome što
se, kada većina bude nadomak uvjerenja da je liberalna demokratija jedini
sistem koji garantira civilizirani razvoj, zajednički život i pravosuđe, protiv
tog pozitivnog trenda uroti mahnita zavjera korumpiranih vladara
FOTO: Ljosa (Profimedia)
Jednoga dana treba podići spomenik brazilskoj kompaniji
Odebrecht, jer nijedna vlada, firma ili politička partija nije toliko učinila
za Latinsku Ameriku na otkrivanju korupcije koja izjeda njihove zemlje niti je,
naravno, uložila toliko truda da to razglasi.
Priča o tome ima sve elemente dobrog trilera. Preduzetnik
veteran Marselo Odebreht, vlasnik kompanije, osuđen na devetnaest godina i
četiri mjeseca zatvora zajedno sa svojim izvršnim rukovodiocima, nakon što je
proveo kratko vrijeme iza rešetaka, saopćio je policiji da je spreman ispričati
sve marifetluke koje je počinio, kako bi mu smanjili kaznu. (U Brazilu to
nazivaju “nagrada za osuđene”). Kada je počeo da govori, iz njegovih
usta – kao i iz usta njegovih izvršnih saradnika – izašli su zmijski otrovi od
kojih se zatresao cijeli kontinent, uključujući i sadašnje i bivše predsjednike.
Gospodin Marselo Odebreht me podsjeća na mračnog Žila de Rea, hrabrog saborca
Jovanke Orleanke, koji je, kada ga je Inkvizicija u Bretanji pitala da li je
istina da je učestvovao u satanističkom činu sa italijanskim komičarem, rekao
da jeste, i da je pritom silovao i zaklao više od tri stotine djece jer osjeća zadovoljstvo
jedino kada čini takve strahote.
Kompanija Odebreht potrošila je oko osamsto miliona dolara
na podmićivanje šefova država, ministara i funkcionera kako bi pobijedila na
tenderima i potpisala ugovore koji su im, gotovo uvijek skandalozno precijenjeni,
omogućavali da dobiju značajna sredstva. To se dešavalo prije dosta godina i
oni možda nikada ne bi bili kažnjeni da među njihovim saučesnicima nije bio
dobar dio direkcije Petrobrasa, brazilske naftne kompanije, koja je, kada je
postala predmet istraživanja jednog neuobičajenog sudije, Serhija Mora – pravo
je čudo što je još živ – otvorila Pandorinu kutiju.
Do sada je otkriveno da su tri latinoamerička mandatara umiješana
u Odebrehtove prljave rabote: predsjednici Perua, Kolumbije i Paname. A spisak
je tek načet. U najtežoj situaciji je bivši peruanski predsjednik Alehandro
Toledo, kome je Odebreht platio dvadeset miliona dolara da bi oisgurao sporazum
za dvije dionice Interokeanskog puta koji, preko amazonske prašume, spaja Peru
i Brazil. Jedan sudija je Toledu, koji se nalazi van Perua u statusu bjegunca, dodijelio
preventivnu zatvorsku kaznu u trajanju od osamnaest mjeseci dok se njegov
slučaj ne istraži; peruanske vlasti su obavijestile Interpol; aktuelni
peruanski predsjednik Kučinski pozvao je predsjednika Trampa da ga zamoli da
isporuči Toleda Peruu (Toledo ima posao na Univerzitetu Stanford), a izraelska
vlada mu je stavila do znanja da ga neće primiti na svoju teritoriju dok se
situacija pravno ne razriješi. On zasada odbija da se vrati, tvrdeći da je
žrtva političkog progona, u šta ne mogu povjerovati ni njegove najvatrenije pristalice – a ostalo
ih je vrlo malo. (…)
(TBT, Nedeljnik)