Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Netanyahu je krio svoj rak baš kao što je Golda Meir krila svoj, koji je bio mnogo teži. Godinama mnogi nisu znali za njenu bolest i ozbiljne tretmane kroz koje je prolazila. I ona je, poput Netanyahua, u bolnicu Hadassah u Ein Keremu na zračenja dolazila pod krinkom, pojavljujući se u neobične sate i prolazeći kroz mrtvačnicu kako bi ostala neprimijećena
Benjamin Netanyahu je obolio od raka prostate i oporavio se. Tabor onih čija je jedina politika „samo ne Bibi“ zapao je u kovitlac likovanja, trijumfalno proglašavajući: „Jesmo li vam rekli?“ Izvučen je još jedan razlog za prezir prema premijeru, prikrio je bolest, pa čak i lagao. Još jedan razlog za njegovu smjenu: bolestan je od raka i medicinski nesposoban za obavljanje dužnosti. Bila je to patetična reakcija. Postoji sasvim dovoljno razloga za borbu protiv Netanyahua. Stanje njegove prostate nije jedan od njih.
Navodno, radost ovog tabora nije bila uzrokovana samom bolešću. Tokom vikenda, svaki dopisnik je izvještaj o Netanyahuovom zdravstvenom stanju započeo „željama za brz oporavak“, šupljim željama, poput onih kojima se naciji čestita Nova godina. Željeli su mu „dobro zdravlje“, kao da priznaju da u njegovom slučaju postoji i ono loše. Željeli su mu oporavak, dok su mu barem neki od njih u dubini duše priželjkivali suprotno. Možda će bolesna prostata postići ono što fijaski, izbori, protestni pokreti i suđenje nisu uspjeli.
Netanyahu je krio svoj rak baš kao što je Golda Meir krila svoj, koji je bio mnogo teži. Godinama mnogi nisu znali za njenu bolest i ozbiljne tretmane kroz koje je prolazila. I ona je, poput Netanyahua, u bolnicu Hadassah u Ein Keremu na zračenja dolazila pod krinkom, pojavljujući se u neobične sate i prolazeći kroz mrtvačnicu kako bi ostala neprimijećena. Niko je zbog toga nije kritikovao. Tek nakon njenog povlačenja i smrti otkriveni su puni detalji njenog limfoma.
Istina, ovo je druga era. Tada su se od javnosti skrivale mnogo veće tajne i laži. Kada je Ehud Olmert dobio rak prostate, baš kao i Netanyahu, požurio je to podijeliti s javnošću. On zaslužuje pohvalu za svoju hrabrost, ali Netanyahu ne zaslužuje osudu zbog skrivanja. I iranski vrhovni vođa Ali Khamnei obolio je od raka prostate prije mnogo godina, objavivši nakon izvjesnog vremena na Twitteru: „Molim vas sve da se molite za mene.“ On je, očigledno, bio odvažniji od Netanyahua.
Ne postoji ništa ličnije od zdravstvenog stanja, i svako ima pravo da se sa svojom bolešću nosi na svoj način. Neki ljudi ne oklijevaju da kažu sve, i to odmah, bilo da su premijeri ili obični građani, dok drugi to radije prikrivaju, ponekad do sudnjeg dana. To je njihovo pravo, čak i ako ih prikrivanje i laganje ne čine uvijek dostojanstvenima. To je njihovo pravo, čak i ako se prezivaju Netanyahu. Zakon ga ne obavezuje da postupi drugačije.
Činjenica da američki predsjednici postupaju drugačije i dalje ne obavezuje Izrael. Jedina javna obaveza je prijaviti problem u slučaju da je ugrožena sposobnost premijera za rad, što bi zahtijevalo privremeno uklanjanje s dužnosti.
Kada je Menachem Begin utonuo u depresiju, a to se skrivalo od javnosti, to je bila izdaja povjerenja. Begin mjesecima nije imao kapacitet da vodi zemlju. Ariel Sharon je takođe polahko propadao, ali je ostao na dužnosti na osnovu izvještaja svojih ljekara. Netanyahuova radna sposobnost niti u jednom trenutku nije bila kompromitirana.
Zabavno je gledati ljude koji ga najviše mrze kako sada izražavaju zabrinutost za njegovu kompetentnost. Za Izrael bi bilo bolje da je on manje sposoban. Na taj način bismo možda izbjegli rat ili dva i usporili uništavanje zemlje i njenog stila vladavine. Ali, onog trenutka kada se utvrdilo da njegova radna sposobnost nije narušena, njegova bolest postala je samo njegova stvar.
Netanyahuov izbor bio je nerazuman: šta je imao da krije? Da li je zgriješio? Da li je počinio zločin? S tako niskim stepenom bolesti i tretmanom koji se čini čak i pretjeranim, šteta je što je bio tako malodušan. Ko zna, možda bi njegova bolest izazvala barem malo empatije. Očigledno je da ne bi trebao lagati, ali laž o prostati je najmanja i najmarginalnija u njegovoj mreži laži.
U subotu su se već pojavili ljudi koji tvrde da je Netanyahu prijavio svoju bolest kako bi pomogao svom slučaju na sudu. Drugi su uvjereni da je to učinio zbog loših rezultata u anketama. Neki smatraju da bi se sada trebao povući zbog prostate. Neka ostane na tome. On ipak, uprkos svemu, može imati neke ljudske emocije i slabosti. Čovjek se može pridružiti onima koji mu žele dobro zdravlje ili ne, ali ostavite njegovu prostatu na miru.
(TBT, Haaretz)
