Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Na kraju ovog besmislenog rata ukazao se tračak nade. To je ludina nada, jer većina ratova se završava katastrofom, ali ona je ipak tu. U doba očaja i to je dovoljno. Ovaj rat bi mogao dovesti do sudbonosnog preokreta odnosa između Sjedinjenih Država i Izraela. Šta je bilo, bilo je. Dok se građani Izraela ponose saradnjom dvije zemlje i njihovih pilota na nebu iznad Teherana, već se navlače tamni oblaci.
Što je neuspjeh rata očigledniji i što je jasnije da Amerika nema pojma kako da se izvuče iz nevolje u koju se uvalila, to će brutalnija biti potraga za krivcima. Ona će izvjesno biti jednostrana. Amerika će svu krivicu svaliti na Izrael, što bi moglo pokrenuti domino efekat u zemljama koje jedva čekaju pucanje veza između Izraela i SAD-a. Kada prestanu ratna dejstva, Izrael bi se mogao naći u novoj ulozi nekakve lokalne Sjeverne Koreje, izolirane, izopćene zemlje, lišene američke podrške bez koje ne može opstati.
Odavno je trebalo ukloniti nezdrave temelje odnosa Sjedinjenih Država i Izraela. Zajednički interes je osnovna veza između njih. Podjela uloga je s vremenom postala tako zamagljena da više nije jasno koja od dvije zemlje je supersila. Izrael je radio šta god je htio, a ogromna pomoć priticala je bez ikakvog usvjetovanja.
U vrijeme Mister Amerike, to jest Benjamina Netanyahua, koji se usudio da prkosi Sjedinjenim Državama više od bilo kog svog prethodnika, ti odnosi su poprimili čudovišne razmjere. Izraelski premijer je potkopavao američke predsjednike, na primer Baracka Obamu, a njegova zemlja zbog toga nije trpila nikakve posljedice. Naseljavanje, aneksija, kriminalni ratovi u Gazi i Libanu, pogromi, aparthejd, genocid – Sjedinjene Države su sve to osuđivale, ali su nastavljale plaćati; protivile su se, ali su mnogo puta upotrebile pravo veta u Ujedinjenim nacijama u korist Izraela; prekoravale su, ali zračni most sa transportima oružja i municije nije prestajao raditi.
U strahu od Sjedinjenih Država, Evropa nije smjela ni pisnuti niti išta preduzeti čak ni poslije rata u Gazi. Sad samo čeka priliku da se razračuna sa Izraelom, baš kao i veliki dijelovi američkog javnog mnjenja, među kojima su i neke jevrejske zajednice. Svima je dozlogrdio ovakav Izrael, koji uporno ignorira međunarodnu zajednicu i ne obazire se na međunarodno pravo i sve veći jaz između raspoloženja javnosti i vlada u većini zemalja svijeta.
Rat u Iranu bi mogao biti prekretnica. Obje američke partije samo čekaju da se naprslina pretvori u pukotinu. Donald Trump će prvi potražiti žrtvenog jarca. Na njegov mig uslijedit će poplava optužbi koja bi mogla biti razorna, ali bi možda gurnula Izrael u pozitivnom smjeru.
Presecanje bezuvjetne veze između Sjedinjenih Država i Izraela možda je jedina nada za Izrael, pod uvjetom da to bude praćeno dubokim promjenama u izraelskoj politici. Te promjene se neće dogoditi same od sebe. Izrael se neće jednog jutra probuditi i zaključiti da mora prekinuti okupaciju, aparthejd i beskrajne ratove i da mora slušati savjete svijeta. Takvu promjenu može izazvati samo prekidanje veza sa Sjedinjenim Državama. Ali onda se može desiti da se sa globalnom prljavom vodom izbaci i dijete – koje je doduše odavno poraslo.
Teško je zamisliti kako bi Izrael mogao manevrirati bez Amerike. Laprdala s desnice, koja vjeruju da Izraelu nije potrebna Amerika, morat će se suočiti sa stvarnošću. Najednom više biti ni oružja ni novca ni veta u Savetu sigurnosti UN-a. Šta onda? Da li će nas zaštititi predvodnica naseljenika Danijella Weiss? Da li će ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir spriječiti donošenje rezolucije UN-a? Da li će kolone naseljeničkih džipova krenuti na Teheran?
Taj dan je bliži nego što misle učesnici izraelske parade ludila. Uskoro će biti stavljeni pred izbor: Izrael će se promjeniti ili ga neće biti.
(TBT, Haaretz)
