Zveckanje oružjem na državnoj televiziji, blizu smo izbijanja novog rata, ovaj put u Africi. Etiopski premijer Abiy Ahmed koristi vojnu paradu na prepunom stadionu kako bi demonstrirao snagu. Tenkovi se kotrljaju, borbeni zrakoplovi tutnje, vojnici marširaju, javlja ARD. Ahmed mjesecima udara u ratni bubanj, pokušavajući pripremiti svoje sunarodnjake za rat sa susjednom Eritrejom. Etiopija – najmnogoljudnija zemlja svijeta bez izlaza na more – konačno bi trebala dobiti pristup moru, prema njegovim željama. “Crveno more i Etiopija ne mogu se odvojiti”, kaže. Vlada u Asmari boji se etiopske invazije. Stoga se i Eritreja mobilizira. “Crveno more je naše”, proglašava propagandni film na državnoj televiziji.
Do 1993. Eritreja je bila dio Etiopije, što joj je osiguravalo pristup Crvenom moru. Nakon nezavisnosti, dvije su zemlje desetljećima bile neprijatelji. Godine 2018. tadašnji novi premijer Ahmed zalagao se za normalizaciju odnosa s njihovim zakletim neprijateljem i za svoj trud dobio Nobelovu nagradu. Ali sada bi mogao odvesti zemlju u novi rat, potencijalno uvlačeći susjedne zemlje i zaljevske države.
Tsedale Lemma je etiopska novinarka i osnivačica novina Addis Standard. Upozorava na posrednički rat: “Sudanska vojska stala je na stranu Eritreje. Sudanska RSF milicija, s druge strane, podržava Abiya Ahmeda. Zatim tu su Egipat, Somalija i tako dalje, koji također podržavaju Eritreju – a postoji i značajna podrška Ujedinjenih Arapskih Emirata etiopskoj vojsci.”Posljednji sukob bio je prije manje od četiri godine. U to vrijeme, Addis Abeba je, uz podršku Asmare, vodila rat protiv regije Tigray. Tamo se 800.000 ljudi još uvijek smatra raseljenima, piše Express.
Afrički rog – bure baruta
Čak i sada postoje strahovi da bi etiopske regije mogle biti uvučene u sukob. Asmara se optužuje za financiranje etiopskih pobunjenika. Eritreja poriče ovu optužbu, ali u Tigrayu se ljudi pripremaju za obnovu sukoba. “Nisam siguran hoće li izbiti rat. Ali iz onoga što sam čuo, mislim da je neizbježan. Na rubu smo katastrofe. Ne znam što da radim. Više ne mogu pravilno obavljati svoj poljski posao. Ne mogu se dobro brinuti za svoju obitelj. Ali apsolutno ne želimo rat“, kaže farmer Dage Meressa za njemački ARD. Asmara i Addis Abeba također inzistiraju da ne žele još jedan rat. Ali trenutno, svaka provokacija mogla bi prerasti u otvoreno nasilje. Afrički rog je poput bureta baruta.
U slučaju sukoba, najveća neravnoteža snaga očituje se na nebu, gdje Etiopija, potpomognuta obrambenim proračunom koji je i do pet puta veći od eritrejskog, ima gotovo potpunu dominaciju. Etiopsko ratno zrakoplovstvo raspolaže s više od stotinu letjelica, uključujući moderne borbene avione poput ruskih Su-27 i Su-30 te novonabavljenih kineskih lovaca J-10. Međutim, prava strateška prednost leži u raznovrsnoj i smrtonosnoj floti borbenih dronova. Korištenjem turskih Bayraktar TB2 i Akinci, kineskih Wing Loong i iranskih Mohajer-6, Etiopija je postala regionalna sila u bespilotnom ratovanju, što se pokazalo presudnim u slamanju otpora u Tigraju.
S druge strane, eritrejske zračne snage su gotovo zanemarive. Sastoje se od dvadesetak zastarjelih letjelica, od kojih je operativno tek nekoliko lovaca MiG-29 i Su-27. Bez značajnijih protuzračnih sustava ili vlastitih dronova, Eritreja bi u otvorenom sukobu bila izložena stalnim napadima iz zraka, što predstavlja njezin najveći strateški nedostatak.
Usporedba: Vojska Etiopije i Eritrteje
Na kopnu je situacija znatno uravnoteženija. Etiopija ima profesionalniju i veću aktivnu vojsku s oko pola milijuna vojnika, ali su te snage opasno rastegnute zbog tekućih pobuna u regijama Amhara i Oromia. Eritreja, s druge strane, funkcionira kao “nacija u uniformi”. Zbog sustava obveznog i često neodređenog vojnog roka, zemlja može mobilizirati između 200.000 i 300.000 aktivnih vojnika, uz goleme rezerve, što je jedna od najviših stopa militarizacije po stanovniku na svijetu.
Što se tiče oklopnih snaga, Etiopija posjeduje između 300 i 400 moderniziranih tenkova, uglavnom T-72. Eritreja se oslanja na veći broj starijih sovjetskih modela poput T-54 i T-55, čija je operativna ispravnost upitna. Ipak, ključni eritrejski adut je geografija. Planinska i nepristupačna granica idealna je za doktrinu duboko ukopane obrane, koja je Etiopiji nanijela goleme gubitke u pograničnom ratu od 1998. do 2000. godine.
Središnji povod za potencijalni sukob jest etiopsko nastojanje da izađe na more. Eritreja posjeduje malu, ali funkcionalnu mornaricu od oko 23 patrolna i raketna čamca, čime kontrolira strateški važnu obalu. Etiopija, iako je formalno 2020. obnovila svoju mornaricu uz pomoć Francuske, trenutno nema značajnu flotu. Ta nemoć na moru izvor je duboke frustracije u Adis Abebi.
Ovaj tinjajući sukob nije samo regionalni. Uključio se i niz vanjskih sila, pretvarajući Rog Afrike u arenu za proxy ratovanje. Ujedinjeni Arapski Emirati, koji Etiopiju vide kao ključnog regionalnog partnera, glavni su dobavljač napredne vojne tehnologije za Abiyev režim. S druge strane, Egipat i Saudijska Arabija gaje bliske odnose s Eritrejom, videći je kao protutežu etiopskom utjecaju. U ovom kompleksnom savezu, Eritreja je čak pronašla zajednički jezik sa svojim nekadašnjim smrtnim neprijateljima, tigrajskim snagama (TPLF), koje sada vidi kao saveznika protiv Adis Abebe. Dok Asmara podržava etiopske pobunjeničke skupine, Adis Abeba jača vojne kapacitete, a regija s neizvjesnošću čeka hoće li retorika prerasti u otvoreni rat.
(TBT)
