
Tucker Carlson, američki konzervativni komentator, iznio je tvrdnju da rat protiv Irana može predstavljati kraj američke imperije. Prema njegovoj analizi, nesposobnost Sjedinjenih Država da same uspostave red u strateški ključnome Hormuškom tjesnacu ozbiljno dovodi u pitanje ulogu Washingtona kao svjetskog policajca.
Carlsonova analiza strateškoga sloma
Tucker Carlson je 3. aprila 2026. na svome podcastu detaljno obrazložio zašto vjeruje da je sukob s Iranom prekretnica za američku globalnu dominaciju. Komentirao je izjave predsjednika Donalda Trumpa koji je prijetio da će Iran bombardirati u kameno doba, ali istovremeno pozvao saveznike da preuzmu vodstvo u otvaranju Hormuškoga tjesnaca. Taj tjesnac ključna je točka kroz koju prolazi oko 20 posto svjetske trgovine naftom.
Carlson je objasnio da je nacija koja nameće mir zapravo nacija koja upravlja svijetom. Zemlja koja uspostavi red u Perzijskom zaljevu i otvori Hormuški tjesnac po definiciji je ona koja vodi globalni poredak. Od kraja Drugoga svjetskog rata pretpostavljalo se da su Sjedinjene Države ta sila koja može održati red. No prema Carlsonovu mišljenju, kriza u Hormuškom tjesnacu pokazala je da to više nije istina.
Nevoljkost saveznika i Trumpov bijes
Američki predsjednik je javno kritizirao NATO‑saveznike zbog njihova neodazivanja u sukobu s Iranom. Nakon američko‑izraelskih napada na Iran, europski saveznici pokazali su izrazitu nevoljkost da se uključe. Trump je, prema Carlsonovim riječima, zapravo priznao da Sjedinjene Države same ne mogu otvoriti Hormuški tjesnac, rekavši doslovce neka to učini neko drugi.
Carlson smatra da je taj trenutak simboličan kraj američke ere. Kada predsjednik najmoćnije zemlje svijeta moli saveznike da preuzmu odgovornost za ključni pomorski prolaz, to je jasan znak da imperija više nije sposobna obavljati svoju temeljnu funkciju.
Zašto vojna pobjeda ne bi riješila problem
Carlson je argumentirao da čak i kada bi Sjedinjene Države potpuno uništile Iran kao koherentnu naciju, preostali ratni zapovjednici ne bi imali poteškoća u ometanju pomorskih ruta. To bi mogli činiti postavljanjem mina, korištenjem jeftinih dronova ili čak samo prijetnjama da će to učiniti. Stoga bi neprijateljstva prije ili kasnije morala završiti diplomatskim dogovorom s Teheranom.
Ova analiza sugerira da vojna superiornost više nije dovoljna za osiguranje globalne stabilnosti. Asimetrične prijetnje i jeftina tehnologija omogućuju slabijim akterima da blokiraju ključne svjetske rute bez potrebe za konvencionalnom vojnom moći.
Kraj imperije nije kraj Amerike
Carlson je posebno naglasio da, iako ono što se događa u Iranu označava kraj američke imperije kako je poznajemo, to nije i kraj Sjedinjenih Država. Priznao je da će ovaj prijelaz donijeti mnogo patnje i tuge, ali također nosi obećanje da bi se SAD mogao okrenuti prema zapadnoj hemisferi.
Ta regija je također bogata resursima i vitalna za američku stabilnost. Carlson smatra da bi Amerika mogla funkcionirati bez potrebe da okupira zemlje u koje njezini građani nikada nisu ni putovali. Umjesto toga, fokus na vlastito dvorište mogao bi donijeti dugoročnu stabilnost i prosperitet.
Carlsonov raskid s Trumpovom administracijom
Iako Carlson općenito podržava Trumpa, bio je glasan kritičar američko‑izraelskih napada na Iran. Zbog toga je američki predsjednik izjavio da je Carlson izgubio smjer i da zapravo više nije dio pokreta MAGA. Ovaj raskid između dvojice konzervativaca pokazuje koliko je pitanje Irana postalo kontroverzno čak i unutar Trumpova vlastitoga političkog kruga.
Što ovo znači za globalni poredak
Ako je Carlson u pravu, svijet ulazi u razdoblje bez jasnoga hegemona. Sjedinjene Države više neće moći djelovati kao svjetski policajac, a niti jedna druga sila vjerojatno nije spremna preuzeti tu ulogu. Posljedice bi mogle biti duboke, od rasta regionalnih sukoba do preoblikovanja globalnih trgovinskih ruta.
Hormuški tjesnac ostaje blokiran, a pitanje tko će ga otvoriti ostaje bez odgovora. Ono što je nekad bilo nezamislivo, da Amerika traži pomoć za osiguranje ključnoga pomorskog prolaza, sada je postalo stvarnost. Bez obzira na ishod ovoga sukoba, čini se da je međunarodni poredak utemeljen nakon Drugoga svjetskog rata nepovratno promijenjen.
(TBT)






