Već su bošnjački meinstream mediji zajedničku izjavu koju su u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu potpisala 33 predstavnika akademskog, političkog, kulturnog, društvenog i vjerskog života Bošnjaka, kojom upozoravaju na zlonamjernu kampanju protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, nazvali povijesnom.
DEMONIZACIJA MUSLIMANA
Potpisivanje Izjave inicirali su Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Bošnjačka zajednica kulture, Merhamet i Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca.
Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović, u ime inicijatora, zahvalio je potpisnicima što su se odazvali, te zaključio da se “danas poptpisanom Izjavom kategorično odbacuju tvrdnje o navodnoj ugroženosti kršćana i rasprostranjenom antisemitizmu u Bosni i Hercegovini, ocjenjujući ih dijelom šire kampanje demonizacije Bošnjaka i opravdavanja secesionističkih politika. Upozorava se da slični narativi imaju historijski kontinuitet i da su prethodili ratnim zločinima i genocidu nad Bošnjacima, te zahtijevaju reakciju pravosudnih institucija na govor mržnje”.
Posebno se naglašava da Bosna i Hercegovina nije prostor „sukoba civilizacija“, nego društvo susreta različitih tradicija i identiteta.
Potpisnici, također, ističu da je islam imao konstruktivnu ulogu u oblikovanju bošnjačkog identiteta, istu onakvu kakvu je imalo kršćanstvo u formiranju drugih evropskih naroda, pa tako i naroda koji žive s Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i u susjednim državama, te da taj identitet nije u suprotnosti s demokratskim i sekularnim uređenjem države.
Jasno se ističe da Bošnjaci, kao evropski narod, imaju pravo na puni politički subjektivitet, kao i svi drugi narodi, te da tvrdnje da ne mogu biti slobodan politički narod, sa svim svojim posebnostima, predstavljaju nastavak genocidnog projekta.
Također, upozorava se da historijski revizionizam, islamofobija i političke manipulacije predstavljaju prijetnju stabilnosti države.
RETORIKA U MAGLI
Očito je ova izjava reakcija na novi politički narativ bivšeg predsjednika Republike Srspke Milorada Dodika koji je amnestiran od strane američke administracije sklopio novi pakt sa cionističko-kršćanskim lobijem u Washingtonu. Osokoljen američkom amnestijom Dodik je dao nekoliko toksično islamofobnih I blasfemičnih izjava o BosanskimMuslimanima i islamu.
Međutim u kontekstu ove teme važno je spomenuti da je Vijeće Evrope obilježilo 15. mart, kao Međunarodni dan borbe protiv islamofobije te učestvovalo u zajedničkim aktivnostima s međunarodnim partnerima s ciljem suzbijanja mržnje prema muslimanima i jačanja zaštite slobode vjere i uvjerenja.
Tim povodm je predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić govorila na sjednici Komiteta za ravnopravnost i nediskriminaciju Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope. Govor je započela sa bajramskom čestitkom te se u govoru fokusirala na islamofobiju nazvavši je moralnim testom za Evropu.
Možda je čak obraćanje predsjednice NS Ćudić imalo veći eho od Izjave grupe bošnjačkih predstavnika.
Ako su ovo bili formalni povodi za Izjavu/dekleraciju, kako su je akteri medijski prezentirali, onda je Izjava poslužila svojoj dnevno-ploitičkoj svrsi. Eto, prozvani Dodik se oglasio da ga “boli uho” za to šta mu poručuju bošnjačke glavešine poručuju, da bi mu pohitni bivši reis uzvratio itd.
Ali, pošto su inicijatori pokazali mnogo veće ambicije, što pokazuje broj aktera, što je takođe jedna od improviziranih poruka skupa, Izjava neće polučiti neki efekat na globalnom planu.
Prije svega jer je po svom sadržaju puka improvizacija, retokrika u magli, i kao takva nema težinu da eventulano nekoga privoli, a kamo li obaveže da se odredi o njoj. To je zato što nije uprla prstom u kreatora globalne islomofobije, a to je cionizam kao broj jedan neprijatelj islama.
Pošto je u Izjavi istaknut i historijski primjeri bošnjačkih rezolucija iz Drugog svjetskog rata, čime se želio prikazati kontinuitet antifašističkog i pluralističkog djelovanja bošnjačke inteligencije, inicijatori su imali najbolji primjer kako se to radi. Bošnjačke rezolucije su jasno uprle prstom u fašizam i poslate su na glavnu adresu – na ruke Adolfa Hitlera.
Ima još jedan nedostatak zbog kojeg bi ova Izjava mogla ostati samo “prdež u oluji” islamofobije i demonizaciji muslimana.
Radi se o nijetu/namjeri inicijatora. U islamu se djela ocjenjuju isključivo prema namjera. Pošto su reis Kavazović i Izetbegović, kao vjerske i nacionalne vođe Bošnjaka, u proteklih nekoliko godina, možda posljednju dekadu, vehemtno i prepotentno u svojim preizbornim kampanjama odobravali politički govor mržnje i satanizaciju političkih oponenata među svojim narodom, ovo je njihovo “posipanje pepelom”.
Da podsjetimo, reis Kavazović je u svojim govorima bio sklon nesmotrenim eskapadama kojima je izazivao vrlo negativne reakcije koje su pospješivale nacionalne tenzije i ksenofobiju, te nacionalne podjele unutar naroda kojeg predstavlja.
Dok je Izetbegović kao predsjednik SDA mobilizirao “armiju” stranačkih botova koji su harali na društvenim mrežama i pokrenuli neviđenu mržnju među samim Bošnjacima.
Mnogi sarajevski intelektualci i novinari su bili predmetom ove kampanje koja je rezultirala sa nekoliko fizičkih napada na njih.
Ovakva njihove retorika je kuliminirala Izetbegovićevim pozivom na “prebrojavanje” zbog čega je dobio žestok ukor od tadašnjeg američkog ambasadora. Uprkos tome, reis Kavazović je stao na stranu Izetbegovića podržavajući ga kandidata za bošnjačkog člana državnog Predsjedništva.
Dakle, Izetbegović i Kavazović su toliko”naorali” u svojoj avliji da nikakva izjava o distanciranju i osudi govora mržnje i satanizacije ‘drugog i drugačijeg’ političkog i religijskog pogleda svijet ne može “pozuibiti” na globalnom planu.
Čak šta više, ni nakon što ga je takva kampanja koštala izbornog poraza, Izetbegović se ne odriče takve politike, niti se distancira od svojih mržnjehara. Naprotiv, on u tome tvrdoglavo ustrajava. Tako je za provg čovjeka SDA u Sarajevu, dakle metropoli koju je i u komunizmu krasio duh suživota i kosmpolitizma, postavio Faruka Kapidžića Diu. Ova stranka u njemu vidi budućeg premijera Sarajevskog kantona, jer vjeruje da će pobjediti na izborima. A radi se o vjerskom konvertitu koji je bio odan notornim porocima i haramimapoput kocke i alkohola. Pored toga samo što se iskazao kao stranački prvoborac i prononsirani mržnjehara na društvenim mrežama on je dobio povjerenje Izetbegovića da mu vodi stranku u Sarajevu. I to u vrijeme kad svjetski mediji u Sarajevu uočavaju odumiranje njegovog kosmopolitskog duha, tolerancije i suživota.
(TBT, Tim za analitiku)
