Autor teksta u Der Spiegelu razgovarao je s mnogim akterima koji su se do sada spominjali u nedavno ponovno aktualiziranoj priči o navodnim dolascima bogatih zapadnih Evropljana u Sarajevo tokom rata u devedesetima, koje se sumnjiči da su za pozamašne svote novca ubijali civile u opsjednutom gradu. Na početku opširne reportaže citira se umirovljeni talijanski sudac Guido Salvini koji je zajedno s autorom Eziom Gavazzanijem podigao tužbu pri milanskom sudu protiv nepoznatih zbog ubistva iz niskih pobuda, prenosi Deutsche Wele.
“Da se u Sarajevu dogodilo nešto neizrecivo, da su tamo hobi lovci pucali na ljude radi zabave, izvan je svake sumnje”, rekao je Salvini u jednom televizijskom intervjuu: “Zahvaljujući mnogim različitim izvorima, više nema ni najmanje sumnje u to.”
Spiegelov tekst citira navode iz Gavazzanijeve knjige gdje se govori o “230 Talijana, uz nekoliko Francuza, Belgijanaca te Austrijanaca” koji su navodno sudjelovali u ubistvima civila.
Upozorenje s druge strane
Der Spiegel citira i Nasera Husića, bivšeg pripadnika Armije BiH koji je za vrijeme rata bio stacioniran nasuprot naselja Grbavica.
“Događalo se, posebno petkom, da smo preko motorola-uređaja dobivali upozorenja s druge, srpske strane fronte: ‘Sklonite žene i djecu na sigurno'”, kaže Naser Husić, bivši borac u 101. motoriziranoj brigadi bosanske vojske. ‘Tada smo znali da dolaze vikend-snajperisti.”
Husić ne može sa sigurnošću reći ko je pucao, ali zaključuje kako je preko vikenda zabilježeno mnogo više snajperskih napada nego preko tjedna. U tekstu se nadalje donose svjedočanstva Aleksandra Ličanina, bivšeg pripadnika srpske vojske iz Prijedora koji je za vrijeme rata bio stacioniran u blizini položaja na Židovskom groblju s kojeg se pucalo na civile. “Pucali su na žene, djecu i starce, bili su izvan kontrole”, kaže Ličanin o „safari turistima”.
Meci kao trofeji
Der Spiegel navodi i iskaz jednog svjedoka kojemu je bio zadatak, kako je ispričao, „safari-ubojice” ispratiti do Sarajeva.
“Naš glavni zadatak bio je prebrojati ubijene žrtve”, priča svjedok koji se vodi pod pseudonimom „Francuz”, „i naplatiti ih strijelcima. Njihova uplata išla je zatim agenciji koja je organizirala događaj.”
Kao trofeje, lovci na ljude nosili su kući čahure, uglavnom kalibra 7,62 puta 51 milimetar, obojane prema dobi žrtve: dječaci plavo, djevojčice ružičasto, vojnici crveno i zeleno, odrasle žene žuto, stariji muškarci crno i plavo, prenosi njemački list. I izvještava da su prema kraju rata tarife za jedan hitac narasle najmanje trostruko – za djecu i do 100 miliona lira, po današnjem tečaju oko 50.000 eura. Der Spiegel citira i talijansku vještakinju Martinu Radice koja, pozivajući se na „sigurne izvore”, govori o tome da su snajperisti bili spremni platiti i do 200.000 eura za samo jedan vikend.
“Djelomično se radilo o muškarcima kojima legalni lov više nije bio dovoljan, pa ni lov na slonove. Za adrenalin je trebalo nešto novo.” Kriminologinja govoreći o navodnim počiniteljima dijagnosticira „elitnu psihopatiju – govorimo ovdje o bolesnim osobama koje su odlučile prekršiti sva pravila”.
Vještakinja nadalje govori o tome da se radi o ljudima koji su i danas ugledni pripadnici društva.
“Prema svemu što znamo, te su osobe i danas vrlo ugledne, zauzimaju važne položaje, dobro žive, dobro su umrežene i vjerovatno se ničega ne boje više nego da bi im jednog dana društvena fasada mogla početi pucati”, kaže kriminologinja. Ako bi se to dogodilo, prijeti „golemi potres”.
Iz ratnih igara u pravi rat
Njemački magazin nadalje govori o Trstu kao gradu koji je u čitavoj priči oko „vikend-snajperista” odigrao važnu ulogu te donosi razgovor s danas umirovljenim Robertom Ruzzierom, koji govori o tome kako se početkom devedesetih skupina zaljubljenika u oružje sastajala u šumama nedaleko slovenske granice kako bi se igrali rata.
“Jednog dana počelo se govoriti o skrivenom oglasu kojim su se nudila putovanja u Sarajevo”, kaže Ruzzier. „Govorilo se da ćemo tamo dobiti snajpersku pušku tipa Dragunov i tri metka; s time bismo mogli raditi što god nam se prohtije.”
Koliko se sjeća, bio je to borac slovenskog podrijetla po imenu „Rollo” koji je predložio izlet u Sarajevo, priča umirovljenik,” navodi se u tekstu. Prema daljnjim iskazima svjedoka, jedan Crnogorac, vlasnik auto-radionice u Trstu, organizirao je, pod izlikom transporta lijekova, prijevoz naoružanih „lovaca na ljude”. Trenutačno je predmet istrage jesu li za transport bili korišteni i čarter letovi koji su polijetali iz zračne luke sjeverno od Trsta.
Nestali svjedoci
Autor teksta bezuspješno je, kako navodi, pokušavao dobiti izjavu i od nekadašnjeg šefa srpske tajne službe Jovice Stanišića koji važi kao „ključna figura” u priči oko lovaca na ljude. Autor navodi Stanišićevu povezanost s Amerikancima koji su mu bili zahvalni zbog posredovanja u oslobađanju američkih vojnika koje su Srbi držali kao taoce.
Autor se pita kako je moguće da Amerikanci nisu ništa znali o Stanišićevoj navodnoj upletenosti u posao oko snajperista.
U razgovoru za Der Spiegel bosanskohercegovački političar Zlatko Miletić govori o tome kako su bh. institucije do sada propustile razjasniti “što se doista dogodilo”. Spominje i trojicu bivših snajperista srpskih snaga koji su krajem prošle godine “na vrlo zanimljiv način” u kratkom roku izgubili život. “Da su ova trojica pravovremeno bila uhićena i ispitana, danas bismo znali istinu”, rekao je Miletić i izjavio kako je “sto posto siguran” da je tijekom rata bilo „safarija na ljude” koje su organizirale srpske sigurnosne institucije, zaključuje se u tekstu Der Spiegela.
(TBT)
