Prof.dr. Rešid Hafizović je su svojoj kolumni objavljenoj u Oslobođenju osvrnuo na 1.500 hidžretskih godina od rođenja Poslanika Muhammeda.
„Muslimanski svijet jedva da se i osvrnuo na taj golemi događaj, dok su pojedinci na Zapadu makar sporadično ukazali na ovaj važni datum u ljudskoj povijesti. Ovdje u Bosni i na Balkanu, glede obilježavanja ove velike obljetnice, potpuni muk“, primjećuje Hafizović.
On je podsjetiokako su stvari stajale prvih desetak stoljeća nakon dolaska na svijet poslanika Muhammeda, a. s.“ „Ne postoji nijedna znanstvena oblast u kojoj pojedinci iz tadašnjih muslimanskih pokoljenja nisu dosegli najviše spoznajne standarde i ostavili ih u nasljeđe ljudskoj civilizaciji“.
„A sada, sada je stanje muslimana posve drukčije, baš onako kako je to u svome vremenu i prorekao ovaj pečatni Poslanik islamskog monoteizma, riječima: “Doći će vrijeme kada će od Kur’ana ostati samo slova, od islama samo ime, kada će se muslimani izdijeliti i udaljiti od islama. Podizaće se bogomolje, ali iz njih neće stizati uputa, a znalci i učitelji vjere će biti među najgorima pod kapom nebeskom. Iz njih će se širiti smutnja i u njih će se ona vraćati” (Daylami, Musnad, I, 107).
Danas u zemlji i u rodnom gradu poslanika Muhammeda, a. s, nakon 1.500 hidžretskih godina od njegova rođenja, od njegove duhovne zaostavštine jedva da je ostalo išta. U zemlji i njegovom rodnom gradu zabranjeno je obilježavanje njegova rođendana, a Vrhovni muftija te zemlje jedino brine kako držati vjernike u bezuvjetnoj poslušnosti monarhu. Ostatak zemalja muslimanskog, ponajprije arapskog svijeta je premrežen vojnim bazama najljućih muslimanskih neprijatelja iz kojih se nesmetano uništava jedna po jedna muslimanska zemlja.
U Bosni i Hercegovini kao zemljovidnom epicentru muslimanskih naroda Balkana situacija nije bitno drukčija. Poglavito ne posljednjih tridesetak godina, kada se pred očima ovdašnjih muslimana odvija sustavno iznevjeravanje zemlje, ali i duhovne zaostavštine Poslanika islama, a. s. Najprije Prvi Bošnjak izdade Srebrenicu, potom Drugi Bošnjak sruši aprilski paket i trajno zarobi državu Bosnu i Hercegovinu, Treći Bošnjak po vlastitom nahođenju napravi reviziju presude iz Haaga i pljunu po žrtvama srebreničkog genocida. Na kraju, bošnjačka trojka u suradnji sa strancima nečasno nametnu vlast Bošnjacima i drugim rodoljubima, protivno njihovoj izbornoj volji, oduze im sve poluge efektivne vlasti i predade ih otvorenim neprijateljima ove zemlje. Veoma, veoma duga geneza neviđene izdaje u novijoj povijesti ove zemlje, koja većma izmiče tlo pod nogama Bošnjacima i drugima koji je vole, i koja Bošnjake, kao politički narod, većma svodi na razinu razbijenog stada. S druge strane, religijska hijerarhija u Bošnjaka, kojoj je Bog dao moćno žezlo duhovne vlasti, obezvređuje i svaki dan bezočno pojeftinjuje ono najbolje u duhovnoj zaostavštini poslanika Muhammeda, a. s. Islamska zajednica u Bošnjaka se pretvorila u unosnu kompaniju u kojoj se, vrlinom neviđenog nepotizma, uhljebljuju odabrane porodice i havarisani politički kadrovi iz najveće partije u Bošnjaka.
Šta tek reći za one koje poslanik Muhammed, a. s, u gornjem pravorijeku naziva “učiteljima vjere”, onima čija “interpretacija” vjere u javnom prostoru sustavno topi supstancu sadržaja primarnih izvora islama i ondje emitira školski primjer antiznanja i antikulture? Naročito je to zorno u ovim ramazanskim danima, gdje, uz veoma, veoma rijetke iznimke, ovdašnji medijski prostor iskri duhovnim kičerajem, tako da od sveg duha ramazana čujete samo jeku kvaziduhovne muzike, lupanje šerpama i nerazgovjetno glagoljanje o svemu i svačemu, što je gotovo ravno beskorisnom blebetanju.
Čemu da se nadaju muslimanski narodi u nas i u svijetu u narednih 1.500 godina od rođenja poslanika Muhammeda, a. s? Da bi se uopće mogli nadati, morat će ozbiljno raditi na sebi i strpljivo iščekivati onaj trenutak kojeg u jednom drugom pravorijeku naviješta ovaj pečatni Poslanik islama, a. s, to jest trenutak “rađanja sunca sa Zapada” (Buhari, Kitab al-Riqaq, 40), sunca onog mislećeg, istinskog intelektualnog islama koji još jedino danas postoji u Evropi i na Zapadu. Samo takav islam može biti spasotvoran za modernu zapadnu civilizaciju, a posebno za tzv. muslimanski svijet, pod uvjetom da taj svijet prije toga ne nestane sa vlastite geografske mape“, zaključuje Hafizović.
(TBT)
