Muslimani širom svijeta započinju Ramazan različitim danima zbog lunarne prirode islamskog kalendara i viđenja mladog polumjeseca, ali neke sunitske zemlje su odstupile od normi time što ove godine nisu slijedile saudijsku objavu.
Ne postoji jedinstveni globalni vjerski autoritet koji određuje početak mjeseca, tako da svaka zemlja slijedi vlastiti sistem za potvrdu viđenja.
Podjela se pojavila nakon što je Saudijska Arabija objavila da je polumjesec viđen 17. februara 2026. godine, čime je srijeda, 18. februar, postala prvi dan Ramazana. Odluku je slijedilo nekoliko zaljevskih država, uključujući UAE, Katar, Bahrein, Kuvajt i Jemen, kao i Palestinu.
Međutim, nekoliko sunitskih zemalja počelo je postiti dan kasnije, u četvrtak, 19. februara, uključujući Egipat, Jordan, Siriju, Tursku, Maroko, Maleziju i Indoneziju, pri čemu mnoge od ovih zemalja obično slijede primjer saudijskih vlasti.
Zašto se ovo dešava?
Razlika je metodološka, a ne teološka, jer Ramazan počinje viđenjem hilala, pojavom mladog polumjeseca na nebu koji označava kraj mjeseca Šabana.
Međutim, zemlje se ne slažu oko toga kako bi se to viđenje trebalo provjeriti, pri čemu neke države insistiraju na potvrđenom lokalnom viđenju unutar vlastite teritorije. Ako mjesec nije vidljiv ili astronomski podaci sugeriraju da je premlad da bi se vidio, odgađaju početak za jedan dan.
Saudijska Arabija slijedi model, a njeno Vrhovno sudsko vijeće objavljuje početak na osnovu svjedočenja odbora za viđenje mjeseca širom kraljevstva.
Neke zemlje Perzijskog zaljeva često slijede svoju deklaraciju, dok druge zemlje kombiniraju fizičko viđenje s astronomskim proračunima.
Godine 2026. nekoliko vlasti tvrdilo je da je mjesec 17. februara bio star manje od 24 sata i da je astronomski malo vjerovatno da će biti vidljiv, zbog čega su odbacili saudijsku objavu.
Da li je uključena politika?
Formalno, odluke se shvataju kao proceduralne i religijske, a ne političke, pri čemu zemlje poput Sirije tvrde da su provele vlastita posmatranja i da nisu pronašle polumjesec, bez direktnog pozivanja na Saudijsku Arabiju.
Međutim, odstupanje od Rijada postalo je češće posljednjih godina, a zemlje poput Egipta, Jordana i Omana ranije su odbijale da slijede saudijske objave.
S obzirom na to da se u Saudijskoj Arabiji nalaze Meka i Medina, najsvetiji gradovi islama, njene deklaracije su historijski nosile simboličnu religijsku težinu širom sunitskog svijeta, što čini rastući obrazac nezavisnih odluka još značajnijim.
Egipat je dugo održavao vlastite odbore za posmatranje Mjeseca putem Dar al-Ifte i Al-Azhara, ali od 2010-ih otvorenije naglašava nezavisnu verifikaciju, a naučnici Al-Azhara su 2015. godine ranije poštovanje saudijskih objava opisali kao “grešku” i umjesto toga dali prioritet lokalnim dokazima.
Sirija se historijski oslanjala na vlastite odbore za posmatranje, uključujući i one na planini Qasioun, i često je odstupala od svojih odluka kada nije potvrđen lokalni polumjesec, praksa utemeljena u klasičnoj islamskoj jurisprudenciji koja prepoznaje regionalne varijacije u viđenjima.
Oman je također dosljedno davao prioritet vlastitom Glavnom odboru za posmatranje Mjeseca, javno braneći svoju nezavisnost još 2008. godine kada se odvojio od Saudijske Arabije oko Kurban-bajrama, pozivajući se i na principe šerijata i na astronomske podatke.
Dok zvaničnici rijetko ovo opisuju kao politički prkos, neki ukazuju na sve veći naglasak na institucionalnoj nezavisnosti i nacionalnom vjerskom autoritetu.
Saudijska Arabija se također suočila s ponavljajućim kritikama astronoma koji tvrde da su neke ranije najave o viđenju Mjeseca bile naučno nevjerovatne.
Raniji izazovi za Saudijsku Arabiju
Bilo je nekoliko značajnih sporova sa saudijskim objavama, uključujući i 2006. godinu kada su astronomi u UAE rekli da je mjesec zašao prije zalaska sunca, što je onemogućilo njegovo viđenje.
Astronomi iz UAE, poput Mohammada Odeha, izjavili su u to vrijeme da polumjesec nije mogao biti vidljiv ni pod kojim okolnostima, što sugerira da su posmatrači možda zamijenili Merkur ili atmosferske optičke iluzije za mjesec.
Slično tome, 2023., 2024. i 2025. godine, astronomi su ponovo doveli u pitanje saudijske objave, tvrdeći da je polumjesec premlad da bi bio vidljiv.
- godine, kuvajtski stručnjaci su javno opisali viđenje Ramazanskog bajrama kao astronomski nemoguće, dok su 2024. i 2025. godine tijela poput Qatar Calendar House i drugi regionalni stručnjaci rekli da je mjesec pretanak i prenisko na horizontu da bi se mogao otkriti čak i teleskopima.
Značajno je da su 2011. godine mnogi primijetili da je Saturn možda zamijenjen za polumjesec tokom saudijske objave Ramazanskog bajrama, kojim je označen kraj Ramazana.
Ovi ponavljajući sporovi nisu doveli do zvaničnog saudijskog priznanja greške, a vlasti tvrde da provjerena svjedočenja očevidaca prema islamskom zakonu imaju prednost nad astronomskim proračunima.
Međutim, neki tvrde da su ponovljene objave koje se smatraju naučno nevjerovatnim narušile povjerenje među nekim vjerskim institucijama u inostranstvu.
U srži problema leži dugogodišnja naučna debata o tome da li jedno potvrđeno viđenje treba da obavezuje muslimane širom svijeta ili bi se svaka regija trebala oslanjati na vlastito provjereno zapažanje zbog razlika u geografiji i vidljivosti.
Dok se pozivi na jedinstveni globalni mehanizam pojavljuju gotovo svake godine, nacionalna vjerska tijela nastavljaju da ističu svoju autonomiju, te kao rezultat toga, različiti datumi početka Ramazana ostaju ponavljajuća karakteristika islamskog kalendara.
(TBT)
