Krajem decembra, Izrael, Grčka i Kipar odobrili su novi okvir za produbljivanje odbrambene saradnje u istočnom Mediteranu.
Sporazum je označio najnoviji korak u brzo rastućem trilateralnom partnerstvu koje kombinira vojnu koordinaciju, energetsku infrastrukturu i političko usklađivanje.
Tri vlade ga reklamiraju kao doprinos regionalnoj “stabilnosti i sigurnosti”, a sporazum dolazi usred ubrzane militarizacije i rastućih tenzija s Turskom.
Kako se projekti offshore plina umnožavaju, a regionalna rivalstva učvršćuju, Grčka i Kipar olakšavaju regionalnu integraciju Izraela, što postavlja hitna pitanja o militarizaciji, energetskoj sekuritizaciji i saučesništvu trećih strana usred razornog rata u Gazi, koji su Ujedinjene nacije označile kao genocid.
Trilateralni okvir: Militarizacija i regionalna rivalstva
Sporazum između Izraela, Grčke i Kipra podrazumijeva zajednički okvir za vojnu saradnju, otvarajući put intenzivnijim pomorskim i zračnim vježbama, te bližoj koordinaciji u planiranju sigurnosti i mehanizmima za odgovor na krize.
Objava je uslijedila nakon samita na kojem su se okupili kiparski predsjednik Nikos Christodoulides, grčki premijer Kyriakos Mitsotakis i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, a koji je potvrdio pomorsku sigurnost i energetsku međusobnu povezanost kao stubove trilateralnog partnerstva.
Sporazum naglašava produbljivanje strateškog usklađivanja koje Turska pomno prati. Stojeći uz svoje kolege, Netanyahu je upozorio da “oni koji fantaziraju da mogu ponovo uspostaviti svoja carstva i svoju vlast nad našim zemljama” trebaju “to zaboraviti” – jedva prikrivena referenca na Ankaru.
Produbljivanje saradnje
Okvir je uveo nove vojne sposobnosti koje će dodatno učvrstiti usklađenost između Grčke, Kipra i Izraela. Iako operativni detalji ostaju ograničeni, uspostavljanje zajedničkih snaga za krizno reagovanje signalizira dublju vojnu koordinaciju u istočnom Mediteranu, uz značajno učešće izraelskog ratnog zrakoplovstva i mornarice.
Ova usklađenost se ubrzala nakon otkrića velikih nalazišta prirodnog gasa na moru 2011. godine, od kojih je šest od tada identifikovano u ekskluzivnoj ekonomskoj zoni (EEZ) Kipra – što je pogoršalo pomorske sporove s Turskom i navelo Kipar da se okrene Izraelu kako bi pomogao u obezbjeđivanju energetske infrastrukture i pomorskih zona.
Saradnja se od tada produbila kroz vojne vježbe, razmjenu obavještajnih podataka i nabavku oružja. Od 2017. godine, izraelska vojska redovno provodi velike vježbe u planinama Kipra, odabranim zbog sličnosti s južnim Libanom.
Partnerstvo se također proteže na tehnologije nadzora i kontrole granica, uključujući dronove izraelske proizvodnje i sisteme nadzora tampon zona prvobitno razvijene u kontekstu izraelske okupacije palestinske teritorije.
Sigurnost, energija i regionalni kapitalizam
Osigurani vojnim razvojem, energetski projekti su ključni za ovo usklađivanje, posebno Veliki morski interkonektor (GSI) koji povezuje električne mreže Kipra i Grčke, s planiranim proširenjem na Izrael.
Promoviran kako bi se okončala energetska izolacija Kipra i integrisalo ostrvo u evropsko tržište, projekat također jača regionalnu energetsku sigurnost.
Uprkos finansijskim i administrativnim preprekama, snažna podrška Grčke i Evropske unije (EU) podržala je projekat. U decembru su tri vlade povezale GSI sa Ekonomskim koridorom Indija-Bliski istok-Evropa (IMEC), povezujući Aziju i Evropu putem transportne, trgovinske i energetske infrastrukture.
Za Izrael, IMEC predstavlja više od infrastrukturnog projekta. Netanyahu je predstavio GSI kao “skelet” koridora osmišljenog da ugradi Izrael u dugoročne regionalne i evropske mreže.
Partnerstvo se također štiti na tehnologiji nadzora i granica kontrole, uključujući dronove izraelske proizvodnje i sisteme nadzora tamponske zone prvobitno razvijene u kontekstu izraelske okupacije palestinske teritorije.
Produbljivanje normalizacije i ekonomija rata
Pored vojne i sigurnosne dimenzije, ovi sporazumi nose pravne i političke implikacije. Grčka i Kipar – kao visoke ugovorne strane Ženevskih konvencija i dugogodišnji diplomatski i ekonomski partneri Izraela – imaju velike odgovornosti u vezi s okupiranom palestinskom teritorijom (OPT), naglašava Neve Gordon, profesor međunarodnog prava sa Univerziteta Queen Mary u Londonu.
Zaista, svaka diplomatska podrška ili potvrda izraelskog “prava na samoodbranu” na ovim teritorijama mogla bi kršiti međunarodno pravo i suprotstaviti se savjetodavnom mišljenju Međunarodnog suda pravde (ICJ) iz jula 2024. godine, koji je utvrdio da je prisustvo Izraela na ovoj teritoriji nezakonito.
Osim toga, privremene odluke ICJ-a iz januara 2024. godine pojašnjavaju da vlade “moraju odlučno djelovati kako bi spriječile genocid i ne mogu ni na koji način biti saučesnice u djelovanju Izraela putem trgovine oružjem, diplomatske podrške, pa čak i ekonomske trgovine koja na bilo koji način podržava nezakonite radnje Izraela”, rekao je za TNA.
Priznavanje Palestine od strane Kipra dodatno jača njegove pravne obaveze, potvrđujući palestinsko pravo na samoopredjeljenje i obavezujući državu da djeluje u skladu s tim priznanjem.
Takav razvoj događaja ukazuje na to da se produbljivanje vojne, ekonomske i energetske saradnje s Izraelom ne može posmatrati isključivo u strateškom smislu. Partnerstvo se preklapa sa širom političkom ekonomijom u kojoj se treće strane mogu uplesti u sisteme dominacije i sistematskog oduzimanja imovine – ono što specijalna izvjestiteljica UN-a Francesca Albanese naziva “ekonomijom genocida”.
Ova retorika tehničke saradnje i neutralnosti prikriva – i dezinficira – dublje usklađivanje Kipra i Grčke s regionalnom sigurnosnom arhitekturom koju predvode SAD, u kojoj su objekti ovih zemalja ključni za normalizaciju Izraela.
Kroz nabavku oružja, odbrambena partnerstva i stratešku infrastrukturu, Grčka i Kipar aktivno uključuju Izrael u regionalne sigurnosne arhitekture. Grčka je nedavno kupila izraelske sisteme protivraketne odbrane, dok Kipar domaćin je britanskih baza koje omogućavaju nadzorne i obavještajne operacije u saradnji s Izraelom i nedavno je nabavio izraelsku tehnologiju protivvazdušne odbrane.
Skupa ovi aranžmani normaliziraju izraelsku kontinuiranu okupaciju i vojno nasilje.
Novi front Izraela?
Trilateralni okvir proširuje izraelsku stratešku dubinu, a istovremeno komplikuje turske proračune, posebno u spornim pomorskim zonama.
Turska će vjerovatno odgovoriti pojačanim pomorskim patrolama, vojnim vježbama i diplomatskim pritiskom, čineći napeti pomorski prostor sklonijim opasnim incidentima i eskalaciji.
Dubljim ugrađivanjem u mrežu evropskih partnera, Izrael učvršćuje svoju regionalnu poziciju, istovremeno kompenzirajući međunarodnu izolaciju. Ovo blokovsko usklađivanje moglo bi također potkopati koheziju NATO-a, s obzirom na to da su Grčka i Turska članice saveza.
Za Guya Larona, višeg predavača međunarodnih odnosa na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, Netanyahu ovaj trilateralni okvir vidi prvenstveno kao antiturski savez.
Na nedavnoj konferenciji za novinare, čak je pozvao Libanon da se pridruži, eksplicitno predstavljajući blok kao “bedem” kako bi se spriječilo stvaranje “novog Osmanskog carstva”. Laron, međutim, napominje da uprkos zajedničkim vojnim vježbama, ostaje nejasno da li savez može efikasno uravnotežiti tursku flotu.
Iako sve tri zemlje namjeravaju obuzdati regionalne ambicije Turske, njihova efikasnost ostaje sumnjiva. Kako Laron zaključuje, „dodajte tome ono što izgleda kao strateški savez između Trumpa i Erdogana, oko energije, stabilnosti u Siriji i regionalnih trgovinskih ruta, i održivost trilateralnog okvira izgleda još krhkije“.
Ono što Tursku najviše brine je rastuća ovisnost Grčke i Kipra o Izraelu za nabavku naprednih sistema naoružanja – rekonfiguracija koja dodatno učvršćuje Izrael unutar evropskih sigurnosnih arhitektura i pogoršava regionalne linije razdora.
(TBT)
