Bilo je to pravo naguravanje lidera na dan kada je BH Telecom izbacio Hayat sa svoje platforme. Zvijezda ove televizije, Avdo Avdić, u svoju emisiju pozvao je čak tri gosta: Denisa Bećirovića, Željka Komšića i Fahrudina Radončića. Prvi se nije odazvao jer bi to bila polemička emisija sa Komšićem.
Dobro uštimani podlaci
Povod takvoj emisiji je nedavni verbalni klinč u koji su ušli Bećirović i Komšić zbog svojih oprečnih stavova o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Koliko god Bećirović izgledao stiduhan, više je nego proračunat kad su u pitanju njegovi javni nastupi. Tako da je opravdano izostao iz ove emisije, jer je bio svejstan da to ne bi bila emisija “jedan na jedan” već bi imao dvojicu protiv sebe – voditelja Avdića i gosta Komšića. I ne bi fokus emisije uopće bila tema zbog koje su se Bećirović i Komšić porječkali, već bi fokus bio na gušenju medija od strane Trojke.
Zato je Komšić imao priliku da se onako baš mahalski izmahala do mile volje. Avdić i Komšić su dobro uštimani podlaci i njihova saradnja datira iz vremena kada je Dragan Mektić bio ministra sigurnosti, a Osman Mehmedagić Osmica na čelu OSA-e. Kao tandem Komšić i Avdić su pokrenuli nekoliko medijsko-obavještajnih afera u kojima su glavni akteri bili Komšićevi rivali i politički oponenti.
Kako su se “kola slomila” na Osmici, a političke fakture platio Bakir Izetbegović, kao njegov stranački šef, ovaj dvojac je ostao u zavjetrini. Tek je na Avdićeve ovakve rabote reagirala hrvatska obavještajna služba (SOA) zabranivši mu ulazak u ovu zemlju. Kako su objavili hrvatski mediji “SOA mu je zabranila ulazak u Hrvatsku jer je radikalizirao hrvatske Bošnjake u zagrebačkoj džamiji”.
Avdić je prošle godine održao predavanje u džamiji u Zagrebu gdje je govorio o Izbornom zakonu BiH i odlukama visokog predstavnika Christiana Schmidta te da je ranije pisao o aktivnostima hrvatske SOA-e u Bosni i Hercegovini.
Otkud Avdić u džamiji? Koga je poslao? Koje su njegove reference da može govoriti o stručnim temama iz pravnih znanosti? Na ova pitanja znan je odgovor vascjeloj sarajevskoj medijskoj i političkoj eliti, ali niko za tim nehaje. Novinarski etički kodeksi, kao i u svakoj drugoj profesiji, davno su pogaženi.
To što je Avdić napravio ideološki salto mortale, jer se nekada poput horoza “zaskako za vrat” Harisu Silajdžiću (scena iz emisije na FTV “60 minuta” kad Avdića s mikrofon u ruci u pratnji kamere psuje Silajdžića na ulici da bježi u Tursku, a nakon što je poražen na izborima), potom kad je Aliju Izetbegovića optužio za vjersku radikalizaciju i dovođenje islamskih terorista u Bosnu (snimku možete pogledati na You tube kanalu: Avdić se dere na nekom skupu novinara u Ljubljani) itd. Slične scene, ili napisi Avdića se mogu naći internetu i o predsjedniku SBB-a Fahrudinu Radončiću. Stoga ni nekoga moglo čuditi njegovo opetovano gostovanje kod Avdića. Ali, koliko god to kome bilo licemjerno i gadljivo sa stanovišta etičkog kodeksa, u političkoj pragmi se to ne pika. Radončić je poentirao i izvukao maksimalnu političku korist iz ovog svog medijskog nastupa.
Nakon tako neubjedljivog, benevalentnog i politički bajatog Komšića, Radončić se predstavio kao ozbiljan lider sa državničkim gardom.
Tako je odgovorajući na pitanje da li će se kandidirati za člana Predsjedništva BiH, prvo snažno prigovorio Bećiroviću i Konakoviću što nemaju hrabrosti niti veza da pariraju Dodikovim lažima da “muslimani vode rat protiv kršćanstva”, pa tek potom govorio o svojoj eventualnoj kandidaturi.
Cerić vidi Radončića kao kandidata
Ovo je prepoznao bivši reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić u svom komentaru dana.
“Ono što ovaj intervju izdvaja iz mora dnevno-političkih nastupa jeste njegova nacionalna svijest, politička zrelost i državnički ton. Radončić se odvažio na ono što je u našoj politici postalo gotovo zabranjeno: da javno poreda stvari u bošnjačkoj politici, da prizna vlastite greške bez uvijanja i da istovremeno jasno, argumentirano i bez straha ukaže na greške drugih. Ne iz lične sujete, nego iz svijesti da narod koji je preživio genocid nema luksuz političke nezrelosti, improvizacije i moralne konfuzije.
Posebno snažno odjekuje Radončićeva opomena da bošnjački, odnosno bosanski političari koji su se prihvatili obaveze da budu glas naroda nad kojim je počinjen genocid, priznat i presuđen od cijelog civiliziranog svijeta, često nisu dorasli historijskom trenutku. Ili im nedostaje znanja i sposobnosti, ili hrabrosti i mudrosti da se nose s političkim i moralnim izazovima domaće i globalne scene. Dok se protiv Bošnjaka muslimana sve glasnije, ne više prikriveno nego bučno, širi narativ neprijateljstva prema islamu i muslimanima, kao navodnim neprijateljima kršćanstva, bošnjačka politika često djeluje uspavano, zatvoreno u lokalne rovove i sitne interese, napisao je Cerić.
Možda je Cerić ovim komentarom i pledirao da Radončić bude kandidat za bošnjačkog člana državnog Predsjedništva. Ali pošto Radončić još kalkulira, izgleda da nije na čisto sam sa sobom, za sada više Izetbegović ima fajde od njegovih javnih nastupa nego on sam. On se pokazao kao “kostomolomac” lideraTrojke i svojim fajterskim gardom u nastupima krči put za Izetbegovićevu kandidaturu.
Lideri Trojke, primarno Nermin Nikšić i Elmedin Konaković, koji su se pokazali kao nezahvalnici prema ljudima iz javnog života koji su ih podržavali na prošlim izborima, tek nakon Radončićevog intervjua vide šta su i koga su izgubili. A on nikako nije sam. To su nenadoknadivi gubici u politici, mogu ih koštati poraza na izborima.
(TBT, Tim za analitiku)
