Skoro da je nevažno zbog čega su dva člana državnog Predsjedništva, Denis Bećirović i Željko Komšić, ušla u javnu polemiku, u odnosu na dojam u javnosti da su se politički razišli. Da ipak napomenemo da su nesuglasice nastale kada je SDP u svom Saopćenju za javnost optužio Komšića kao lidera DF-a “da nastavlja raniju praksu rušenja Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH”.Bećirović ga je optužio da time čak narušava i Daytonski sporazum.
Posljednji raskol na ljevici
Ovo je ostavilo vrlo nelagodan osjećaj u javnosti da su Komšić i Bećirović jedan drugog “gledali preko oka” dok su obnašali svoj mandat u Predsjedništvu Bosne I Hercegovine, jer su se doimali kao tandem koji djeluje dosta koordinirano, posebno kad je vanjska politika države u pitanju.
Uz njih dvojicu vanjskom politikom je dominirao i Zlatko Lagumdžija kao amabsador u UN. Pošto sva trojica pripadaju strankama ljevice uspjevali su držati prozapadni liberalni kurs državne vanjske politike. Tako da se sticao dojam da u zapadnim prijestonicama secesionističke politike Milorada Dodika i Dragana Čovića nisu nailazile na podršku. Svjesni toga Dodik I Čović su se okrenuli alternativnim putem ostvarivanja svojih scesionističkih ciljeva angažirajući lobiste po svijetu, te podilazeći moćnim svjetskim autokratama.
Četvrti igrač vanjske politike je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković. On je blisko sarađivao sa Bećirovićem i Lagumdžijom, dok je njegov odnos prema Komšiču bio opterećen personalnim animozitetom, ali i servilnim odnosom prema Čoviću kao koalicionom partneru Trojke.
Iako u posljednje vrijeme Konaković sve oštrije nastupa prema Čoviću, kao i njegova koaliciona partnerica liderica Naše stranke Sabina Čudić, kako bi netralizirali taj poltronski odnos prema Čoviću, ali to čine dosta neubjedljivo jer se to u javnosti doživljava kao retorika iz predizborne kampanje i prozirni populizam.
Stoga se i sukob Komšića i Bećirovića isključivo treba gledati kroz prizmu predizborne kampanje, te kakav će efekat imati na birače. Tako da je više nego očigledno da se Bećirović odvažio ući u klinč sa Komšićem kako bi dobio “kusur” njegovih glasova koje neće uspjeti pridobiti kandidat DF-a Slaven Kovačević.
Ovoga je očito svjestan i predsjednik SDA Bakir Izetbegović koji se promtno uključio u polemiku i stao na Komšićevu stranu. Obojica su kao lideri opozicije svjesni da ostankom Bećirovića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Trojka ostaje na vlasti.
Bećirović nesiguran kao kandidat
Sve ovo govori da je pitanje onih bošnjačkih glasova koje je dobivao Komšić, a koji ostaju na raspolaganju bošnjačkim kandidatima, u fokusu njihove izborne kampanje. Svakako da Komšić želi da te glasove osvoji njegov kandidat Kovačević, ali više od toga ne želi da ih osvoji Bećirović kao kandidat Trojke.
Ovakav Komšićev gard prema Bećiroviću naravno da imponira Izetbegoviću koji se dosta snebiva oko svoje kandidature.
Tako da je ova polemika otkrila koliko je Bećirović nesiguran u pobjedu bez obzira što “na papiru” ima podršku nakakvih 12 stranka.
Pored toga, lideri Trojke imaju paranoju od povratka SDA na vlast, te stoga pokazuju dozu histerije u kampanji. To ih odvodi od krucijalnih tema i davanja odgovora na pitanja koja pred birače postavljaju mediji koji svakodnevno izvještavaju o dramatičnim geopolitičkim dešavanjima kako se urušava svjetski poredak. Svakako da je u fokusu politika američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ključno pitanje je kako se postaviti prema toj politici.
Potom, ovo je možda godina u kojoj se ukida OHR, Cristian Schmidt je vjerovatno posljednji visoki predstavnik u Bosni I Hercegovini, pa će stoga Predsjedništvo biti zaista ključna državna institucija.
Ne smije se potcjenjivati ni lobiranje Dodika i Čovića iz kojeg očito stoje opaki islamofobni cionistički centri moći itd.
Pošto je ovo tekst posvećen samo bošnjačkim kandidatima za državno Predsjedništvo, onda kažemo da Bošnjaci trebaju kandidata koji će se znati nositi sa ovim izazovima. Za sada oni takvog kandidata nemaju. Svakako to nije Semir Efendić, a ni Bećirović se nije takvim pokazao u proteklom mandate..
(TBT, Tim za analitiku)
