Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini izrazila je podršku uposlenicima državnog javnog servisa BHRT, Hayata i drugih domaćih medija, novinarima i uposlenicima medijskih kuća koji se ovih dana bore za dostojanstvo njihove profesije i medijske slobode.
U saopćenju Ureda za odnose za javnošću se navodi kako Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izražava zabrinutost najavama obustave rada državnog javnog servisa, kao i najavom prekidanja emitiranja većeg broja domaćih televizijskih kanala putem platforme Moja TV u vlasništvu BH Telecoma.
Ovo vrlo diplomatski sročeno saopćenje krije u sebi veliku dozu cinizma i licemjerstva. Dok BHRT godinama grca u finansijskim problemima i faktički je svedana na „prosjački štap“, Islamska zajednica se skoro nikako o tome nije oglašavala do sada. Mnogo veću naklonost bošnjačke elite je imala FTV čijeg je urednika i postavio jedan moćan „minder“ u Sarajevu. Taj urednikje smjenjen, a i „minder“ je opustio.
I pored toga najomiljenija bošnjačka televizija postao je jedna mahalska televizija čiji jeimidž prepoznatljiv po ramzanskom programu, kada se na iftaru izvrši cjelokupna promenada bošnjačke vjerskei nacionalne elite, i turskim serijama.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji je prvi digao glas protiv BH Telecoma, optuživši ga da po nalogu lidera Trojke želi ugasiti Hayat zbog, kako je rekao, njegovog ramazanskog programa.
Iako su mediji ranije objavljivali informacije o sumnjivim ugovorima koje je Hayat napravio sa srbijanskim marketinškim agenicjama, odnosno medijima, te objavljivali faksimile takvih ugovora, Izebegović, a evo i reis Husein kavazović više vjeruju vlasnicima Hayata, familiji Švrakić, nego „svojim očima“.
Na tu priču o ukidanu Hayata je bio „nasjeo“ i bivši reisul-ulema Mustafa Cerića, koji se javno ogradio i podržao BH Telecom.
Iako se vlasnici Hayata u gradu doživljavaju kao ratni profiteri koji su prije rata jedva „sastavljali kraj s krajem“ kada su bili vlasnici jednog malog dućana na Bašćaršiji za popravku televizora, nakon rata su stekli bogastvo vrijedno desetina milona, to ih ne čini sumnjivima za bošnjačku elitu.
Ista ta elita zaboravlja i bagatelizira da su radnici BHTR-a ratni heroji koji su uspjeli odbraniti zgradu televizije od agresora, i nadasve uspjeli osigurati emitiranje programa tokom cijele opsade grada.
Pored toga Izetbegović ima svoje stranačkemedije koje mu finansiraju Turci, kao i reis Kavazović koje mu finansiraju džmatlije svojim priloizima za Islamsku zajednicu. Obojica bi se trebala stidjeti tih svojih medija jer,osim što radi o efermenim medijima, oni su po svim standardima žurnalizma vrlo prizemni i primitivni mediji.
To je poseban problem za Islamsku zajednicu koja i pored togašto ima šest medrasa, muških i ženskih, te nekoliko akademija i jedan fakultet, nije u stanju da talentirani studenti nađu posao na ovim medijima.
Ovaj problem zalužuje posebnu analizu koja ne smije biti ispovocirana žalopojkom za „topom-močom“
serviranom uz iftar na Hayatu. Ta analiza bi pokazala bi bilo bolje za Islamsku zajednicu da ukine neke svoje medije, odnosno da zabrani vjerski progema nekim lokalnim televizijama, jednostavno da ne sramote islam!
(TBT, R.I.)
