Rijetko kad je predsjednik SDA Bakir Izetbegović imao tako dobro tempiran tajming za javni nastup kao pri jučerašnjem gostovanju na BHRT-u. Pošto je istog dana kandidat za člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović dobio podršku čak 12 stranaka on je dobio priliku da među prvima to prokomentira.
“Nikada se ovako rano nije krenulo s kandidaturama i s kampanjama. SDA je to obično radila na Kongresu stranke u maju, a nekad i poslije toga. Ovaj put će biti tako. Pustili smo da se slika rasčisti. Kada je kandidatura u pitanju, vidjeli smo danas sastanak koji je pokazao da postoji ujedinjenje oko Denisa Bećirovića, čak i većeg nego prije četiri godine. Ne treba to ni podcijeniti, ni precijeniti”, rekao je predsjednik SDA.
Denis i 12 pa(r)tuljaka
Kako je istakao, na prethodnim izborima je Bećirović imao sličnu podršku većeg broja stranaka.
“I prošli put je bilo 12, dakle 11 domaći i 12., vrlo jak, međunarodni faktor koji je bio dirigent toga svega. Tada je 11 stranaka, jedan klaster koji se ujedinio protiv mene, dobio 360.000 glasova. Bećirović je dobio 330.000 glasova, odnosno 90 posto od njihovog zbirnog rezultata. SDA je imala 238.000 glasova, a ja sam dobio 214.000, dakle 90 posto od SDA-ovog rezultata. Ovaj rezultat 11-orke je u međuvremenu do 2024. godine pao na 280.000 glasova. Izgubili su 80.000 glasova. Kako je tonulo sve u BiH, tako je tonula podrška strankama Trojke i onima koji su uz njih, a rasla podrška SDA, s 238.000 na više od 260.000 glasova. Približili smo se na 15.000 glasova. U ovome času, podrška SDA je veća od podrške ovom klasteru od njih 12, jer ima tu stranaka za koje prvi put čujem”, rekao je.
Zanimljivo je da Izetbegović nije komentirao kandidatruru predsjendikaS za BiH Semira Efendića, osim kad je iznio i procjenu rezultata izbora za člana Predsjedništva BiH: “Bili bi potpuno sigurni da je s nama SBiH, jer bi tada otišli na 300.000 glasova. Ja sam siguran da će kandidat SDA, bilo ja ili neko drugi, prebaciti 250.000 glasova, i to sami. Bećirović će pasti ispod te cifre”, istakao je Izetbegović.
Ovako sistemačnom prikazu predizbornih propozicija kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva malo se šta može oduzeti, ili dodati. Kao što je poznato, osim stranakaTrojke (SDP, NiP, NS) i NESS-a, koje su parlamentarne stranke i kao takve partipiciraju u vlasti, ostala osamorka su minorne stranke. Tako da se Bećirović služi vojnim efektom paljenja vatri u noći da se zavara protivnik njegovom brojčanom moći. Suštinski ta brojćana podrška skoro da neće značiti ništa u konačnici. Jer su glasači jednom nasjeli na ovaj njegov trik i, sudeći prema njihovom raspolođenju kojeg ispoljavaju na društvenim mrežama, gorko se pokajali.
Ono što se Izetbegoviću može oduzeti, odnsono što mu ne daje za pravo jeste tvrdnja da je Bećirović na prošlim izborima imao američkog ambasadora Michaela Murphya kao dvanaestog igrača, a da sad nema. Ako je ambasador Murphy bio taj koji je doveo stranke Trojke na vlast, ko je taj ko ih je sad ponovo ukupio radi podrške Bećiroviću.Nije to učinio sigurno aktualeni otpravnik poslova u Američkoj ambasadi Joh Ginkel, koji se pokazao kao notorni pragmata koji želi dovesti američke kompanije u BiH,bez ikakavog interese za politička nadmetanja u BiH.
Ako se 12 stranaka samorganiziralo u front protiv SDA, onda pada u vodu teorija o nematnutoj vlasti i oktroiranoj Vladi Federacije kako su implementaciju rezultata prošlih izbora tumačili predstavnici SDA.
Treći put
Ovo je očito goruči problem SDA, da niko neće sa njima, od kada ovom strankom vlada brčani par Izetbegovića.
Izetbegović je cinično, prepotentno, pa ako hoćete i blasfemično u prošloj kampanji ovu situaciju prokomentirao da Bećirovića podržava jedanaestorica, a njega samo Jedan, pokazujući kažiprstom prema gore, što je prisutne pristalice u dvorani asociralo na Boga. Sad mu cinici mogu odgovoriti kako ga ni “Onaj gore” nije podržao. A pošto je teško povjerovati da je Bog podržao i Bećirovića, najlogičniji zaključak bi bio da je i “Bog od nas digao ruke” kad su izbori u pitanju.
Nema zbora, Bećirović nije zalužio tako ubjedljivu pobjedu nad Izetbegovićem jer se pokazalo da nije u tom omjeru bolji državnik od njega. Toga su svjesni mnogi njegovi glasači koji ovaj put sigurno neće glasati za njega, ali to nikako ne znači da će glasati i za Izetbegovića. On je svoje političke plafone dosegao i nema te povoljne situacije koja bi mu u toj mjeri mogla ići na ruku da ih probije i ponovo vrati sebe na nacionalni tron, a stranku u vlast. SDA će sigurno opet biti pobjednička stranka, ali će joj nedostajati koalicioni kapacitet da bude u vlasti. To je možda i njateža politička kazna da “dođeš vodi, a da vodu ne piješ”.
Moguće je da ovja put bude pat pozicija što se tiče bošnjačkog bloka stranaka, te da opet par ruku bude odlučivalo o parlamentarnim većinama i volji hrvatskih, odnosno srpskih pobjedničkih stranka koga žele za koalicionog partnera. Toga je svjestan Izetbegović pa obje ruke pruža prema predsjendik HDZ-a Draganu Čoviću, odnosno SNSD-u kojeg vidi kao pobjedničku stranku i bez Milorada Dodika na čelu. Takvim gardom degradira i sebe i stranku u očima bošnjačkih birača.
Stoga, ako bošnjačko biračko tijelo bude svedeno da bira između politika koje personaliziraju Izetbegović i Bećirović predstojeći izbori neće im donijeti ama baš ništa novo. Morala bi bošnjačka politička scena iznjedriti neki treći put, nekog trećeg kandidata. Još ima dovoljno vremena da se to desi.
(TBT, Tim za analitiku)
