Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Roman Džemaludina Latića pod naslovom Ždralovi sa istoka I po svemu je velika književnoumjetnička novina bošnjačke i bosanske književnosti: po svojoj kompoziciji, strukturi, fabuli, likovima, idejama, temama, po svom žanru, jeziku, stilu. Drugim riječima, romaneskna poetika Latića je inventivna, originalna, latićevska (vidjeti autorov uvod u roman ”Leptir sa šest krila”, str. 7-14). Svaki od navedenih elemenata Latićeve poetike zaslužuje posebnu i širu elaboraciju i stručne kritike (koje će, vjerujem, u budućnosti uslijediti), a u ovom kratkom osvrtu pokušat ću ponuditi vlastiti čitalački koncizni sintetički pogled na neke od navedenih strukturalnih elemenata romana Ždralovi sa istoka.
Odmah treba reći da je ovo književnoumjetnička novina fascinantnog formalno-estetskog domašaja njezin autora i vrhunca njegovog umjetničkog genija. A ovo je tek prvi tom! Slijedi, na našu čitalačku sreću i radost, romaneskni ciklus. Objavljivanje ovog romana je zaista veliki događaj u bošnjačkoj i bosanskoj književnosti, kojim se poznati pjesnik Džemaludin Latić definitivno potvrđuje i afirmira i kao veliki prozaist, romanopisac, ali romanopisac koji (p)okreće novu fazu bošnjačke prozne književnosti. Rijetkima to uspijeva.
Naime, ovo moćno i prodorno romanesko ostvarenje jednostavno vas neodoljivo uvlači u svoj svijet, svijet dalek, ali i blizak, svijet nepoznat, ali naslućivan, svijet neispričan i neopisan na ovaj način. A taj svijet jeste svijet XX stoljeća, jedne epohe, jednog vremena i svih njegovih ideologija, i u njemu jedne zemlje i jednog naroda – Bosne i Bošnjaka i njihove sudbe – sagledanog, prelomljenog i iskazanog u liku, putu i iskazu Teufika Velagića Tofe, glavnog lika i protagonista romana. Tofin životni put i iskustvo poetski su transponirani u Historiju, Vrijeme, Život.
Pjesnik Latić je, smatram, uspio napisati ono što rijetkima piscima uspijeva – roman svoga doba i roman za svoj narod, kako se to izrazio filozof Hegel: ”Pjesnik piše za publiku i, prije svega, za svoj narod i svoje doba…” Zašto to smatram?
Zato što se (1) po prvi put književnoumjetnički u novijoj bošnjačkoj književnosti oslovljava integrativno sudbina Bosne i Bošnjaka; (2) što se oslovljava(ju) manje poznate sudbine ljudi i žena, tj. umjetnički se obrađuju teške sudbine bošnjačkih muhadžira, zatvorenika, uznika, pripadnika i pripadnica pokreta Mladih muslimana; (3) što se razotkrivaju mračne strane i stege režimā pod kojima su Bošnjaci živjeli i njihova višestruka zločinstva; (4) što se oslikavaju i iščitavaju bošnjačka identitarna i ideološka lutanja, nacionalna i politička nesnalaženja, zastranjivanja i dijeljenja; (5) što se afirmišu zaboravljeni plemeniti likovi bošnjačke kulturne historije i islamske duhovnosti (poput Gaibi-babe, Kasim-ef. Dobrače, hafiza mesnevihana Halida-ef. Hadžimulića i dr.); (6) daje mogući odgovor na ideologije XX stoljeća koje su upravljale bošnjačkom sudbinom i na nju ostavile snažne pečate; (7) što se o islamu i njegovim duhovnim i svjetovnim dimenzijama i realizacijama piše bez snebivanja, kompleksa, karikiranja i potcjenjivanja islamske tradicije.
Nijedan roman prije Ždralova sa istoka o ovim stvarima nije tako snažno umjetnički progovorio!
Zbog toga je ovom roman o Bosni i Bošnjacima, o islamu i religiji, o historiji, dervišima i dervišluku, muhadžirima, o državi, politici i političarima, o ideologijama: fašizmu, nacizmu, nacional-socijalizmu, o zločincima i zločinima, o čovjeku, ženi, ljubavi. Ždralovi sa istoka su bosanski Les Misérables, tj. Jadnici Victora Hugoa. Zato niko neće ostati ravnodušan nakon čitanja ovog romana.
Ovakvi široki planovi i svjetovi Latićeva romana, strukturirani na jedan nov i inventivan način, iziskivali su i poseban jezik i stil kojima su oni (u)komponirani. I ovdje su prisutne određene jezičke i stilske inovacije autora. Latićev jezik je poseban, upečatljiv, privlačan i primamljiv, lahak i blag ”kao zrak svjetlosti” (A. Frans), živ i sugestivan.
Džemaludin Latić je nesumnjivi veliki umjetnik riječi, i autor koji ima mnogo toga posebnoga reći. Od početka do kraja romana (tj. njegova prvog dijela) obasjava vas ljepota, ”jeka, boja i muzika” (Matoš) riječi. Dakako, Latićev stil je i izazov za stilističke studije. Latićev jezičko-stilski izraz nadmašio je i one za koje smo do sada mislili da su nenadmašivi u tom pogledu.
(TBT)
