Aktuelni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda Denis Bećirović (SDP) razgovoru za BHRT najavio je svoju kandidaturu za istu poziciju i na Općim izborima 2026. godine.
“To traže prije svega građani, traže brojna udruženja i organizacije i traže stranke. Sljedeće sedmice ću imati razgovore na tu temu”, kazao je.
Bećirović je kao prefrigani demogaog naglasio da se u ovoj godini neće baviti izbornom kampanjom nego, kako je rekao, ozbiljnim poslom.
Efendić je Trojanski konj Trojke
To što je svoju kandidaturu najavio na ovako hinjski i prepotentan način, iako se davno izjasnio da se neće ponovo kandidirati, otkriva da je Zlatko Lagumdžija ‘progovara kroz njegova usta’ kako će on kampanju voditi iz New Yorka, a neće se spuštati na nivo lokalaca koji će tandarati po bosanskim zabitima za šaku glasova.
Ali, u ovom trenutku uopće nije važno šta Bećirović misli o sebi i svojim “ozbiljnim” poslovima, već je mnogo znakovitije da je istupio tek nakon što je Semir Efendić, kao poredsjednik S za BiH, obznanio kandidaturu. To bi se moglo shvatiti da je Efendić “Trojanski konj” Trojke zato što više Bećiroviću odgovara njegova kandidatura, nego njegovom najozbiljnijem protivniku predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću.
Sarajevski portali su objavili kuloarske špekulacije da je Izetbegović tek nakon Efendićeve kandidature došao u veliku dilemu. Navodno je ragovarao sa Efendićem i pokušao ga odgovoriti od te namjere nudeći mu razne oblike kompenzacije za to.
Neuvjerljivo zvuče kuloarska nagađanja, koja se pozivaju na insajdere iz SDA, da vrh ove stranke razmišlja o drugim kandidatima poput Sebije Izetbegović, Harisa Zahiragića i Edina Ramića.
Osim tih neubjedljivih licitacija alternativnim imenima ostale špekulacije o nervozi u vrhu SDA očito stoje. To se može iščitati iz portala bliskih ovoj stranci koji su na paranoičan način reagirali na Efendićevu kandidaturu ocjenjujući je dodatnom fragmentacijom bošnjačkog biračkog tijela, te da se time ide na ruku kandidatu HDZ-a itd.
Naravno, takve poltronske medije ne krasi samokritičnost pa da zaključe kako kandidature Semira Efendića, pa i najavljena kandidatura Rame Isaka, predsjednika stranke Snaga Bosne, izravni produkt i rezultat politike Bakira Izatebegovića. Ne zna se ko je eklatantniji primjer nadobudnih lidera, Efendić, ili Isak, koji imaju smjelosti i drskosti i pomisliti da bi mogli voditi državu. Obojica su produkt političke kulture i miljea kojeg je u biti stvaralaSDA dajući nestručnim i nekoopetentnim ljudima važne državne funkcije, poput Osmana Mhemedagića Osmice, koji nije imao nikakve stručne kvalifikacije da vodi obavještajnu službu OSA-u.
Po tome se očito ne razlikuju ni lideri Trojke koji su, eto, dopustili Isaku da bude ministar policije. Sad Isak zaista vjeruje da je popularan u masama, kako sam kaže kao nekad rahmetli Alija, jer se toliko, posebo ispred džamija, svijet želi slikati sa njim. Sudeći po njegovim profilima na društvenim mrežama Isak je jako popularan kod “žestokih momaka” vehabija i kriminalaca kojima je “Alija idol”. Isak će se možda kandidirati ukoliko osjeti da svoju kandidaturu može istrgovati pa će se povuči u kampanji. Iako se čini da bi Isak uzeo glasove Izetbegoviću, u ovom momentu on odmaže Bećiroviću. To znači da Nermin Nikšić kao premijer nema dovoljno utjecaja na svog ministra da ga nagovori da javno podrži Bećirovića kao kandidata Trojke. Ili Nikšiću u ovom trenutku nije ni stalo da se bavi time ko će podržati samouvjerenog Bećirovića. Bećirovićevo najavljeno soliranje u kampanji je definitivno znak da njih dvojica nisu u dobrim odnosima .
Fahrina bi mogla biti posljednja
Pošto je poznato i da će Slaven Kovačević biti DF-ov kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, nema dvojbe da će Željko Komšić na neki način uzvratiti Efendiću za podršku koju mu je ovaj dao na prošlim izborima.
Osim toga, Efendić bi mogao imati tajni dogovor sa NESS-om iako je predsjednik ove stranke Nermin Ogrešević javno rekao kako će podržati Bećirovića. Ne treba zaboraviti da između NESS-a i S za BiH ima jedna “tajna veza”. Naime, nakon konflikta sa rahmetli Sulejmanom Tihićem, grupu Krajišnika okupljenih oko Rifata Hozanovića Hozana, podržavao rahmetli Hasan Čengić da formiraju svoju stranku A SDA. To je istoučinioi sa Semirom Efendićem. Tako da ove dvije stranke inkliniraju jedan drugoj, pa su stoga bile napravile i neku koaliciju na federalnom nivou.
Ostaje još pitanje koji će kandidat pridobiti 30-tak hiljada glasova koje je na prošlim izborima bio osvojio Mirsad Hadžikadić . I na njih sigurno računa Efendić.
Sve ovo vodi ka zaključku da bi Izetbegović mogao odustati od kandidature, ali da ga muči problem nestalgije za za povratkom u svoj drugi dom u kojem je, što sam, što sa ocem, proveo skoro dvadesetak godina. S druge strane, ako bi taj emanet prepustio nekom drugom, pitanje je koliko će mu biti odan ako pobjedi i zasjede u fotelju. Za sada bi to mogla biti dvojica odanih kandidata: Refik Lendo i Safet Softić. Obojica imaju dobre preporuke od važnih ljudi koji utječu na kadrovsku politiku SDA. Lendu podržava Halid Genjac, generalni sekretar SDA, a Softić je favorit reisul-uleme Huseina Kavazovića.
Tako da zbog svega naprijed izloženog Izetbegović neće žuriti sa izjašnjavanjem o kandidaturi. Pored svega ima još jedna velika nepoznanica koja bi mogla potpuno promjeniti omjer snaga među kandidatima. Očito Efendić nije svjestan te nepoznanice jer je izričito zanijekao mogućnost kandidature Fahrudina Radončića, iako je ovaj rekao da bi bilo efektno za izbornu kampanju da SBB ima svog kandidata za člana Predsjedništva. Za razliku od “zelenog” Efendića lukavi Izetebegović je itekako svjestan da je ovo životna šansa Radončiću i da je on kao jedan od najiskusnijih političara u Sarajevu neće propustiti. Ova nepoznanica je stvarna “noćna mora” Izetbegovića, a ne Efendić, ili Isak, ili čak sam Bećirović. Kako god, Fahrina bi mogla biti posljednja u svakom pogledu; bilo da se sam kandidira, bilo da da podršku nekom kandidatu.
(TBT, Tim za analitiku)
