Piše: Jan-Werner Müller, thebosniatimes.ba
Obavještavajući svet o pojedinostima otmice Nicolasa Madura prošle subote, Trump se zapravo pozvao na Monroeovu doktrinu: zvučao je kao da njen tekst nikada nije ni pročitao, ali historičari su, naravno, prepoznali ideju o Washingtonu kao svojevrsnom zaštitniku zapadne hemisfere. Uz strategiju nacionalne sigrunosti objavljenu u decembru, napad na Venecuelu može se tumačiti kao nastavak ostvarivanja vizije podjele svijeta na ono što je nacistički pravnik Carl Schmitt nazivao „velikim prostorima“ pod kontrolom velikih sila (u današnjem svijetu to su Washington, Moskva i Peking). Ali ovo nije samo povratak takvoj vrsti de fakto imperijalizma: Trumpovo obećanje da će „upravljati Venecuelom“ na korist američkih naftnih kompanija signal je internacionalizacije jednog od aspekata njegovog režima – onog koji se s pravom opisuje kao logika mafijaške države. Ta logika još očiglednije dolazi do izražaja u namjeri da se otme Grenland.
Teoriju mafijaške države prvi je razvio mađarski sociolog Bálint Magyar 2016. godine. U takvoj državi nije najvažnija ona vrsta korupcije koja se odvija razmjenom koverti ispod stola. Korupcija ovdje ima oblik namještanja javnih nabavki; velike kompanije se stavljaju pod kontrolu oligarha naklonjenih režimu, a oni zauzvrat kupuju medije da bi osigurali povoljno izveštavanje o vladaru. Krajnji dobitnici su pripadnici onoga što Magyar naziva „proširenom političkom porodicom“ (koja može obuhvatati i prirodnu vladarsku porodicu). Kao i kod mafije, cijena pripadanja sistemu je bezuvjetna lojalnost.
Kao što je često slučaj s Trumpom 2.0, prakse koje neki drugi režimi pokušavaju prikriti kod njega su besramno otvorene: „pauziranjem“ Zakona o koruptivnim praksama s inostranim elementom obnarodovano je da su Sjedinjene Države ne samo otvorene za biznis nego i za primanje mita (bilo da je u pitanju avion ili lažna nagrada od Fife); ne samo da su pomilovanja ponuđena na prodaju i da se kompanije mogu dodvoriti vlastima finansiranjem groteskne plesne dvorane – nego izgleda da će predsjednikova politička porodica, koja uključuje milijardere poput Stevea Witkoffa i Howarda Lutnicka, dobro zaraditi od poslova s inostranstvom, a sada i od prekomorskih vojnih avantura; prema tvrdnjama istraživačkog novinara Judda Leguma, Trampov oligarh Paul Singer, vlasnik naftne kompanije Citgo, odlično će proći u poslovima s vladom u Karakasu koju će kontrolirati Trump.
To ne znači da se razlozi za američku „specijalnu vojnu operaciju“ u Venecueli mogu svesti na parolu „sve je to zbog nafte, glupane“; tu je i argument da operacija doprinosi neutralisanju utjecaja Irana, Kine i Rusije (mada presedan kidnapiranja lidera zemlje i ubijanja 40 ljudi daje legitimitet sličnim intervencijama drugih sila, kao što s pravom upozoravaju komentatori koji najavljuju slom međunarodnog prava). Tu je i staro neokonzervativno opravdanje za rušenje tirana s vlasti, što bi nekadašnji Marco Rubio, iz vremena prije nego što je poljubio prsten, zdušno podržao – mada ostavljanje u životu obezglavljenog režima dovodi u pitanje utemeljenost argumenata o zaštiti demokratije i ljudskih prava. Ali poenta i nije u promjeni režima, ukoliko je režim saglasan s Trumpovim projektom eksploatacije. Alternativa je iznuda: ako američke naftne kompanije dobiju „pun pristup“, onda vladari zemlje koja je takođe mafijaška država ne moraju brinuti za svoje pozicije; ako ne, upriličit će se susret velikog i malog šefa na temu: „Lijepa vam je ova zemlja; bit će velika šteta ako budemo morali da je preoremo totalnom vojnom invazijom.“
Trumpovu igru je odao brz prelaz s Venecuele na temu Kube i potom Grenlanda. Trump, Lutnick i Lindsey Graham su se u predsjedničkom avionu zlobno smijali navodnoj nesposobnosti Danske da osigura sigurnost Arktičkog kruga; šala poslije koje su se obožavaoci valjali od smjeha bila je objava da je Danska poslala još jednu pseću zapregu da brani Grenland (zapravo, Kopenhagen je nedavno odlučio da pošalje nove ratne brodove i bespilotne izviđačke letjelice – ali tačno je da koriste i elitne patrole psećih zaprega). U svakom slučaju, Sjedinjene Države već odavno imaju bazu na Grenlandu i na mnogo načina koriste ovu teritoriju kako god nađu za shodno: uprkos antinuklearnoj politici Danske, Sjedinjene Države su tokom hladnog rata koristile Grenland za prelete bombardera B-52 s nuklearnim bojevim glavama, što su činile, kao što se kasnije pokazalo, uz prećutnu saglasnost danske vlade (neki od kadrova iz filma Dr Strangelove snimljeni su iznad Grenlanda). Danski političari tek počinju da shvataju da ključno pitanje u ovom slučaju nije nacionalna sigurnost, već Trumpov omiljeni eufemizam – „ekonomska sigurnost“.
Grenland posjeduje kritično važne minerale; takođe je i naizgled prazan list papira za sve vrste kolonijalnih fantazija popularnih kod pripadnika druge grupe Trumpovih saveznika, a to su šefovi velikih tehnoloških kompanija: autonomni gradovi, „mrežne države“ ili čak „naseljavanje mora“, sve to se temelji na spoju libertarijanske ideologije i vještačke inteligencije. Kompanija po imenu Praxis – koju finansira Peter Thiel – realizuje ideju o stvaranju novih zemalja korištenjem kripto valuta; jedan od osnivača, Dryden Braun, izjavio je da „Praxis želi podržati razvoj Grenlanda koordiniranjem poslovnog talenta, kompanija i kapitala za potrebe zaštite Arktika, izvlačenja kritičnih resursa, teraformiranja zemljišta naprednim tehnologijama da bi se ono učinilo pogodnijim za život, kao i izgradnje mitskog grada na sjeveru“.
Ali, kao i u slučaju Južne Amerike, priča ima širu pozadinu: Pat Buchanan, predsjednički kandidat iz 1992. godine, još odavno je bacio oko na Grenland; drugo, tu je i činjenica da sadašnjeg predsjednika uzbuđuju – da se pristojno izrazimo – snažni vizuelni doživljaji; jednom je rekao: „Volim mape. Uvijek sam govorio: ’Pogledaj ti koliko je ovo… To mora da postane dio Sjedinjenih Država.’“ Ono što pokreće trku za teritorijom Grenlanda, za koju je jedan od Trumpovih obožavatelja u Kongresu nedavno rekao da bi trebalo da ponese ime „Zemlja crvene, bijele i plave“, jeste logika ekstrakcije, eksploatacije i iznude (uz prethodno izručenje američkom sudu, ako je potrebno).
(TBT, The Guardian)
