Američki napad na Venecuelu, hvatanje predsjednika Nikolasa Madura i Traumpova objava da će zemlju sada „voditi“ Sjedinjene Države i „vratiti naftu“ Americi izazvali su ogromnu konfuziju, ali jedno je jasno: ovi događaji postavljaju istinski jeziv presedan. SAD imaju mračnu historiju mješanja, invazije i okupacije u regionu, ali u ranim jutarnjim satima prošle subote odigrao se prvi veliki vojni napad na južnoameričko tlo. „Američka dominacija na zapadnoj hemisferi nikada više neće biti dovedena u pitanje“, izjavio je Trump. Odluka da se jednostrano napadne druga zemlja i kidnapira njen izabrani lider – nekoliko dana pošto je Maduro javno zatražio rješenje problema između dvije zemlje – imat će ogromne posljedice. I to bi trebalo da nas sve uznemiri, piše urednik The Guardiana u svom uvodniku.
Građani Venecuele trpjeli su represivan, kleptokratski i nesposoban režim pod Madurom, za koga se vjeruje da je pokrao posljednje izbore. Sada se, u najboljem slučaju, suočavaju sa velikom neizvjesnošću. Trump je sugerirao da će Madurova zamjenica, Delcy Rodriguez, slijediti uputstva SAD i odbacio je desničarsku opozicionu liderku i dobitnicu Nobelove nagrade Maríju Corina Machado kao moguću Madurovu zamjenu. Međutim, privremena predsjednica Rodriguez zasad zauzima prkosan stav – dok drugi dijelovi obezglavljenog režima pružaju jači otpor.
Čovjek koji je osvojio vlast obećavajući da će prekinuti ratove u inostranstvu, sada kaže da je „spreman da angažira kopnene trupe“. Preimenovanje američkog Ministarstva odbrane u Ministarstvo rata bilo je više od poziranja. Trump Ameriku ne vidi kao svjetskog policajca, već je pretvara u odmetničku državu. Uvjeren je da mu moć koju SAD imaju dozvoljava da radi šta god hoće bez ikakvih posljedica: o tome govore napadi u Nigeriji, na iranska nuklearna postrojenja i drugdje. Trump tvrdi da venecuelanska nafta garantira da ova najnovija epizoda Ameriku „neće koštati ni penija“.
George W. Bush je na osnovu laži pokrenuo invaziju na Irak. Ali Trumpov ilegalni napad sproveden je bez rezolucije UN-a ili odobrenja Kongresa. Demokrati nisu bili ni obavješteni o napadu i tvrde da su bili svjesno obmanjivani na brifinzima. Trump ne zaobilazi međunarodne norme, već ih želi uništi. Na stranu poruka koju sve to šalje Vladimiru Putinu, Xi Jinpingu i drugima – postavlja se pitanje kuda to idu Sjedinjene Države. U napadu na Venecuelu je ubijeno 40 ljudi, uključujući civile, i nijedan američki vojnik. Trumpov rastući osjećaj nepobjedivosti svakako će podstaći nove avanture. On spominje vojnu akciju na Grenland, a za Foks njuz je rekao: „Nešto će morati da se uradi sa Meksikom.“
Niko ne vjeruje u izgovor da se u sukobu sa Venecuelom radi o trgovini narkoticima. Venecuela je tek jedan od manjih kanala za kokain, a Trump je nedavno pomilovao bivšeg predsjednika Hondurasa Huana Orlanda Ernandeza, osuđenog u Americi za zločine vezane za trgovinu drogom i oružjem. I sam ističe privlačnost naftnih rezervi Venecuele. Mačizam je postao otvorena ideologija nekih članova njegove administracije. Njega pokreće želja za slavom dok mu domaća popularnost opada.
Uz časne izuzetke, reakcije u sijvetu, posebno u Evropi bile su šokantno suzdržane. Razlog tome nisu Madurovi grijesi, već strah od Trumpovog gnjeva. Snažna reakcija generalnog sekretara UN, Antonija Guterreša, bila je dobrodošla, ali ova epizoda podvlači sve veću irelevantnost Ujedinjenih nacija. Trumpovi glasači skloni izolacionizmu bi ga još uvijek mogli pritisnuti i vratiti na unutrašnje probleme, ali skok premija za zdravstvenu zaštitu, nezadovoljstvo ekonomskom politikom i Epsteinovi dosijei samo podstiču Trumpovu taktiku za odvlačenje pažnje sa stvarnih problema.
Još nije prošlo ni 12 mjeseci od početka Trumpovog četvorogodišnjeg mandata. Britanski premijer Keir Starmer i drugi mogli bi da zažale ako sada ćute, s obzirom na to šta – i ko – bi mogao biti slijedeći.
(TBT)
