Sasvim je bilo za očekivati da će kandidatura Slavena Kovačevića od strane Demokratske fronte (DF) izazvati žestoke reakcije kod hrvatske javnosti, što se I desilo. Hrvatski mediji priznaju da Demokratska fronta i Slaven Kovačević, po Ustavu ove zemlje i civilizacijskoj demokratskoj praksi apsolutno imaju legitimno pravo kandidiranja i biranja za državno Predsjedništvo. Jer, to je smisao političkog djelovanja i osnivanja neke političke stranke. Ali, kako pipe Devni listi, nije u njima problem, nego u udruženom pothvatu protiv Hrvata kojeg već u nekoliko izbornih ciklusa režiraju SDA i Islamska zajednica u BiH.
BAKIROV SLUGA
I vrapci na grani znaju, Željko Komšić nema kapacitet u svom DF-u da izgura Kovačevića kao što nije niti sam bio biran isključivo glasovima svog članstva. Vrh SDA uz suport Islamske zajednice usmjerava na desetine hiljada svojih glasača prema kandidatu iz partnerskog DF-a kako bi pod svaku cijenu spriječili izbor kandidata iz HDZ-a BiH i ulazak osovine Čović-Dodik u državno Predsjedništvo, piše Dnevni list.
Sve upućuje na to da se slična uzurpacija ustavnog prava da Hrvati sami sebi izaberu svog člana Predsjedništva BiH opet sprema. Izborni inženjering se u bošnjačkim nacionalističkim krugovima pravda Čovićevom podrškom Dodikovom separatizmu.
Bilo kako bilo, kandidatura Kovačevića stavilo je hrvatsku opozicionu Petorku u vrlo nezgodan, čak podređeni položaj u odnosu na Čovićev HDZ BiH. Ako isture svog kandidata za Predsjedništvo, kako su najavili, bit će verbalno premlaćeni izdajničkim bičem, ako se pak povuku u ime hrvatskog zajedništva, onda su u startu hendikepirani, jer kandidat za državno Predsjedništvo uobičajeno povuče veliki broj glasova i za matičnu stranku, odnosno koaliciju.
Kuloari u Sarajevu tvrde da bi kandidat Petorke mogao biti Martin Raguž, koji se već jednom okušao u ovoj utrci. Iako je bio poražen, ostvario je solidan rezultat.
Baš zato što je Kovačević slab kandidat i ne može dostići Komšićev rezultat Raguž bi mogao vidjeti svoju šansu.
Hrvatski analitičari griješe u procjenama odnosa bošnjačkih struktura pa i samih glasača prema Komšiću.
Nedavno se pojavio komentar na proesdeavskom glasilu STAV u kojem se SDA, kao temeljna bošnjačka nacionalna stranka, tretira kao talac tog “hrvatskog pitanja”, iako u njegovu nastanku nije sudjelovala.
Oni smatraju da Željko Komšić, koji se predstavlja kao političar iznad uskogrudnog nacionalizma i konstitutivnosti, vrlo svjesno ulazi u prostor nacionalne politike i vješto ga koristi. Njegova politička snaga ne proizlazi iz odbacivanja nacionalnog okvira, nego upravo iz njegove instrumentalizacije. Komšić u više navrata dobija više glasova od bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo, čime faktički postaje “bošnjačkiji” od bošnjačkih političkih predstavnika. To stvara ozbiljan problem za bošnjačku politiku, jer njene legitimne predstavnike prisiljava da slijede političku strategiju koja nije njihova, niti je dugoročno održiva.
U postojećim političkim konstelacijama, Komšićeva strategija nema stvarnu moć provedbe, ali ima snažan neželjeni učinak. Ona slabi bošnjačku pregovaračku poziciju, proizvodi iluziju političke nadmoći i dodatno produbljuje jaz između realne politike i političkih očekivanja bošnjačkog biračkog tijela.
BAKIR JE FAHRIN TALAC
Ovakav (samo)kritičan ton iz krugova SDA mogao bi se razumjeavti da bošnjačka nacionalna politika “sazrijeva” u glavama akademskih krugova, te da bi ovi izbori mogli imati drugačije tonove. Ali nije tako. Veća je vjerovatnoća da se ovom pitanju pristupa na kritički način jer sam Izetbegović nije siguran da sebi može dozvoliti luksuz da prepusti “višak” bošnjačkih glasova bilo kome kao što je to do sada bio slučaj sa Komšićem. Jer ukoliko se on kandidira, a vrlo je izvjesno da hoće, on će protiv sebe imati vrlo jake kandidate. To su prije svega Denis Bećirović, koji je već pobjedio Izetbegovića, i Fahrudin Radončić, koji je početkom ove godine najavio svoj veliki come back u politiku.
Njegova najava povratka na političku scenu se zapravo desila onog trenutka kad je obznanjeno da je iftario sa Izetbegovićem i reisom Huseinom Kavazovićem. Mediji nisu pridavali mnogo pažnje ovom događaju iz više razloga, a glavni je da su se njih dvojica često mirili i često svađali. Oni su iftar opravdali tadašnjom kulminacijom političke krize koju je izazavao Milorad Dodik, te pozivali I druge bošnjačkelidere stranaka da im se pridruže.Međutim, ovdje je ključna figura reis Kavazović koji je odavno ima odlične relacije sa Radončićem, a nakon Izetbegovićevog poraza na prošlim izborim očito dominira i u odnosima sa njim.
Postoji još mnogo drugih razloga zbog kojih je Radončić trenutno u prednosti u odnosu na Izetbegovića kad je u pitanju kandidatura za bošnjačkog šlana Predsjedništva, a ključni je da Radončić bukvalno nema personalnih nesporazuma sa političkim liderima, kako u Bosni I Hercegovini tako i u regionu. Čak šta više, Radončić je “popeglao” odnose sa svim medijima u Sarajevu. Dok se Izetbegović još uvijek osjeća veoma usamljeno kao lider stranke, jer ima samo dva potencijalna koaliciona partnera (DF i S za BiH), što je nedovoljno da bi stranku ponovo vratio u vlast. O njegovim hipotekama i nezatvorenim medijskim ratovima izlišno je govoriti.
Tako da se doima da bi Izetbegovića trebala više brinuti kandidatura Radončića nego Bećirovića. S razlogom, reklo bi se, jer sa trenutnim imidžem lidera Trojke, koji su istakli kandidaturu Bećirovića, ta podrška mu ne može donijeti pobjedu. Čak šta više, ukoliko afera “spengavanje” krene po zlu, Nermin Nikšić, kao lider SDP-a, mogao bi biti autiran iz izborne kampanje. Za Elmedina Konakovića je već prekasno da sanira udare na stranku prije kampanje. Osim što se NiP svakodnevno kadrovski osipa kulminacija sukoba klanova koje predvode Kemal Ademović i Aljoša Čampara tek predstoji. Izvjesno je da je klan Ademovića u prednosti jer Čamapara ima aferu u kojoj je centralna figura njegov brat Dubravko. Kuloari špekuliraju da je pitanje dana kad će biti podignuta optužnica protiv njega.
Bilo kako bilo, Bećirović ima razloga da bude zabrinut zbog čega se još uvijek nije oglasio da će prihvati eventualnu kandidaturu. Tako da je vrlo izvjesno da će Radončić biti glavni konkurent Izetbegoviću u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
(TBT, Tim za analitiku)
