Novi zahtjev predsjednika Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika FBiH Samira Kurtovića za povećanjem minimalne plate na 1.200 KM, samo nekoliko mjeseci nakon što je ista podignuta na 1.000 KM, predstavlja ozbiljan udarac na već posrnulu privredu Federacije BiH. Ovakav prijedlog dodatno produbljuje jaz između realnosti bosanskohercegovačke ekonomije i nerealnih sindikalnih zahtjeva koje predvodi osoba bez dana iskustva u realnom sektoru.
Biografija bez doticaja s tržišnom ekonomijom
Ako pogledamo biografiju Samira Kurtovića, lako ćemo primijetiti obrazac koji se provlači kroz njegovu karijeru – nikada nije radio u realnom sektoru. Od početka profesionalnog puta 1995. godine, Kurtović je isključivo državni službenik – prvo u Federalnom ministarstvu odbrane, zatim u Ministarstvu odbrane BiH, potom kao federalni inspektor za boračka pitanja, te konačno kao profesionalni sindikalist, piše portal Logicno.
Dok predlaže ekonomske mjere koje će imati dalekosežne posljedice za privredu, Kurtović udobno prima platu iz budžeta, bez izravne odgovornosti za tržišne rezultate. Njegova plaća ne ovisi o izvozu, produktivnosti ili tržišnoj utakmici. On predstavlja klasičan primjer uhljeba koji predlaže ekonomske mjere bez razumijevanja njihovog stvarnog učinka.
Katastrofalne posljedice prethodnog povećanja minimalne plate
Povećanje minimalne plaće na 1.000 KM već je proizvelo niz negativnih posljedica za gospodarstvo FBiH:
Val otpuštanja radnika: Brojni poslodavci, posebno mali poduzetnici, bili su prisiljeni otpustiti radnike jer nisu mogli podnijeti povećane troškove rada. Prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, broj novoprijavljenih nezaposlenih osoba u prvom kvartalu nakon povećanja minimalne plate porastao je za čak 15%.
Ubrzanje inflacije: Prema procjenama Centralne banke BiH, godišnja temeljna inflacija za prvih pet mjeseci 2025. iznosi 4,18%, dok je godišnji rast prosječnih potrošačkih cijena u sektoru usluga procijenjen na visokih 4,66%. CBBiH eksplicitno navodi da je “rast minimalne plate imao inflatorni efekt, posebno u uslužnim djelatnostima”.
Monopolizacija tržišta rada: Velike kompanije “pokrale” su kvalificirane radnike malim i srednjim preduzećima, koja nisu mogla pratiti nove standarde plaća. To je dovelo do gašenja brojnih malih obrta i start-up poduzeća koja su tek započela s radom.
Narušena konkurentnost domaće proizvodnje: S umjetno podignutom cijenom rada, domaći proizvodi postali su skuplji i manje konkurentni na inostranim tržištima. Istovremeno, uvozni proizvodi postali su relativno jeftiniji, što je dovelo do povećanog uvoza i dodatnog narušavanja trgovinske bilance.
Ekonomski stručnjaci upozoravaju: “U uslužnom sektoru koji dominantno zavisi od cijene ljudskog rada, rast troškova rada morao je kreirati dodatne troškove koje su se eventualno prebacili na krajnje potrošače.”
Javni sektor prebacuje teret na građane
Posebno je zabrinjavajuća situacija u javnim i komunalnim preduzećima koja su također morala povećati plate, ali su taj trošak jednostavno prebacila na građane kroz povećanje cijena komunalija.
“U javnom, komunalnom sektoru, posebno u manjim sredinama širom Federacije BiH, imali smo značajan broj radnika koji su bili na minimalcu i sada se teret prebacuje na građane, penzionere, radnike… To je uticalo na rast cijena komunalija,” ističu ekonomski analitičari.
Realna slika naspram sindikalnih želja
Stručnjaci iz Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH s pravom ističu da je bosanskohercegovačka ekonomija daleko od produktivnosti zapadnih zemalja: “Radnik sa našim načinom rada u Bosni i Hercegovini otprilike učestvuje sa 18.000 eura u stvaranju bruto društvenog proizvoda, radnik u Hrvatskoj sa 40.000 eura, radnik u Njemačkoj sa 90.000 eura.”
Ekonomisti slikovito komentiraju sindikalne zahtjeve: “Svako ima pravo da iznese svoje želje. I ja bih možda htio da budem predsjednik Amerike, samo nema ko da me tamo postavi ni da me primi tamo.”
Opasnost novog povećanja
Novo povećanje minimalne plate na 1.200 KM samo bi intenziviralo već prisutne negativne trendove. Dodatno bi povećalo troškove poslovanja, ubrzalo inflaciju i ugrozilo preživljavanje malih i srednjih preduzeća koja čine okosnicu bosanskohercegovačke privrede.
Posebno je zabrinjavajuće da glavni zagovornik ovog povećanja dolazi iz javnog sektora, gdje novac za povećanje plata dolazi iz budžeta, a ne iz realne ekonomije. Dok Kurtović uživa sigurnost državne službe i prima redovnu platu, thiljade poduzetnika i njihovih radnika suočavaju se s neizvjesnom budućnošću.
Ekonomski stručnjaci upozoravaju: “Ako se naredne godine ponovno poveća minimalna plata, recimo na 1.200 KM, do tada će se ta vrijednost izgubiti. Ponovno će se dešavati isto, mi ćemo imati sve veće i veće plate, a troškovi života će ih poništiti.”
Sao odgovoran pristup
Svima je jasno da je cilj dostojanstvena plata za sve radnike. Međutim, taj cilj ne možemo postići voluntarističkim određivanjem minimalca bez obzira na ekonomske realnosti. Visina plata mora biti rezultat zdravog gospodarstva, a ne administrativno nametnutih normi koje predlaže Kurtović iz udobne pozicije državnog namještenika.
Ako želimo stvarno poboljšanje životnog standarda, potrebno je fokusirati se na povećanje produktivnosti, smanjenje poreznog opterećenja rada i stvaranje poslovnog okruženja koje će poticati rast i razvoj. Samo tako možemo osigurati da povećanje plata bude održivo i da ne dovede do novih otpuštanja, inflacije i ekonomskog pada.
Vrijeme je da sindikalne vođe poput Kurtovića napuste svijet nerealnih želja i suoče se s ekonomskom stvarnošću Bosne i Hercegovine, piše Logicno.
(TBT)
