Skoro sedam mjeseci nakon što je izabran za papu, Lav XIV. je krenuo na svoje prvo putovanje u inozemstvo. Od 27. do 30. studenoga boravi u Turskoj, a zatim do 2. prosinca u Libanonu. Time poglavar Katoličke crkve, porijeklom iz Sjedinjenih Država, nastavlja međunarodni angažman svojih prethodnika.
Danas se putovanja podrazumijevaju kao dio papinske službe i „gotovo su nezamisliva bez toga”, kaže za DW njemački crkveni povjesničar Jörg Ernesti.
S nestrpljenjem se očekuje koje će naglaske Lav staviti na svom prvom putovanju i kako će se eventualno razlikovati od svojih prethodnika. U Turskoj papa namjerava posjetiti Ankaru i Istanbul. Osim toga, putuje i u Niceju (tur. Iznik), gdje je prije 1.700 godina održan Prvi nicejski koncil, piše DW.
U Libanonu su na programu glavni grad Beirut i nekoliko manjih hodočasničkih mjesta na sjeveru zemlje. Na kraju putovanja Lav će se posjetiti i bejrutsku luku, gdje su u ljeto 2020. u strašnoj eksploziji razorene čitave gradske četvrti i poginulo oko 200 ljudi.
Oba naroda povezuje jedna posebnost: prije nešto više od stotinu godina kršćani su činili značajan dio stanovništva. Na području današnje Turske je oko trećina ljudi pripadala nekoj crkvi, a u Libanonu čak više od polovice. Danas se u Turskoj manje od jedan posto stanovnika izjašnjava kao kršćani, u Libanonu oko 30 posto.
Turska je ovim posjetom, osim Italije, jedino mjesto na svijetu koje je ugostilo pet papa. Razlog je i to što se u azijskom dijelu Turske nalaze važna mjesta najranije povijesti kršćanstva i gdje su uspostavljane prve kršćanske zajednice.
U Istanbulu, nekadašnjem Konstantinopolu, i danas stoluje počasni poglavar pravoslavlja – carigradski patrijarh Bartolomej (85). Njegova crkva već desetljećima trpi ograničenja od strane turske države. Lav dolazi – kao i njegovi prethodnici Ivan Pavao II. (1979.), Benedikt XVI. (2006.) i Franjo (2014.) – namjerno krajem studenoga u Istanbul. Naime, 30. studenoga slavi se apostol Andrej, koji je za pravoslavlje značajan poput apostola Petra za zapadne kršćane.
„Ograničenje vjerskih sloboda” u Turskoj
Prema ocjeni Ernestija, u Turskoj su „najviše ograničene vjerske slobode”. To posebno važi za Grčku pravoslavnu crkvu, koja je nakon protjerivanja Grka iz Konstantinopola i Male Azije prije oko sto godina „prilično desetkovana“. Ekumenski patrijarh je ograničen u svom djelovanju.
Prije više od 50 godina je državnim dekretom zatvorena pravoslavna bogoslovija na otoku Halki u Mramornom moru kod Istanbula. Ni Katolička crkva, dodaje Ernesti, ne može slobodno djelovati.
Posjeta je zanimljiva jer prvo putovanje novog pape vodi u zemlju s muslimanskom većinom. „Mnogi ljudi u islamskom svijetu, posebno u Turskoj, osjećaju se počašćenima što je papa za svoje prvo inozemno putovanje izabrao baš Tursku”, kaže za DW Felix Körner, iz katoličkog reda isusovaca. Iako znaju „da to nije primarna namjera putovanja“, ipak to doživljavaju kao veliku čast.
„Softpower” pape
Körner, jedan od najvažnijih islamologa Rimokatoličke crkve, govori turski i godinama je predavao u Turskoj. Po njegovom mišljenju, „kršćansko-islamski dijalog u posljednje vrijeme dobiva novu dinamiku”. U mnogim zemljama stasala je generacija mladih muslimana koja jasno vidi da njihovi politički lideri koriste religiju, posebno islam, „za održavanje moći, do brutalnosti, kao oslonac nepravednog sustava”.
Za njih, kaže Körner, papa Lav predstavlja „alternativni oblik vjerskog prisustva“. Pokazuje da religija može biti moćna „kroz softpower – primjer, svjedočanstvo, dobre riječi, diplomaciju”, a ne „kroz hardpower – državnu silu, nasilje, korupciju”. Körner kaže da to ulijeva nadu mnogim njegovim muslimanskim poznanicima da se religija može živjeti drugačije, bez politizacije.
Libanska etapa – izazov i prilika
Zbog složene vjerske raznolikosti, libanska etapa putovanja je posebno značajna. Zemlja je tradicionalno obilježena suživotom brojnih religija, bez državne religije. Danas je više od 60 posto Libanaca sunitski ili šijitski muslimani, oko 30 posto kršćani različitih crkava, a tu su i Druzi i Alaviti.
Šijitski Hezbolah, koji podržava Iran, snažan je politički faktor. Politički sustav je jasno podijeljen po vjerskom ključu, objašnjava Ernesti. Vatikan vidi Libanon „kao poligon za uspješno zajedničko življenje ljudi različitih religija“. Ako se u takvoj zemlji ne nađe sklad, dolazi do nestabilnosti; ako se postigne suradnja, koristi ima cijelo društvo. U sadašnjem stanju Libanon nije „nimalo jednostavna destinacija” za papu Lava XIV., smatra Ernesti.
Što se tiče dijaloga s islamom, Körner očekuje da će papa nastaviti kurs približavanja, ali na drugačiji način od Franje. „Franjo je išao putem prijateljstva“, naglašavao simpatije i gradio odnose kroz osobni kontakt, što je obilježilo njegove posjete islamskom svijetu, poput Abu Dabija 2019. i potpisivanja dokumenta o međusobnom razumijevanju.
Lav ima slične prioritete i vrijednosti, ali drugačiji stil, kaže Körner, „puno strukturiraniji, oprezniji, promišljeniji”. „Lav je kanonist. To je dobro. On će za ovo rastuće razumijevanje između muslimana i kršćana stvarati trajne strukture.”
Körner smatra da je „poslije jednog tipa pape koji ide naprijed poput Franje, sada došao sasvim drugačiji tip – onaj koji to nasljeđe pretače u forme koje obećavaju pravu održivost“ i omogućavaju dublju suradnju religija.
(TBT)
