Ove srijede, 29. oktobra, gotovo 13,5 miliona nizozemskih građana (zemlja tulipana broji ukupno 18 miliona stanovnika) birat će novi parlament. Sudeći prema onome kako se “Dutchevi” dominantno osjećaju, bilo bi im, čini se, puno bolje da biraju najljepši cvijet ili najbolji nacionalni sir.
Premda je u cijeloj Evropi danas jako malo kolektivno zadovoljnih, izbore Nizozemci dočekuju u naročitoj klimi nezadovoljstva. Krajnje desna stranka Geerta Wildersa, naime, vodi u svim anketama. Na drugom mjestu je savez zelenih i socijaldemokrata (GroenLinks-PvdA) koji se ufa u ideološku čvrstoću svoga sporazuma, piše Slobodna Dalamcija.
Prije samo četiri mjeseca, naime, krajnje desni vođa i notorni islamofob Wilders je minirao vlastitu vladu i četveročlanu koaliciju u kojoj je njegova Stranka za slobodu imala većinu. Formalni razlog Wildersova bijesa bio je to što su mu koalicijski partneri oklijevali drastično pooštriti postojeće zakone o azilu i o zabrani nošenja burke. Vlada koju je kao premijer predvodio Dick Schoof, političar socijaldemokratskog pedigrea, rađala se prethodno u jako teškim mukama i formirana je nakon preduga 223 dana. Međutim, uglavnom zahvaljujući Wildersu, uspjeli su ostati na okupu samo 13 mjeseci.
Javno razočarenje koje je proizišlo iz ovog političkog eksperimenta ostavilo je 60 posto holandskih birača “nemoćnima i iznimno frustriranima društvom i politikom”. Najveći broj nacionalnih očekivanja, sudeći prema studiji Instituta za socijalno i kulturno planiranje, svodi se na to da sljedeći vođe znatno učinkovitije surađuju. No, u zemlji kojom od samog početka 20. stoljeća vladaju isključivo koalicije društveno razočarenje politikom u izrazitoj je suprotnosti s velikim brojem stranaka koje sudjeluju na izborima: njih čak 27, s ukupno 1166 kandidata. Unatoč činjenici da 60 posto građana ocjenjuje trenutni politički rad vlasti ocjenom “nedovoljan”, isti oni spremno očekuju da će nova vlada riješiti kronični problem nedostatka stambenog prostora za mlade, kontrolirati ilegalne migracije i smanjiti pritisak na zdravstvo. To su tri glavne teme tekuće izborne kampanje, a vrtoglavi troškovi zdravstvenog sustava pojavljuju se kao najkontroverznija među njima.
Premda se politička scena u Nizozemskoj prosječnom Evropljaninu može doimati egzotičnom i bez izravne veze s nama, tamošnji više nego znakoviti trendovi itekako su poučni i za naše domaće “političke životinje”. Na primjer, čini se da je urgentnost borbe protiv klimatskih promjena i prijelaz na nove obnovljive izvore posve nestao sa svih političkih platformi, čak i onih na ljevici. Njihovo mjesto uvjerljivo zauzima sve glasnija rasprava o potrebi povećanja oDbrambenih izdataka, te pritom čak uopće ne proizvodi pretjerana neslaganja među kandidatima različitih idejnih profila. Na ovom plodnom tematskom humusu za sve desničare, Wilders je nastavio uvjerljivo voditi u zadnjim nizozemskim anketama. Njegova stranka po njima sada osvaja 37 parlamentarnih mjesta, a anketa od 21. oktobra, koju je naručila javna televizija, dala joj je 34 mjesta.
Druga pozicija po rejtingu pripada ekološkim socijaldemokratima, savezu GroenLinks-PvdA, koji bi zadržao svojih trenutnih 25 zastupničkih fotelja. Vođa ove stranke je Frans Timmermans, prvi potpredsjednik Evropske komisije od 2014. do 2023. te ministar vanjskih poslova Nizozemske od 2012. do 2014. godine. Kršćanski demokrati (CDA) popeli su se na treće mjesto na političkoj top-listi, doživjevši spektakularan uspon: sa sadašnjih 5 bi mogli skočiti na čak 23 parlamentarne pozicije. I to uglavnom zahvaljujući porukama stabilnosti i dijaloga koje zagovara njihov vođa Henri Bontenbal. Premda poznat kao iznimno vješt govornik, doživio je svojedobno radikalan poraz jer je u jednom intervjuu rekao da se pravo na slobodu obrazovanja uvijek mora braniti, čak i ako je u sukobu s drugim temeljnim pravima. Tvrdio je da se kao vlast ne bi miješao u kalvinistička učenja koja pred djecom u učionicama osuđuju homoseksualne odnose. Ubrzo nakon toga incidenta morao se javno ispričati građanima, tvrdeći da se ne slaže s tom vjerskom vizijom i da škole moraju biti sigurna mjesta za sve.
Na četvrtom mjestu po nacionalnom rejtingu u Nizozemskoj stoji Narodna stranka za slobodu i demokratiju u kojoj je i sadašnji glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte. Trenutno imaju 24 parlamentarne fotelje, a zadržali bi ih oko 15. Nasuprot pučanima, ljevičarski liberali rastu i povećali bi broj mjesta s 9 na 16. Još jedna desničarska skupina, povrh Wildersove, naglo dobiva znatno veća krila: riječ je o JA21, organizaciji koja želi popuniti ideološku prazninu između VVD-a i Wildersova PVV-a: sad zauzimaju samo jedno parlamentarno mjesto, no ankete pokazuju da bi ih mogli imati i do 12.
Premda je Nizozemska navikla na raznorodne političke paktove, gotovo sve mainstream stranke sa šansom za sastavljanje vlade već su se očitovale da to svakako ne namjeravaju učiniti s Wildersom. Pobjednik prvi dobiva priliku za formiranje vladajuće koalicije, ali to nipošto ne znači da je može lahko okupiti ili da će biti održiva. Takav se slučaj dogodio i s trenutnom privremenom vladom koja ima samo dva od prvotna četiri izvorna partnera. Nakon Wildersa, iz vladajuće većine otišli su i ministri i državni tajnici Novog društvenog ugovora, skupine koja je 2023. iznenada osvojila 20 parlamentarnih mjesta svojom agilnom obranom Ustava i ustavnih vrijednosti. No, bili su očito politička repatica: sad im sve ankete predviđaju težak poraz, i ne osvajaju baš niti jedno jedino projicirano mjesto na skorim izborima.
Geert Wilders je morao prekinuti svoju kampanju 10. oktobra, jer su belgijski mediji bili izvijestili da bi mogao biti metom terorističke ćelije. Skupina koja ga je kanila napasti kasnije je razbijena. Ovaj desni radikal nije sudjelovao ni u prvoj velikoj televizijskoj debati s ostalim kandidatima. Prvi put je javno nastupio tek u debati prošloga četvrtka, a suparnički čelnici GreenLinks-PvdA, VVD-a i demokršćanske CDA bili su pritom prema njemu vrlo oštri.
“Vrijeme je za stabilnu vladu”, kritizirali su njegovu dosadašnju ucjenjivačku destrukciju. Također su mu zamjerili da je “zatočio zemlju” svojim ekstremističkim idejama, a i da nije ništa doprinio boljitku običnih ljudi tijekom prošlog mandata. Wilders svejedno žarko želi biti premijer, te očito jako efikasno raspiruje defetizam među sve frustriranijim masama.
Ovi izbori u Nizozemskoj izravna su posljedica političke fragmentacije i nestabilnosti koju je dulje od godinu dana generirao baš onaj koji bi sad od svega trebao najviše profitirati. Bez obzira na konačni ishod, jedno je već sad jasno: unatoč očitom neuspjehu krajnje desnice u dosadašnjem upravljanju Nizozemskom, ona zadržava svoj gotovo magnetski utjecaj na zemlju jer je uspjela i društveno i medijski normalizirati krajnje desne nazore i političke okvire. A to su trendovi koje vidimo i u Evropskom parlamentu i u mnogim drugim evropskim zemljama, piše Slobodna Dalmacija.
(TBT)
