Dvije godine nakon 7. oktobra 2023., Gaza leži u ruševinama. Izraelska genocidna vojna kampanja opustošila je obalnu enklavu.
Čitava naselja su izbrisana sa lica zemlje, a broj poginulih sada prelazi 67.000, prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze. Izraelska opsada, pooštrena do krajnjih granica, gurnula je Gazu u vještački izazvanu glad koju su Ujedinjene nacije zvanično priznale ovog augusta.
Iako je palestinska državnost još uvijek daleka, oni zarobljeni u Gazi bi konačno mogli osjetiti pauzu u genocidu zbog “mirovnog” plana od 20 tačaka koji je predložio američki predsjednik Donald J. Trump uz podršku brojnih arapsko-islamskih zemalja, uključujući i Iran.
Ukoliko se i Izrael i Hamas slože s njegovim uvjetima, sporazum bi mogao utrti put oslobađanju svih preživjelih izraelskih zarobljenika u Gazi, repatrijaciji posmrtnih ostataka onih koji su umrli u zatočeništvu i oslobađanju značajnog broja Palestinaca zatvorenih u Izraelu – što bi potencijalno kulminiralo okončanjem rata.
Ipak, i dalje postoje ogromne prepreke. Među njima su glavna sporna pitanja razoružanja Hamasa i potpunog povlačenja izraelskih snaga iz Gaze – a oba i dalje predstavljaju značajne izazove za bilo kakvo trajno rješenje.
Uprkos značajnim preprekama, pregovori u Egiptu u ponedjeljak su završeni na oprezno optimističnoj noti. Trump je tvrdio da je Hamas pristao na “stvari koje su vrlo važne”, iako nije ponudio nikakve detalje. Egipatski Al-Qahera News opisao je pregovore kao “vrlo pozitivne”. Oni koji podržavaju predloženi mirovni plan izgleda imaju ozbiljne razloge da vjeruju da bi sporazum mogao biti postignut u narednim danima.
Međutim, predloženi “mirovni” plan dobio je značajne kritike zbog toga što je neozbiljan, nejasan i prožet antipalestinskim predrasudama, a istovremeno ne nudi održiv put ka trajnom miru ili pravdi.
Kritičari su tvrdili da plan nameće uvjete koji bi učvrstili aparthejd, odgodili izraelsko povlačenje i dodatno marginalizirali palestinsku agenciju, umjesto da predlaže realne uslove za okončanje izraelskog genocidnog rata u Gazi.
Prema uvjetima Trumpovog plana, on bi predsjedavao takozvanim “Odborom za mir” – prelaznim upravnim tijelom zaduženim za upravljanje enklavom. U ovom odboru mu se pridružuje bivši britanski premijer Tony Blair, koji bi trebao igrati važnu upravljačku ulogu u Gazi.
Za Palestince, koji su već iskusili britansku kolonijalnu vlast, izgled da Blair djeluje kao de facto potkralj evocira nepogrešivo imperijalne prizvuke plana i sugerira sredstvo putem kojeg Sjedinjene Države mogu ostvarivati i ekonomske interese pod krinkom uspostavljanja mira.
20 tačaka može se podijeliti u tri glavne kategorije – prekid vatre i oslobađanje zatvorenika, poslijeratno upravljanje i obnova Gaze te dugoročni politički horizont. Kako tvrdi bivši izraelski mirovni pregovarač Daniel Levy, sve tri su opasno nedorasle ili u velikoj mjeri rezerevirane prema interesima Tel Aviva.
Mnogo toga se može reći i o cinizmu Trumpa, izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i drugih u SAD-u i Izraelu koji će ovaj “mirovni” plan vidjeti kao sredstvo odvraćanja svijeta od rastućeg međunarodnog pritiska na Izrael i zahtjeva da Tel Aviv bude odgovoran za svoje zločine iz protekle dvije godine.
Uprkos svim svojim nedostacima, plan bi mogao donijeti neke neposredne humanitarne koristi. Ipak, on riskira produženje višedecenijskog sukoba učvršćivanjem nepravde umjesto njenog rješavanja.
„Najbolje što se može očekivati od Trumpove inicijative je prestanak izraelskog bombardiranja Gaze kako bi Palestinci mogli doći do daha i pronaći hranu i sklonište“, rekao je za The New Arab dr. Nabeel Khoury, bivši zamjenik šefa misije u američkoj ambasadi u Jemenu.
„Drugi ishod, koji se očekuje ako bombardiranje zaista prestane, je razmjena talaca i zatvorenika.“
Rizik razoružanja
Među najkontroverznijim elementima plana je zahtjev da se Hamas razoruža.
I za Izrael i za Sjedinjene Države, to nije samo prioritet – to je centralni preduvjet za bilo kakvo trajno primirje ili širi politički sporazum. Izrael, SAD i neke evropske i arapske vlade smatraju razoružanje Hamasa ključnim za dugoročnu sigurnost Izraela i poslijeratnu stabilnost Gaze. Ipak, uprkos širokom konsenzusu, zahtjev je vrlo složen.
Međutim, razoružanje nije samo politički zahtjev. Ono udara u srž otpora, moći i opstanka. Hamas je već izrazio spremnost, barem u principu, da se razoruža, pod uvjetom da se izraelske snage u potpunosti povuku iz Gaze. Iako ovo signalizira potencijalni proboj, razoružanje je daleko od jednostavnog procesa.
Političke i logističke složenosti su znatne: kome bi bilo povjereno preuzimanje Hamasovog oružja i pod kojim ovlaštenjem ili garancijama? Još kritičnije, koji bi mehanizmi bili na snazi kako bi se osigurala zaštita civilnog stanovništva Gaze nakon što grupa položi oružje?
Na teritoriji gdje su izraelske vojne operacije uništile infrastrukturu i raselile veliku većinu stanovnika enklave, pitanje sigurnosti nakon razoružanja nije apstraktno. Ono je egzistencijalno. Bez kredibilne, nezavisne snage koja bi održavala red i štitila Palestince od daljnje izraelske agresije u budućnosti, izgledi za razoružanje rizikuju da postanu preludij u novu fazu izraelskog genocida, a ne put ka miru.
„Hamas je pod ogromnim pritiskom da prihvati ovaj zahtjev [za razoružanje]. Za njih bi to bilo političko samoubistvo jer nema garancija da će preživjeti i doživjeti sljedeći dan“, smatra dr. Nader Hashemi, direktor Centra za muslimansko-kršćansko razumijevanje princa Alwaleeda bin Talala na Univerzitetu Georgetown, govoreči za TNA.
„Mislim da je to jedna od najvećih prepreka u provedbi ovog plana i sumnjam da neće biti kompromisa po ovom pitanju, što će dovesti do nemogućnosti Izraela i Sjedinjenih Država – i želim istaknuti te arapske i muslimanske države – da vide provedbu ovog ‘mirovnog’ plana“, dodao je.
Pored Hamasa: faktor Islamskog džihada
Druga najveća oružana frakcija u Gazi, Palestinski islamski džihad (PIJ), odigrala je značajnu, ali često zanemarenu ulogu u ovom dvogodišnjem ratu s Izraelom. Njen utjecaj unutar enklave čini je ključnim akterom koji se mora uzeti u obzir u svakoj ozbiljnoj procjeni da li Trumpov predloženi “mirovni” plan ima održiv put naprijed.
PIJ je u početku odbacio Trumpov plan kao “recept za dizanje regije u zrak”, ali je kasnije podržao službeni odgovor Hamasa na njega kao predstavnik ujedinjenih frakcija otpora.
PIJ mora biti uključen u svaki ozbiljan napor da se implementira predloženi “mirovni” plan, ne samo zato što grupa održava oružane snage unutar Gaze i vjeruje se da drži neke od talaca, istakao je dr. Hashemi u razgovoru za TNA.
Iako je dr. Khoury rekao za TNA da PIJ neće poremetiti Trumpov plan ako to zaista rezultira povlačenjem izraelske vojske iz Gaze, tvrdio je da će se „otpor okupaciji PIJ-a i drugih nastaviti ako izraelske trupe ostanu u Gazi“.
Ako se Hamas razoruža i povuče, odreći će se svog vodstva u oružanom otporu – praznine koju PIJ može dobro popuniti. U takvom scenariju, borci PIJ-a će postati „najveći okupljači palestinskog političkog tijela iz perspektive onih Palestinaca koji vjeruju u oružani otpor“, objasnio je dr. Hashemi za TNA.
„To je još jedan faktor ovdje koji, mislim, opterećuje ovu odluku Hamasa – njihova vlastita sposobnost preživljavanja i njihova vlastita privlačnost i podrška unutar palestinskog političkog tijela. Oni to ne žele prepustiti [PIJ-u]“, dodao je.
Ko govori u ime Palestinaca?
Brojne arapske i muslimanske države signalizirale su svoju podršku – ili barem prećutno odobravanje – Trumpovog predloženog “mirovnog” plana, uprkos tome što su Palestinci isključeni iz procesa njegove izrade. Time su se ove vlade efektivno pozicionirale kao sagovornici palestinskog naroda, čija se budućnost sada pregovara bez njihovog pristanka ili učešća.
Sada kada je plan na stolu, pitanje s kojim se suočava svaka od ovih država više nije pitanje principa, već pitanja učešća: kakvu su ulogu, ako je uopšte, spremne igrati u njegovom ostvarenju?
To bi moglo uključivati obećanje sredstava za obnovu Gaze, doprinos trupama mirovnim snagama ili djelovanje kao diplomatski posrednici koji će pomoći u prevazilaženju neizbježnih sporova i prepreka koje će se pojaviti u provedbi plana.
Međutim, ova dinamika baca sjenu na pitanja legitimnosti, djelovanja i odgovornosti, posebno s obzirom na to da upravo ljudi na koje plan najviše utiče ostaju marginalizovani iz njegovog formulisanja. Postoji stvarna opasnost da regionalne sile, umjesto da se bore za pravdu, postanu posrednici u procesu koji učvršćuje okupaciju i produbljuje nejednakost, potkopavajući svaku nadu za istinski i trajni mir.
Osam zemalja s muslimanskom većinom – Egipat, Indonezija, Jordan, Pakistan, Katar, Saudijska Arabija, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati – javno su pohvalili Trumpovu javno izrelenu “posvećenost uspostavljanju mira u regiji” dok on promovira ovu kontroverznu inicijativu.
Ipak, dr. Hashemi, glasni kritičar njihovog učešća, optužuje ove države da legitimiziraju ono što on naziva “planom iznude genocida”. Umjesto da traže odgovornost za izraelske zločine, uključujući genocid, ove regionalne sile, tvrdi on, više su zainteresirane za dodvoravanje Trumpovoj naklonosti kako bi unaprijedile vlastite strateške interese.
“Ovaj ‘mirovni’ plan je potpuno lišen bilo kakve reference na međunarodno pravo… odgovornost za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Očekivali biste da će arapske i muslimanske države koje tvrde da podržavaju palestinsku patnju pokrenuti ovo pitanje”, izjavio je u komentarima za TNA.
Prekid vatre bez pravde: Iluzija mira
Za Palestince u Gazi, dvije godine nemilosrdnog bombardovanja, masovnog raseljavanja i insceniranog izgladnjivanja ostavile su teritoriju razorenu, a njen narod u režimu preživljavanja.
Trumpov “mirovni” plan oblikovan je bez njihovog učešća, a uglavnom u službi strateških interesa vanjskih aktera, podcrtavajući fundamentalnu neravnotežu koja je dugo prisutna u pregovorima između Palestinaca i Izraelaca.
Ako plan donese prekid vatre, mogao bi ponuditi kratkotrajno olakšanje za opkoljeno stanovništvo Gaze. Ali bez odgovornosti, samoopredjeljenja i prekida tretiranja Gaze kao sigurnosnog problema, a ne kao humanitarne noćne more, svaki rezultat bit će krhak i prolazan.
Za one koji se zalažu za pravedan i trajan mir, izazov je sada spriječiti da ovaj manjkav okvir postane temelj novog i sofisticiranijeg oblika okupacije – onog obučenog u jezik rekonstrukcije i “stabilnosti”, ali izgrađenog na istoj temeljnoj logici kontrole i isključenja.
Dok Palestinci ne dobiju ne samo pravo glasa u oblikovanju svoje budućnosti, već i puna prava koja su im dugo bila uskraćena, nijedan plan – bez obzira na to koliko tačaka sadržavao i koliko ga država širom arapsko-islamskog svijeta podržavalo – neće donijeti pravdu i sigurnost koje su im toliko prijeko potrebne.
„Svaki prekid bombardiranja i ubijanja trebao bi biti pozdravljen od strane svih, ali ono što slijedi nakon početne pauze ni na koji način nije zagarantovano – Trumpov prijedlog je daleko od dobro razrađenog plana za održivi mir“, upozorio je dr. Khoury.
(TBT)
