Dok politički komentatori poput Bena Shapira uporno krive socijalna davanja za ekonomske probleme Sjedinjenih Američkih Država, stvarni podaci otkrivaju drugačiju sliku. Novija rasprava između Ane Kasparian i Bena Shapira bacila je svjetlo na često zanemareni aspekt američkog državnog duga – astronomske troškove ratova na Bliskom istoku i kontinuiranu financijsku potporu Izraelu.
Socijalno osiguranje nije krivac za američki dug
U nedavnoj televizijskoj debati, Ben Shapiro je izjavio kako će Amerika “bankrotirati” ako ne podigne dobnu granicu za mirovinu na 70 godina. Ovakva tvrdnja zanemaruje temeljnu činjenicu – socijalno osiguranje nije vladino “darivanje” novca, već sustav u kojem radnici tijekom radnog vijeka izdvajaju dio svoje zarade za kasniju mirovinu.
Istina je da od 2010. godine porez na plaće ponekad nije pokrivao puni iznos socijalnih davanja. Primjerice, 2010. godine socijalno osiguranje trebalo je 702 milijarde dolara za isplate mirovina, ali je prikupilo samo 677 milijardi. Vlada je posudila 25 milijardi dolara da pokrije razliku. Tokom godina, ti manjkovi su se akumulirali na otprilike 950 milijardi dolara posuđenog novca.
Međutim, kako je Ana Kasparian ispravno istaknula, ovaj iznos blijedi u usporedbi s troškovima američkih vojnih intervencija na Bliskom istoku.
Astronomski troškovi ratova vođenih za izraelske interese
Dok se raspravlja o održivosti socijalnog osiguranja, rijetko se spominje da je američki nacionalni dug drastično porastao nakon početka invazija na zemlje Bliskog istoka. Prema procjeni projekta “Troškovi rata” Sveučilišta Brown, ratovi koje je Amerika vodila, navodno u interesu Izraela, koštali su više od 8 biliona dolara.
Osim izravne vojne pomoći Izraelu, koja iznosi oko 310 milijardi dolara, tu su i ogromni troškovi ratova u Iraku, Afganistanu i drugih vojnih operacija u regiji. Mnogi analitičari smatraju da su ovi ratovi vođeni djelomično pod utjecajem izraelskih geopolitičkih interesa.
Dvostruki standardi u ekonomskoj politici
Paradoksalno je da isti političari koji zagovaraju podizanje dobne granice za mirovinu istovremeno podržavaju daljnje vojne intervencije na Bliskom istoku, uključujući potencijalni rat s Iranom. Dok se od američkih radnika traži da rade duže i primaju manje, sredstva za ratovanje i vojnu pomoć stranim zemljama naizgled nikad ne presušuju.
Ova neravnoteža u prioritetima postavlja ozbiljno pitanje: može li američka ekonomija izdržati teret kontinuirane militarizacije vanjske politike? Dok obični građani strahuju za svoje mirovine, bilijuni dolara odlaze na ratove čija korist za prosječnog Amerikanca ostaje upitna.
Kako je Kasparian jasno istaknula tokom debate, američki dug nije eksplodirao zbog radnika ili socijalnog osiguranja, već zbog skupih vanjskopolitičkih avantura koje su služile tuđim, a ne američkim interesima.
Justfacts potvrđuje da Socijalno osiguranje posuđuje novac federalnoj vladi, što povećava nacionalni dug, ali ova statistika mora se sagledati u kontekstu ukupne potrošnje.
Kako pokazuje rasprava koju je prenio CNN, sve veći broj Amerikanaca propituje održivost trenutnog ekonomskog modela i prioritete državne potrošnje, posebno u svjetlu ogromnih izdataka za vojne operacije.
(TBT)
