Usmočnici se nalazi staklenka leće, vrećica Nescaféa i dovoljno riže za dva obroka. Jučer su Salma, njezin suprug Ayan i njihovo troje djece jeli samo ručak. Najmlađe dijete, Muhammad, plakalo je cijelo poslijepodne od gladi. Toliko je plakao da je na kraju zaspao u kutu šatora koji im je dom već tri mjeseca. “Ponekad uspijemo nešto pojesti navečer, ali ovih dana je stvarno teško”, kaže za Corriere Della Sera žena koja će jutros, sa stotinu šekela koje ima u džepu, pokušati razgledati štandove na obali Al-Mawasija, gigantskog izbjegličkog kampa u Gazi.
Sto šekela je gotovo 25 eura. Na crnom tržištu za 25 eura možete dobiti kilogram brašna. Dakle, 25 puta skuplje nego u Evropi. “Imamo sreće jer moj muž radi za nevladinu organizaciju i ima plaću. Zarađuje 600 eura mjesečno. Moja braća ne rade, kao ni gotovo većina stanovništva. Cijene hrane su se udeseterostručile, malo tko dobije dva obroka “, nastavlja Salma, koja je u ove dvije godine rata izgubila 13 kilograma. Kaže da će, koliko god mogu, izbjegavati odlazak u distribucijske centre Izraelsko-američke humanitarne zaklade za Gazu jer je preopasno: “Pucaju u ljude“.
Prodavač iz Pojasa Gaze koji je iz sigurnosnih razloga želio ostati anoniman poslao je Corriereu detaljan popis cijena za ovaj tjedan. Kilogram rajčica košta 25 eura, krumpir 13, limun 26, smokve 40, grašak 25. Kilogram tjestenine košta 14 eura, riža 23, sušeni grah 8. Dvjesto pedeset grama kave 102 eura, 700 grama margarina 46. Kilogram šećera 160 eura, piletina 100. Komad sapuna 10 eura, cigareta 20. “Znam da je sramota prodavati po tako visokim cijenama gladnim ljudima”, kaže čovjek, “ali troškovi prijevoza i rizik koji preuzimamo dostavljajući robu na štandove su vrlo visoki.”
Jedan trgovac za Corriere objašnjava da svaki kamion koji kupi izvana ima dodatnu cijenu, nekad “čak i trideset tisuća”, kaže, ali to su brojke koje Corriere nije mogao potvrditi. Za troškove prijevoza, mito i sigurnosne snage koje je prisiljen angažirati da brane robu od pljačkaša. “Dajem novac nekim Izraelcima koji olakšavaju i ubrzavaju prolaz kroz prijelaz Kerem Shalom, dajem ga bandama koje mi obećavaju zaštitu i prate moj kamion do skladišta, a zadnji put sam čak platio i nekim Hamasovim militantima.”
Prodaje što se ono kaže od igle do lokomotive – baterije, solarne panele, čokoladu, kavu, Nutellu, šećer… Robu koja se ovdje smatra luksuznom. Baterija košta četiri tisuće eura, prije tristo. Solarni panel košta šesto pedeset eura, prije sto sedamdeset. Salma kaže da higijenski uložak košta tri eura. “Prestala sam ih kupovati. Sada režem trakice vate, kao što su žene radile prije sto godina. Odvratno je ovako živjeti.” Osjeća se sretnom jer nijednom od njezine djece ne trebaju pelene. Jedna košta pet eura.
Prije tri tjedna bio je rođendan njezina najstarijeg sina. “Iznenadili smo ga Mars pločicom, njegovom omiljenom čokoladom.” Dan kada ju je kupila, Salma je provela neprospavanu noć: taj mali komadić čokolade koštao ju je petnaest eura. S tim novcem mogla je kupiti kilogram tjestenine. Prema Ministarstvu zdravstva kojim upravlja Hamas, od juna je od pothranjenosti umrlo 80 djece.
(TBT)
