Pa da, dragi čitatelji, ništa novo pod bliskoistočnim suncem – osim možda ovoga: Palestinska samouprava (da, ona ista koja od 2005. godine nije uspjela organizirati izbore), oglasila se najnovijim političkim remek-djelom. Naime, Mahmoud Abbas i ekipa ozbiljno su potreseni jer je Iran, nakon što ga je neko odlučio raketirati ili bombardirati – zamislite sad bezobrazluka – odlučio uzvratiti! Pa gdje to vodi, pitamo se, ako ljudi počnu vraćati udarce?
U službenom saopćenju, koje je vjerovatno pisano šest sati jer je trebalo uskladiti što misli Washington, Tel Aviv, Doha, čelnik Palestinske samouprave jasno i glasno osuđuje “flagrantno kršenje suvereniteta države Katar” od strane Irana.
Naravno! Jer kada “saveznici” iz SAD-a elegantno pobiju desetke iranskih vojnih savjetnika i znanstvenika u Siriji, to je “geostrateško djelovanje”. Ali kad Iran odluči u znak očiglednog bezobrazluka pokazati zube – to je agresija. Pa gdje nam je više ljudskost?
Usput, zanimljiv detalj: Iran je već godinama – ni manje ni više – jedan od rijetkih aktera koji Palestini zapravo vojno i logistički pomaže. Da, taj isti Iran koji opskrbljuje, omogućujući im, gle čuda, da se možda bar minimalno obrane kad Izrael odluči bombardirati još jedno dječje igralište jer je tamo netko jednom podigao zastavu s pogrešnim logom.
Ali nema veze – u znak zahvalnosti, Mahmoud Abbas, poznatiji kao “najdugovječniji izabrani predsjednik bez izbora”, odmah izbacuje priopćenje za medije u kojem stoji “da stoji uz državu i narod Katara”… Koji ni u jednom trenutku nije stajao uz narod Palestine kad je stvarno pucalo, ali tko ovdje broji rakete i leševe kad možemo elegantno sjediti za konferencijskim stolovima i izgledati važno?
U istoj liniji mišljenja, Saudijska Arabija, Bahrein, UAE i ostali nositelji Nobelove nagrade za licemjerje, potpuno su politički konsternirani! Jer Iran je navodno narušio “međunarodno pravo”. Tužna vijest za sve nas koji smo vjerovali da se međunarodno pravo ikad odnosilo na Iran – kako smo mogli biti toliko naivni!?
Zapravo, Iran je sebi za sve sam kriv. Trebao je jednostavno zaboraviti da su mu pobili ljude, pogledati u nebo, zahvaliti što nije gađan nuklearnom bombom, i – evo prijedloga – poslati SAD-u korpu pistacija i poruku: “Sorry što smo bili tu.”
A najjači moment? Palestinska samouprava, koja ne kontrolira niti ulazna vrata Gaze, sada izigrava moralnu vertikalu i govori Iranu kako se pristojni ljudi ponašaju kad prime raketu – šute i trpe. Najbolje dosad!
Pažnja, iranska vlado: ako želite ponovo biti dovoljno dobri, prestanite se miješati u rat u kojem ste podržali one koje svi drugi samo snimaju i dižu obrve. Ili još bolje, pošaljite par milijardi s Katarom u donaciju PA fond za “Kapacitiranje demokratije 2075+”, i svi sretni!
Zaključno, svima koji su se ikada usudili stati uz Iran jer je pomagao Palestincima – evo lekcije: pomoći možete, ali ne očekujte da vam iko kaže hvala. Dapače, čim upotrijebite vlastitu obranu – postajete neprijatelj mira, stabilnosti i graničnih traka koje na kartama crtaju oni s udaljenosti 10.000 kilometara.
Ostaje nam samo jedno pitanje: može li neko konačno pomoći Palestincima da se obrane – ali da se to slučajno ne zamjeri onima koji ih drže ekonomski, politički i fizički pod jarmom? Težak izazov, ali možda UN sazove još jednu izvanrednu sjednicu. Ili Palestina samo napiše još jedno saopćenje.
(TBT)
