Jedna od najpoznatijih fotografija Drugog svjetskog rata na ovim prostorima je zdravica povodom potpisivanja sporazuma o suradnji između četnika i ustaša u hotelu ‘Bosna’ u Banjoj Luci u aprilu 1942. Na njoj se vide ustaša i četnici predvođeni vojvodom Urošem Drenovićem u dobrom raspoloženju. Drenović je isprva bio s partizanima kao dio ustanka protiv okupacije, da bi se četnicima pridružio već krajem 1941., čim je doznao da je u njegovom kraju, a on je bio iz okolice Manjače, osnovan četnički odred. Drenović se vrlo brzo istaknuo u četničkom pokretu, kao što je i za samo nekoliko mjeseci s predstavnicima NDH sklopio prvi u nizu sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, piše Exrpess.
„ Potpisati izjavljujem, da sam uvijek priznavao NDH, ali da sam otišao u šumu, da spasim goli život, naroda u ovom kraju, kao i sebe, koje su neodgovorni elementi počeli nemilice ubijati i pljačkati – ovjekovječio je svoju suradnju s ustašama. Iako se čini nevjerojatnim, hrvatski i srpski ultranacionalisti su u više navrata surađivali u borbi protiv zajedničkog ‘crvenog’ neprijatelja.
„ Ujedno izjavljujem, da ću sa svojim naoružanim ljudima, kada očistimo sa hrvatskom vojskom, prema naređenjima vojnog zapovjedništva čitav ovaj teritorij od komunističkih bandi, staviti se na potpuno raspoloženje sa svojim naoružanim ljudima domobranstvu – izjavio je Drenović na kontroverznom sastanku na kojem je nastala fotografija koja je rak rana svih hrvatskih i srpskih pazdarana i povijesnih revizionista. Veliki župan Velike župe Bribir i Sidraga, ustaški stožernik David Sinčić je 17. maja 1942. godine poslao iz Knina nadređenima brzojav:
„ Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobivenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se s četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija. Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strjeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedništvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila. Četnici poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedništva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedništvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedništvu trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića – pisalo je u brzojavu koji je flagrantno dokazao suradnju ustaša i četnika. Tako je Pavelić, dok su četnici klali Hrvate po Lici, Dalmaciji i Hercegovini uredno surađivao s rojalistima.
Postrojbe lojalnih četnika nisu samo sudjelovale u borbenim operacijama u službi NDH već su pružali logističku i pozadinsku podršku i njemačkim vojnim postrojbama. Tako su četnici vojvode Drenovića bili zaduženi za čuvanje i popravak puteva kojima su se kretale postrojbe Wehrmachta, ali su bili ovlašteni od seljaka za račun NDH i Trećeg Reicha vršiti otkup hrane, stoke i drvne građe a svi ti poslovi su išli preko zapovjedništva četničkih snaga u Bosni, između ostalih i preko vojvode Drenovića i drugih koji su od toga imali i osobnu korist. Po ocjeni koju je dao u svom izvješću četnički major Slavoljub Vranješević 3. februaru 1943. godine, Drenović je bio bolesno ambiciozan čovjek i patio od umišljene veličine te se rado dodvoravao i Hrvatima i Njemcima. Tako je Drenović u maniri pravog oportunista prodavao ratne zarobljenike ustašama.
„ Za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć, pa iz toga vidim, da bi se novcem mnogo toga dalo postići… Mišljenja sam da moraju postojati posebne novčane namjere (krediti) za obavještenja, jer sam ustanovio da većinu četničkih vođa možemo za novac ili bilo kakvu uslugu kupiti – napisao je satnik Ante Zičarić glavnom stožeru ustaške vojnice u Zagrebu 28. svibnja 1942. Uroš Drenović poginuo je na Čađavici, 1944. godine prilikom savezničkog napada RAF-a na njemačke položaje. Poginuo je s njemačkim zapovjednikom, kao da mu se sudbina narugala.
(TBT)
