Samo dvije godine nakon što je izabran za papu, papa Franjo pokazao je da želi postići značajan pomak u odnosu na neke politike i odredbe svojih prethodnika.
Otkako je 13. marta 2013. izabran na najviši položaj u Katoličkoj crkvi, papini ponekad kontroverzni postupci i izjave izazvali su mnoge polemike.
Argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio izabrao je Franjo kao svoje papinsko ime u čast svetog Franje Asiškog, talijanskog katoličkog fratra iz 13. stoljeća koji se povezivao s poniznošću, suosjećanjem i zaštitom siromašnih. Svoju je odluku obrazložio “siromaštvom i mirom” koje je sveti Franjo predstavljao, dodavši da želi vidjeti “siromašnu Crkvu, za siromašne”.
Novi Papa također je odabrao boraviti u skromnijoj vatikanskoj pansionu umjesto raskošnih Papinskih apartmana u Apostolskoj palači, uobičajenoj papinskoj rezidenciji, osim što je preferirao jednostavniju odjeću umjesto ukrasnog ruha povezanog s položajem.
Dok su neki konzervativci unutar Crkve ove radnje vidjeli kao zabrinjavajući prekid uspostavljene tradicije, drugi su ih vidjeli kao osvježavajuće znakove pristupačne Crkve koja je više prilagođena životima i potrebama svojih 1,2 milijarde sljedbenika.
Pitanja koja su važna
Međutim, nije osobno ponašanje pape Franje ono po čemu se njegovo papinstvo značajnije razlikuje od drugih, već je to njegov pristup najvažnijim globalnim izazovima našeg vremena: globalnoj sigurnosti, nasilju, siromaštvu i klimatskim promjenama. Zauzeo je stavove koji su povremeno dovodili u pitanje uvriježena stajališta Crkve i katoličkih vjernika.
Primjer je sljedeći: 2013. papa Franjo napisao je apostolsku poslanicu, kao uputsvo Crkvi, u kojoj je raspravljao o odgovornosti kršćana prema siromašnima, njihovoj dužnosti da uspostave i održavaju pravedne ekonomske, političke i pravne poretke; a također je napao i strukturalne uzroke nejednakosti.
Ali najznačajniji dio dokumenta bila je papina izjava o pogrešnoj, i često zlonamjernoj poveznici između nasilja i islama koju su neki napravili.
Papino stajalište o tome bilo je izravno jer je napisao: “Suočeni s uznemirujućim epizodama nasilnog fundamentalizma, naše poštovanje prema pravim sljedbenicima islama trebalo bi nas voditi da izbjegavamo generalizacije pune mržnje, jer se autentični islam i ispravno čitanje Kur'ana suprotstavljaju svakom obliku nasilja.”
Ova izjava je daleko od opaski pape Benedikta XVI., u kojima je citirao opskurni tekst iz 14. stoljeća koji je opisao islam kao inherentno manjkav fanatizam.
Nadalje, “Franjo nedvosmisleno potkopava stav ili pretpostavku miliona katolika i drugih kršćana da su Kur'an i islam, što god neko rekao o dobroti pojedinih muslimana, izričito nasilni i stoga zli i nepopravljivi”, prema Jamesu Ballu, izvanrednom profesoru teologije na Sveučilištu Saint Mary u San Antoniju.
Papa je ponovio svoju tvrdnju da se nasilje ne izjednačava s islamom nakon posjeta Turskoj u novembru prošle godine, rekavši: “Jednostavno ne možete to reći, kao što ne možete reći da su svi kršćani fundamentalisti. Imamo svoj dio njih. Sve religije imaju te male skupine.” Također je pozvao na međureligijsku suradnju protiv siromaštva, koje “potiče sukobe i pomaže regrutaciju terorista”, izvijestio je Reuters.
Papa je također opisao nejednakost kao “korijen svih društvenih nevolja”, a proizvodnju i širenje oružja nekršćanskim. Redovito se bavio ekološkim, društvenim i političkim učincima klimatskih promjena. I nije bježao od saradnje s nekatoličkim ljudima, čak i sa svjetovnim misliocima, o tim pitanjima, kao što je njegov poziv društvenoj aktivistici Naomi Klein da se pridruži njegovoj kampanji protiv klimatskih promjena.
Oni koji sumnjaju u utjecaj Papinih izjava i njegova rada na pitanja socijalne pravde i okoliša trebaju samo pogledati reakcije američkih političara pod jakim utjecajem multinacionalnih korporacija i drugih posebnih interesnih skupina. Na primjer, kao odgovor na objavljivanje papinskog dokumenta o tome kako se nositi s klimatskim promjenama, guverner Floride Jeb Bush, kandidat za predsjednika SAD-a i obraćenik katolik, našalio se: “Ne idem na misu zbog ekonomske politike ili stvari u politici.”
Drugi poricatelji klimatskih promjena uputili su jače kritike.
Musliumanski Franjo?
U svjetlu siromaštva, nasilja i degradacije okoliša koji pogađaju velike dijelove svijeta s muslimanskom većinom, muslimanima je prijeko potrebna osoba poput pape Franje, nekoga tko je spreman hrabro se pozabaviti najhitnijim problemima našeg vremena i mobilizirati društvenu i političku akciju za borbu protiv njih.
Potrebno nam je snažno vodstvo koje je spremno graditi mostove s drugim zajednicama vjere, pa čak i onima koje nisu iste vjere, te voditi i ujediniti napore da se suočimo sa stjecajem povijesnih izazova s kojima se trenutno suočavamo. Nasilje temeljeno na vjeri, siromaštvo, nejednakost i klimatske promjene problemi su koji se mogu riješiti uz postojanje istinske volje da se s njima uhvatimo u koštac.
Međutim, za razliku od prilično kohezivne globalne katoličke populacije kojom Papa predsjedava, svjetska muslimanska populacija, od 1,6 milijardi, uglavnom je podijeljena i ne pridržava se jedinstvenog vjerskog autoriteta. Sljedbenici dviju glavnih grana islama, sunita i šiita, primaju svoje vjersko vodstvo od raznih centara islamskog učenja i mnoštva autoriteta i svećenika. Unutar dviju grana također postoje različite škole mišljenja.
Drugi veliki problem je korozija islamskog vjerskog autoriteta kao rezultat gubitka nezavisnosti, saradnje vlada i politiziranog natjecanja između središta vjerskog učenja. Na primjer, nakon što je bio prisiljen slijediti liniju egipatske vlade i izgubio od bolje financiranih obrazovnih centara u Saudijskoj Arabiji, prošli su dani kada se al-Azhar u Kairu smatra glavnim legitimnim predstavnikom sunitskog islama.
Rijetke muslimanske vjerske ličnosti koje zagovaraju vjersku i sektašku toleranciju nažalost su marginalizirane zbog političkih razloga ili ih čuje samo manjina muslimana. Islamističke skupine koristile su pitanja kao što su strukturni uzroci nejednakosti kao političku platformu, čineći ih tako neprivlačnima. Potencijalno katastrofalan utjecaj klimatskih promjena na muslimanska društva i svijet u cjelini još se nije adekvatno pozabavio niti jedan značajniji muslimanski vjerski autoritet.
Papa Franjo je u jedinstvenoj poziciji da vodi najveću svjetsku kršćansku zajednicu. Unatoč brojnim i ponekad ozbiljnim problemima Katoličke crkve, Papa je uspio iskoristiti svoj položaj kako bi Crkvu preusmjerio prema najozbiljnijim izazovima s kojima se čovječanstvo suočava.
U najmanju ruku podigao je svijest o tim izazovima među 1,2 milijarde ljudi. Ako sumnjate da je muslimanima potrebna takva brojka, trebate samo pogledati Meku, samo mjesto rođenja islama, za koje neki kažu da je pretvoreno u kapitalistički tematski park, financiran sve manjim i neodrživim prihodima od fosilnih goriva, a izgrađen od strane niže klase siromašnih gastarbajtera koji su potplaćeni i loše tretirani – pravi prikaz svega što nije u redu sa svijetom.
(TBT,TNA)
