Piše: Abubaker Abed, thebosniatimes.ba
Dok ovo pišem izgladnio sam jer u posljednjih 20 dana moja braća i sestre muslimanke nisu uspjeli poslati ni flašu vode u Gazu.
538 dana pogrešno sam vjerovao da će nam muslimanski svijet priskočiti u pomoć. Pošto sam od njih toliko očekivao u proteklih nekoliko mjeseci, a nisam dobio ništa zauzvrat, ispunjen sam dubokim razočarenjem – jedva da je bilo protesta, a većina ljudi je šutjela, uplašena da će ostati bez posla.
Možda su njihove karijere važnije od života djeteta iz Gaze ukradenog samo tri dana nakon rođenja, jednog od najmanje 15.500 drugih mladih duša koje je Izrael odnio u posljednjih 17 mjeseci.
Dragi muslimani, nikada nismo tražili da nam olakšate patnju flašama vode ili paketima hrane. Krivo ste shvatili islam kada ste odabrali ovaj put. Nažalost, djelujete samo uz odobrenje Izraela, jer niste bili u mogućnosti da ukinete tekuću izraelsku blokadu Gaze više od 20 dana.
Trebali ste stati uz nas u borbi protiv nepravde i ugnjetavanja, a ne pasivno stajati po strani. To nas uče islam i Kur'an. Nemojte nam samo slati dobre želje dok nas i dalje masovno kolju.
Hvala Bogu, ja sam musliman i hafiz Kur'ana. I kao student šerijata i islamskih studija u posljednjih osam godina, naučio sam da muslimani moraju stajati ujedinjeni pred ekstremnim nedaćama, sudjelujući u bolu svakog muslimana, bez obzira ko bio i gdje se nalazio.
U suri En-Nisa, 75. ajet, Allah pita zašto se ne borite na Njegovom putu i ne pomognete slabima, muškarcima, ženama i djeci, kojima je očajnički potrebna vaša podrška.
Pa zašto niste odgovorili svih ovih mjeseci? Ovo je samo jedan od mnogih ajeta u Kur'anu koji vas pozivaju da se borite da olakšate patnju svoje braće i sestara. Ipak, niste uspjeli reagirati, čak ni na najmanji način.
Ono što me zaista žalosti i što bi trebalo probuditi vašu utrnulu savjest je to što ste dozvolili svojim vladama da podrže ubijanje i mučenje nas. Vaše vlade održavaju bliske veze s Izraelom, uvijek željne jačanja svojih vojnih i diplomatskih odnosa, omogućavajući naše klanje i pošast pred vašim očima.
Nikada se niste istinski usprotivili svojim vladama, niti ste ih vršili pritisak da prekinu biznis i veze s Izraelom. Ono čemu sada svjedočimo je sistematska normalizacija, usmjerena na razbijanje jedinstva muslimanskog svijeta i brisanje našeg identiteta.
Muslimani trebaju Gazu, ali Gazi ne trebaju muslimani
Tokom svetog mjeseca Ramazana, vidjeli smo takozvane muslimanske vođe iz UAE, Saudijske Arabije i drugih kako sjede za stolom sa američkim državnim sekretarom i izraelskim zvaničnicima – doslovno lomeći kruh s njima. U međuvremenu, moja porodica i ja se borimo da pronađemo bilo šta da iftarimo.
Vidio sam hiljade vas kako objavljujete svoje dnevne obroke na društvenim mrežama. Nisu li vas poslanici učili da svoju hranu dijelite s drugima, ili u najmanju ruku, da jedete krišom kako ne biste izazvali ah kod onih koji nemaju za obrok?
Nisu li vaše takozvane muslimanske vođe pročitale posljednji ajet sure El-Mujadila, koji kaže da pravi vjernici u Allaha i posljednji dan neće sklapati saveze sa onima koji se protive Allahu i Njegovom Poslaniku, čak i ako su im najbliži rođaci?
Dan za danom, gledate stotine nas kako se davimo u vlastitoj krvi, hiljade iscrpljenih porodica koje žive u pohabanim šatorima, moleći za hranu i vodu, i stotine bosonoge, traumatizirane djece koja drhte od straha, hladnoće i gladi na ulicama punim kanalizacijskih fekalija. Šta ste zaista učinili za njih?
Voljeli bismo da nikada nismo morali uniziti svoje dostojanstvo pred svijetom da tražimo svoja osnovna ljudska prava, ali bili smo primorani na to jer ste vi i svijet tolerirali našu nezamislivu patnju. Preko 60.000 ljudi je ubijeno, a više od 110.000 osakaćeno. Čekate li da se ovaj broj udvostruči ili utrostruči? Koliko još trebate vidjeti da konačno djelujete i zaustavite pakao koji nam se pričinjava?
Evo ispračamo Ramazan, jedan od dva perioda u kojima je Allah tražio od nas da pojačamo ibadet.
U 76. ajetu sure al-Nisa, samo jedan ajet nakon što nas Allah primorava da se borimo za one kojima je učinjena nepravda, Allah također daje prednost borbi za potlačene nad namazom, zekatom i postom.
Pa kad odete u džamiju i stanete u safove da klanjate, šta vam padne na pamet kada se sjetite Gaze? To je, naravno, pitanje za one koji saosjećaju.
Zar ne bismo trebali biti zajedno rame uz rame da oslobodimo cijelu okupiranu Palestinu i njena sveta vjerska mjesta. Ali pribjegli ste normalizaciji ratnih zločinaca, odricanju većine naše zemlje i ohrabrivanju genocida u Gazi. Ništa nije postignuto na terenu.
Umjesto toga, dobili smo samo šuplje floskule i ponižavajuće molbe. Allahova milost je veća od njihove, ali ti si odlučio da živiš pod njihovom. On vam zaista svakodnevno daje svoje blagoslove i milost, ali vi odbijate da to shvatite. Naivno sam pretpostavljao da ću ramazan provesti mirno i ugodno sa svojom porodicom. Međutim, Izrael je učinio ono što Izrael čini: implementirao je strategiju gladovanja protiv nas i zatvorio granice dva dana kasnije. A Izraelu je bilo tako lahko da to uradi pored tebe takvog koji nisi ništa uradio.
Sada su nam životi još jednom razbijeni, so nam se dosipa na rane. Ovo nije neka vrsta aberacije, ovo je genocid po planu.
Upamtite, dok iftarite posljednji iftar, Gaza će na kraju pobjeći od užasa s kojima se suočavamo. Vratit ćemo svoju nezavisnost, pravo na život i pravdu za one koji su nam nanijeli nepravdu. A kada dođe taj dan, Gaza će vam trebati više nego ikad – da izbjegnete suočavanje s najvećim pitanjem na ahiretu ili barem da sačuvate svoju ljudskost.
Gubite oboje upravo sada, i nećete naći nikoga da se zauzme za vas sutra jer niste intervenirali danas kada ste nam bili potrebni. Ovo mora biti vaš dnevni podsjetnik.
Dva dana prije Bajrama, pitam se kako ćete slaviti kada je suština slavlja izostala iz naših života skoro dvije godine. Kako možete nositi svoju najbolju odjeću dok smo umotani u ćefine? Kako možete uživati u slatkišima dok djeca u mom susjedstvu crtaju hranu u pijesku? Kako možete otići u džamiju, nakon što ste svjedočili uništenju i skrnavljenju skoro 1.000 džamija u Gazi? A kako možete posjetiti svoje najmilije i radovati se kući dok mi u tuzi stojimo kraj mezara naših ukućana i dragih osoba?
Mnoga pitanja me opterećuju. Ali Bajram je vrijeme kada svi muslimani slave zajedno. Ako vam ova stvarnost ne pada na pamet, onda to nije istinski Bajram – to je samo prolazna, samozadovoljna radost, lišena i islamskih i ljudskih vrijednosti. To je kao da komšija pravi žurku na dan kada vam je otac preminuo.
Ne znam kako da utišam nemilosrdnu agoniju u sebi. U mom srcu više nema mjesta za još bola. Ipak, umjesto da mi olakšaš teret, tvoji postupci samo produbljuju moju patnju.
(TBT, TNA)
