Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
U utorak u 2:20 po lokalnom vremenu u Pojasu Gaze, Washington je otvorio novu eru u svjetskoj politici. Ovo je bio trenutak kada je Izrael tempirao svoje napade na desetine ciljeva u enklavi tako da se poklopi sa suhurom, obrokom koji su muslimani jeli pred jutro pripremajući se za dan posta.
Tajming je osmišljen tako da nanese maksimalne civilne žrtve, jer su se porodice širom Gaze okupljale da jedu i mole se tokom svetog mjeseca Ramazana, čak i ako su imale malo ili nimalo hrane za konzumiranje.
Masovni istovremeni napadi na 100 različitih lokacija postigli su svoj cilj, čineći ga jednim od najgorih čina bezobzirnog klanja izraelskih snaga tokom 15-mjesečnog rata u Gazi.
Više od 400 Palestinaca je ubijeno, uključujući više od 170 djece, prema zdravstvenim zvaničnicima Gaze. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tražio je i dobio zeleno svjetlo od Washingtona prije nego što je pokrenuo ove napade.
Američki predsjednik Donald Trump time je nagovijestio novu eru u globalnim poslovima dajući pristanak na val napada koji su prekršili svaki aspekt sporazuma o prekidu vatre, potpisanog u prisustvu međunarodnih garanta. Trump je jednim činom okrenuo Zapad za koji njegova nacija tvrdi da vodi u Divlji zapad.
Od ovog trenutka, nijedan sporazum, prekid vatre ili međunarodni sporazum koji SAD potpišu ne vrijedi papira na kojem je odštampan.
Američki predsjednik koji je uvjerio lahkovjerne imame Michigana da je čovjek mira, pa čak i sljedeći potencijalni dobitnik Nobelove nagrade za mir, sada koristi oznaku “Palestinac” kao političko vrijeđanje jevrejskih demokratskih političara.
Predsjednik koji je obećao da će zaustaviti sve ratove pokrenuo je ili dozvolio zračne napade u Jemenu, Gazi, Libanu i Siriji istovremeno, i obećava da će se sav pakao izbiti na Iran ako se ne povinuje njegovim zahtjevima.
Američki predsjednik koji je porodicama talaca rekao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da ih vrati živi, dozvolio je Izraelu da efektivno primijeni svoju Hanibalovu direktivu na dvadesetak za koje se, prije jutarnjih napada u utorak, vjerovalo da su živi. Ako se Izrael ovako ponaša, kakav poticaj sada daje Hamasu da zadrži preostale taoce u životu?
‘Vojska Božije osvete’
Za Netanyahua je vrijeme ovih napada bilo sve, iz sasvim drugih razloga.
U utorak se trebao pojaviti na sudu po više optužbi za korupciju, koje mu, kako slučaj napreduje, stežu omču oko njegovog političkog vrata. Ponovljeni rat mu je dao izgovor da kaže na sudu da ne može doći.
Kao što Ahmad Tibi, član Kneseta i predsjedavajući stranke Taal, piše u Middle East Eye: “Nije slučajno što se bombardiranje u utorak događa neposredno prije ključnog glasanja o budžetu, s ultra-ortodoksnim zakonodavcima koji prijete da će srušiti vladu ako se ne usvoji zakon kojim se njihova zajednica isključuje iz regrutacije, i bivši ministar nacionalne sigurnosti G. Benvir.”
Bezalel Smotrich, Netanyahuov ministar finansija i vođa ekstremističke Religijske cionističke partije, sve vrijeme je bio u pravu kada je uvjeravao svijet da će Netanyahu nastaviti rat u Gazi.
Smotrich je u utorak rekao da se o porodicama talaca čulo “previše”, tokom sukoba u Knesetu sa Ayalom Metzger, snahom ubijenog zarobljenika Yorama Metzgera. „Mislili smo da služimo u [izraelskoj vojsci], a ne u vojsci Božje osvete“, rekla je. “U ovim trenucima mi ubijamo taoce, a na stolu je dogovor.”
Ali za religiozne cioniste, koji sada čine najmoćniju grupu u Izraelu, vojska Božje osvete je upravo ono što je kampanja u Gazi.
Oni su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da spor oko zemlje pretvore u vjerski rat. Godinama su tjerali policiju da napadne vjernike u džamiji Al-Aqsa tokom Ramazana, što je direktno potaknulo napad Hamasa 7. oktobra 2023., koji je grupa nazvala Operacijom Al-Aksa poplava. Hamas je zabranjen kao teroristička organizacija u Velikoj Britaniji i drugim zemljama.
Čak i najžešći neprijatelji mogu pristati da prestanu da se bore tokom vjerskih praznika. Ali Izrael u utorak ujutro nije samo odbacio sporazum o prekidu vatre koji je potpisao; posebno je ciljao na vjernike okupljene da izvedu vjerski ritual.
Ako je Izrael mali, naseljeničko-kolonijalni predstojnik u regiji koja je potpuno okružena muslimanima, ovaj pokušaj da se sukob pretvori u vjerski predstavlja ludost samoubilačkih razmjera. Plamen koji je zapalio u svim muslimanskim srcima biće teško ugasiti.
Biće jednako teško, ako ne i nemoguće, za preživjele ovog napada da razmotre zajedničku budućnost sa izraelskim Jevrejima u dvije države ili u jednoj državi.
Sila terora
Uprkos svojim akcijama 7. oktobra 2023., Hamas ostaje, po mišljenju većine vojnih analitičara, disciplinovana milicija koja se drži sporazuma koje potpisuje. Izrael je taj koji se ponaša kao nedisciplinirana sila terora, prekršivši međunarodno priznati sporazum više puta.
Čak i prije napada u utorak, Izrael je ubio više od 150 Palestinaca u Gazi tokom primirja. Nije uspjelo započeti razgovore o drugoj fazi 16. dana prve faze, kako je to propisano ugovorom. Nije ispunila svoju obavezu da se povuče iz Filadelfijskog koridora. To je odgodilo oslobađanje palestinskih zatvorenika za nedelju dana.
Izrael se ponašao kao mafija, pokušavajući da natjera Gazu na potpuno drugačiji dogovor. Formulirao je prijedlog, koji je stavio u usta Stevea Witkoffa, iako nije bilo riječi o podršci od Trumpovog izaslanika, i zahtijevao da Hamas oslobodi 11 živih talaca i polovinu mrtvih u zamjenu za 50-dnevni prekid vatre. Ovo bi bio potpuno drugačiji dogovor od onog koji su mjesecima pregovarali katarski i egipatski posrednici.
Kako je izvijestio Maariv, vojska i Shin Bet su dugo planirali iznenadne napade od utorka. Cilj je bio ciljati što više pripadnika Hamasa u prvom napadu, na isti način na koji je onesposobio višu komandu Hezbolaha na početku njegovog rata u Libanu.
Gaza je, kao i veći dio muslimanskog svijeta, posljednjih dana promijenila satove za Ramazan, što je pomoglo misiji, navodi Maariv.
“Šin Bet i vojna obavještajna služba pripremili su lokacije na kojima se očekivalo da će pripadnici Hamasa biti prisutni i održavati suhur. Misija Shin Beta i izraelske ratne avijacije bila je da desetine aviona i borbenih vozila u prvom talasu napada istovremeno bace stotine bombi na ciljeve na kojima su se pripadnici Hamasa nalazili, a ne u Gazi”, izvještava. “U 2:20 ujutro, naređenje je izdato.”
Još nije poznato koliko je lidera Hamasa ubijeno u zračnim napadima, ali ovakav napad teško da će uspjeti.
Obred prelaza
Hamas nije Hezbolah i ima snažan institucionalni kolektivni identitet u kojem se lideri brzo zamjenjuju. Čak ni napad na vođstvo Hezbolaha nije imao poznati uticaj na njegovu sposobnost da se odupre izraelskoj kopnenoj invaziji, kao i na njegovu sposobnost da pričvrsti izraelske elitne snage na nekoliko kilometara od granice.
Hamas nema poznatih problema s regrutacijom i može zamijeniti borce brže nego što ih ubije izraelska vojska. Ovu sposobnost su priznali i sami izraelski generali. Ako ništa drugo, ovakav napad je najveća regrutacija koju bi Hamas mogao poželjeti – tako da nastavak rata vjerovatno neće predstavljati ubitačan udarac za organizaciju u cjelini.
Niti će, prema trenutnim dokazima, promijeniti odlučnost Palestinaca u Gazi da ostanu na svojoj zemlji.
Jedna mlada majka se probudila i pronašla mrtve svoju djecu i muža. “Moja djeca su umrla gladna”, rekla je. “Kunem se Bogom, moja djeca su odbila suhur. Bog mi je dovoljan i On je najbolji raspolagač stvarima protiv tebe, Netanyahu. Neka te Bog smatra odgovornim… Ja sam majka čije srce gori od tuge. Neka Bog učini da tvoje srce gori za tvoju djecu, Netanyahu. Gdje su Arapi? Oni nas samo gledaju.”
Palestinski arapski susjedi nisu jedini koji sjede skrštenih ruku.
Evropa i Ujedinjeno Kraljevstvo koje toliko žele da se suprotstave Trampovom planu razvoja za podjelu Ukrajine s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom ne čine apsolutno ništa da zaustave pokolj u Gazi.
Zaista, za Keira Starmera, Gaza se pojavljuje kao obred prijelaza neophodan za njegovu premijersku akreditaciju.
U dva glavna momenta od napada 7. oktobra, Starmer je prkosio mišljenjima svog kabineta, koje su izrazili meka ljevica – David Lammy, Yvette Cooper i Lisa Nandy – i ključni članovi laburističke desnice, poput Shabane Mahmood i Wesa Streetinga, koji su došli za nekoliko stotina glasova nakon što su izgubili mjesto na prošlim izborima.
Novinari Patrick Maguire i Gabriel Pogrund bilježe oba događaja u svojoj knjizi Get In, koja prikazuje utjecaj Morgana McSweeneyja, Starmerovog makijavelističkog fiktera rođenog u Irskoj u usponu vođe laburista na vlast.
Dvostruki standardi
U prvom slučaju, Starmer je odbio da se javno izvini za intervju za LBC s Nickom Ferrarijem, u kojem je rekao da Izrael ima pravo uskratiti vodu i struju iz Gaze. Na kraju je dao pojašnjenje, rekavši da odgovara na pitanje o pravu Izraela da se brani.
U drugom, Starmer se okrenuo protiv vlastitog kuhinjskog ormarića, uključujući ličnosti kao što su Philippe Sands i Richard Hermer, obojica časni pravnici posvećeni svetosti međunarodnog prava. Oni su takođe Jevreji.
Kako se razaranje u Gazi produbljivalo, Lammy, Cooper, Nandy, Mahmood i Streeting lobirali su Starmera da promijeni svoju melodiju, prema Maguireu i Pogrundu.
“Mahmood je u uredu vođe dijagnosticirao iscrpljujući slučaj dvostrukih standarda, sumnjajući privatno da vjeruju da je protivljenje akcijama Izraela vođeno antisemitizmom”, pišu autori. “Starmerovi savjetnici su gledali ravnodušno… McSweeney je uvijek prihvaćao mogućnost da bi laburisti mogli izgubiti milione glasača koji su bili voljni podržati stranku pod Jeremyjem Corbynom.”
Opisujući pogled u Starmerovoj kancelariji, jedan neimenovani član kabineta u sjeni rekao je autorima: “Oni vide palestinski aktivizam kao kreaciju krajnje ljevice.”
Ovo gledište traje do danas. Starmer je u utorak javno poništio odluku svog ministra vanjskih poslova nakon što je Lammy optužio Izrael za kršenje međunarodnog prava uvođenjem potpune blokade, koja je prekinula vodu i struju za 2,3 miliona ljudi u Gazi.
Britansko saučesništvo
Da Netanyahu nije pokrenuo iznenadni napad, Starmer bi raširenih ruku dočekao izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Saara u Ujedinjenom Kraljevstvu – čak i nakon što se Izrael ponašao s prezirom prema Emily Thornberry, predsjednici parlamentarnog odbora za vanjske poslove. Zamjenik izraelskog ministra vanjskih poslova, Sharren Haskel, tajno ju je snimio i objavio snimak na Instagramu.
Saar je bio član vlade koja je glasala za isključenje vode i struje u Gazi. On je također osvjedočeni protivnik palestinske države, rekavši prošlog novembra da bi “stvaranje palestinske države danas bilo jednako stvaranju države Hamas”.
Starmerova Britanija je potpuno saučesnik u dozvoli Izraelu da počini genocid u Gazi. Svetost međunarodnog prava više ne znači ništa bivšem advokatu koji se proslavio ljudskim pravima.
Ali ovo je daleko od kraja priče, niti kraja priče o Starmerovom usponu i padu s vlasti. Ni Hamas, ni što je još važnije Palestinci u Gazi, neće nestati brzo i povoljno.
Gaza bi se za Starmera još mogla pokazati kao ono što se rat u Iraku pokazao za njegovog uzora i mentora, Tonyja Blaira – državni udar.
Oba lidera laburista koristila su rat u muslimanskoj zemlji kao predstavu političkih kokoja. Obojica su vjerovali da ratno huškanje znači automatski ulazak u elitni klub svjetskih lidera. Ali za Starmera, kao i za Blaira, rat će biti njegova propast.
Za onoga ko pokupi komade iz ruševina koje je ostavila Trumpova era, uloga Zapada kao moralnog vođe svijeta zauvijek je nestala. Namjerno je ukinula tu ulogu, po cijenu još hiljada života Palestinaca i muslimana.
(TBT, MEE)
