Piše: James Jackson, thebosniatimes.ba
Posljednjih 18 mjeseci bilo je strašno za pet i po miliona njemačkih muslimana i izgleda da će im biti samo još gore.
Sa oko 6,6 posto stanovništva sa tri miliona građana, negativni prikazi muslimana i Arapa igraju veliku ulogu u medijima i politici, posebno od početka sukoba između Izraela i Gaze, ali sa vrlo malom zastupljenosti u bilo kojoj od ovih sfera.
Stvari su već bile loše – prošlogodišnja studija EU o islamu u Evropi pokazala je da je Njemačka druga najgora zemlja u Evropi po antimuslimanskom rasizmu – ali s najdesničarskim parlamentom u historiji Savezne Republike, mnogi muslimani, Arapi i druge manjine su postali još zabrinutiji.
Krajnje desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) postigla je najbolji rezultat za njemačku krajnju desnicu od Drugog svjetskog rata sa 20,8 posto, uz pedesetak spominjanja “islama” ili “muslimana” u svom manifestu, od kojih nijednom nije spomenut u pozitivnom kontekstu.
I premda se Alice Weidel promovirala kao “libertarijanska konzervativka”, a Elon Musk i međunarodna štampa su mnogo psovetili pađnje njenom lezbijskom braku sa obojenom ženom, ali je također tvrdila da “hidžab ne pripada Njemačkoj” i da je islam nespojiv s njemačkim ustavom iz 2017.
Iako će stranku držati izvan vlade poznatim njemačkim “firewall” protiv saradnje s krajnjom desnicom, kancelar Friedrich Merz iz Demokršćana jasno je stavio do znanja da će samo ubrzati autoritarni pad Njemačke, koji je prvenstveno usmjeren na Arape, muslimane i pristalice Palestine.
To čini zbog odbrane takozvanog Staatsräsona, doktrine da je sigurnost Izraela jedan od glavnih prioriteta Njemačke. Ovo je u početku bio samo retorički usklik Angele Merkel na podiju izraelskog Kneseta, ali je od tada zaživio sopstveni život.
Nakon što je više od milion ljudi izašlo na ulice protestirajući zbog njegove saradnje s krajnjom desnicom na glasanju usmjerenom na ograničavanje azila, Merz je retorički upitao u svom završnom govoru u predizbornoj stazi u Minhenu gdje su bili prodemokratski protesti “kada su palestinske zastave vijorile u ovoj zemlji”.
Za gospodina Merza, pokazivanje palestinske zastave, koja se vijori u sjedištu UN-a, više je skandaloznije nego namjerno glasati zajedno s krajnje desničarskom strankom koja je vodila kampanju za “remigraciju”.
On je također nedavno obećao da će proširiti zakon o rasnom poticanju kako bi se učinilo protivzakonito počiniti “negiranje prava Izraela na postojanje” – vrlo kontroverzna formulacija s malo osnova u stvarnom međunarodnom pravu, i koja će nesumnjivo uključivati Palestince koji pokazuju slike historijske Palestine.
Njemački slučaj déjà vua
Jedan od prvih Merzovih poteza nakon pobjede na izborima bio je da telefonira izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu i pozove ga u Njemačku, uprkos neispunjenoj potjernici Međunarodnog krivičnog suda (ICC) za ratne zločine gladovanja kao metode ratovanja i namjernog usmjeravanja napada na civilno stanovništvo.
Iako je odlazeća njemačka koalicija “semafora” jasno stavila do znanja da nije vjerovatno da će uhapsiti Netanyahua, ali je rekla da neće ni sterati crveni tepih.
Merz je, s druge strane, smatrao da je poziv “otvoreno osporavanje skandalozne odluke Međunarodnog krivičnog suda da premijera opiše kao ratnog zločinca”, navodi Netanyahuov kabinet.
Nije ni čudo što je samo 12 posto njemačkih muslimana glasalo za pobjedničku konzervativnu stranku prema anketama Forschungsgruppe Wahlen.
Ovaj potez je Amnesty International osudio kao “otvoreni poziv na kršenje zakona” i “nije dobar početak budućeg kancelara”, dok ga je Ljevica, koja je na ovim izborima dobila najviše glasova muslimana sa 29 posto, oštro kritizirala.
Ali Merz je samo posebno ekstremni član Staatsräsonquerfronta, njemačke riječi koju sam skovao da opišem savez između krajnje desnice i desnice centra, pa čak i elemenata takozvane „antideutsch“ ljevice za odbranu Izraela po svaku cijenu, uključujući uništavanje slobode mišljenja i okupljanja, ograničavanje prava na državljanstvo i nastavak isporučivanja oružja najvišem svjetskom zločinačkom poduhvatu.
Pod krinkom plemenitog cilja borbe protiv antisemitizma u zemlji holokausta, islam i Arapi su pretvoreni u problem, pri čemu njemački političari nisu uvidjeli historijsku ironiju u raspirivanju mržnje protiv jedne vjerske i etničke manjine kako bi navodno zaštitili drugu, a krajnja desnica kao nepokolebljivi saveznici ovoga puta odbacili su inicijalne zakone koji su ovog puta bili “ključni izričaji” od strane AfD-a.
Poslije 7. oktobra, muslimanima je rekao miljenik liberala i vicekancelar Robert Habeck — koji se sada na sreću povlači iz frontalne politike — da je njihova zaštita od desničarskih ekstremista uvjetovana distanciranjem od Hamasa, koji se u Njemačkoj smatra terorističkom grupom.
Šezdeset osam posto muslimana u Njemačkoj doživjelo je diskriminaciju u posljednjih pet godina, sa naglim porastom širom Evrope od 2022. godine, tako da ova opasnost nije teoretska. Džamije su već bile izložene brojnim prijetnjama bombama i materijalnoj šteti, kao i porukama mržnje, saopćilo je krajem januara Muslimansko koordinaciono vijeće (Krm) u Kelnu.
„U džematskim zajednicama ljudi se boje da će fašisti doći i odvesti nas“, rekao je novoizabrani političar Lijeve stranke Ferat Koçak za New Arab u izbornoj noći iz arapskog okruga Neukölln. Kočak je postao prvi poslanik ljevice koji je ikada pobijedio izvan bivše Istočne Njemačke.
“Veoma je važno da ljudima, našim prijateljima i komšijama damo osjećaj sigurnosti”, rekao je on, predstavljajući rastuće antirasističko krilo unutar svoje stranke, čije je oživljavanje bilo jedno od velikih iznenađenja izbora.
Zaštita građana i stanovnika jedan je od ključnih zadataka države – stvarnog Staatsräsona – i nikada ne bi trebao biti uslovljen onim u šta ljudi vjeruju. Već smo vidjeli kako je Njemačka krenula tim putem, a nije se dobro završilo.
(TBT, TNA)
