Više od 500 dana, Izrael, uz podršku moćnih nacija koje pružaju diplomatsku zaštitu, vojnu opremu i političku podršku, sistematski krši međunarodno pravo u Gazi. Ova saučesništvo nanijelo je razarajući udarac integritetu Povelje Ujedinjenih nacija i njenim temeljnim principima ljudskih prava, suverene ravnopravnosti i zabrane genocida. Sistem koji dopušta ubistvo procijenjenih 61.000 ljudi ne samo da ne uspijeva – on je propao. Dokazi, prenošeni uživo na naše telefone i procijenjeni od strane najviših svjetskih sudova, su nedvosmisleni. Od savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde o nezakonitoj okupaciji palestinskih teritorija od strane Izraela, preko naloga za hapšenje koje je Međunarodni krivični sud (MKS) izdao za najviše izraelske lidere, do preliminarnih mjera izdatih u slučaju Konvencije o genocidu koji je pokrenula Južna Afrika – Izraelove akcije predstavljaju jasna kršenja međunarodnog prava.
Ipak, uprkos ovim presudama, kršenja se nastavljaju, omogućena od strane nacija koje se drsko suprotstavljaju najvišim svjetskim sudovima – sankcijama na zvaničnike, zaposlene i agente MKS-a te otvorenim prkosom naredbama suda.
Nedavni prijedlog američkog predsjednika Donalda Trumpa da “preuzme” Gazu – što znači aneksiju praćenu etničkim čišćenjem palestinskog stanovništva, za koje je Trump predložio da budu deportovani u Egipat i Jordan – udara u same temelje međunarodnog prava, koje globalna zajednica ima dužnost braniti. Takve akcije, ako se sprovedu, predstavljale bi teško kršenje međunarodnog prava i osnovnih principa utvrđenih u Povelji UN-a.
Napad na palestinski narod podsjeća na mračne stranice istorije naših vlastitih zemalja – Južnu Afriku pod aparthejdom, Kolumbiju tokom protivpobunjeničkih operacija i Maleziju pod kolonijalnom vlašću. Ovi sukobi nas podsjećaju da nepravda na bilo kojem mjestu ugrožava pravdu svuda. Možda dolazimo sa različitih kontinenata, ali dijelimo uvjerenje da je ravnodušnost saučesništvo u takvim zločinima. Odbrana neotuđivog prava palestinskog naroda na samoopredjeljenje zajednička je odgovornost.
U septembru 2024. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je istorijsku rezoluciju kojom se iznose pravne obaveze država da osiguraju kraj nezakonite okupacije Izraela, uz ogromnu većinu od 124 nacije koje su glasale za, naglašavajući imperativ “osiguravanja odgovornosti za sva kršenja međunarodnog prava kako bi se okončala nekažnjivost, osigurala pravda, spriječila buduća kršenja, zaštitili civili i promovirao mir.”
Zato smo, zajedno sa Bolivijom, Kolumbijom, Hondurasom i Namibijom, pokrenuli Hagsku grupu, koaliciju posvećenu preduzimanju odlučnih, koordiniranih akcija u potrazi za odgovornošću za Izraelove zločine.
Tri uvodna obećanja Hagske grupe vođena su dvostrukim imperativima: okončanjem nekažnjivosti i odbranom čovječnosti.
Naše vlade će se pridržavati naloga koje je MKS izdao protiv izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta, naglašavajući odgovarajuće, pravične i nezavisne istrage i krivična gonjenja na nacionalnom ili međunarodnom nivou; spriječit ćemo plovila koja prevoze vojne zalihe Izraelu da koriste naše luke; i spriječit ćemo sve transfere oružja koji rizikuju omogućavanje daljih kršenja humanitarnog prava.
U međusobno povezanom svijetu, mehanizmi nepravde nalaze se u tkivu globalnih lanaca snabdijevanja. Napredno oružje ne može se proizvesti bez metala, komponenti, tehnologije i logističkih mreža koje se prostiru preko kontinenata. Koordinacijom naših politika, cilj nam je izgraditi bedem za odbranu međunarodnog prava.
Cilj ovih napora nije podrivanje multilateralizma; već njegovo spašavanje. Kao što je međunarodna zajednica jednom ujedinjena u rušenju aparthejda u Južnoj Africi – kroz slično koordinirani pravni, ekonomski i diplomatski pritisak – sada se moramo ujediniti da sprovedemo međunarodno pravo i zaštitimo neotuđivo pravo palestinskog naroda na samoopredjeljenje. Alternativa je predaja svijetu u kojem sama sila određuje koja zakona važe, a koja se mogu kršiti po volji.
Nepodnošljiva katastrofa. Međutim, primirje se već pokazalo krhkim, a naša zajednička odgovornost da osiguramo trajni mir sada je izuzetno hitna.
Međunarodni sistem ne može opstati ako ga potkopavaju oni koji koriste vetoe i sankcije da zaštite saveznike od nadzora ili koriste pomoć i trgovinu kao sredstva prinude. Prijetnja kaznom ima za cilj prisiliti zemlje da se povuku na jezik molbi. Ne možemo ostati pasivni i biti prisiljeni objavljivati “pozive” i “zahtjeve” dok se principi pravde koji podupiru naš međunarodni poredak uništavaju.
Vjerujemo u protagonizam, a ne u podaništvo. Izbor je jasan: ili zajedno djelujemo da sprovedemo međunarodno pravo, ili rizikujemo njegov kolaps. Mi biramo djelovanje, ne samo za narod Gaze, već i za budućnost svijeta u kojem pravda prevladava nad nekažnjivošću.
Neka ovaj trenutak označi početak obnovljene posvećenosti internacionalizmu i principima koji nas vežu kao globalnu zajednicu.
(TBT, Foreign Policy)
