Piše: Hebh Jamal, thebosniatimes.ba
Njemačka izlazi na birališta 23. februara nakon što se raspala koalicija “semafor” – savez između SPD-a, FDP-a i Zelenih. Međutim, politička klima uoči glasanja je veoma zabrinjavajuća, jer je krajnje desničarski AfD “remigraciju” učinio centralnom temom svoje kampanje.
Za razliku od deportacije, koja se obično odnosi na nedržavljane, remigracija je termin koji su skovali ideolozi krajnje desnice kako bi se zalagali za prisilni povratak neevropljana u njihove zemlje porijekla, bez obzira na njihov status državljanstva.
Posmatrana kao neka vrsta lijeka za masovnu migraciju, remigracija se poziva na potpuno homogeno njemačko društvo koje je neprijateljski raspoloženo prema manjinama i, preciznije, muslimanima.
Nedavno je otkriveno da se plan politike usvajanja remigracije kao dijela platforme AfD-a dogodio na tajnom sastanku desničarskih ekstremista i članova AfD-a u Potsdamu koji je predstavio austrijski identitar Martin Sellner u blizini Berlina u novembru 2023.
To sada vidimo u strategiji kampanje AfD-a. Ranije ove godine, regionalni ogranak njemačke krajnje desničarske stranke AfD poslao je 30.000 lažnih avionskih karata stanovnicima grada Karlsruhea na jugozapadu zemlje. Karta, dizajnirana kao karta za ukrcavanje, reklamira let u jednom smjeru iz Njemačke do njihove “zemlje porijekla”, a datum je isti kad su njemački savezni izbori.
Dok sadašnji kancelar Olaf Scholz i članovi njegove vodeće stranke SPD izražavaju navodni „užas“ zbog savremene nacističke retorike koja se infiltrira u politički diskurs, meni je vrlo teško uočiti bitne razlike u migracijskoj politici drugih političkih stranaka.
Kršćansko-demokratska unija je za svoju kampanju kopirala postere zabranjenog neonacističkog NPD-a, sa gotovo identičnim sloganom: “Deport je dosljedno odbijao tražioce azila”.
Nedavno, 18. januara, njemački Bundestag je usvojio Zakon o poboljšanju repatrijacije, omogućavajući brzu deportaciju tražilaca azila, produžavajući periode pritvora prije deportacije i dajući policiji šira ovlaštenja da vrši pretrese u zajedničkim rezidencijama za staranje.
Evropsko vijeće za izbjeglice i prognanike osudilo je donošenje ovog zakona tvrdeći da on aktivno šteti organizacijama za ljudska prava koje olakšavaju operacije spašavanja na moru.
Prema njihovim riječi
ma, prijedlog zakona može kriminalizirati civilne i potražne operacije maloljetnika bez pratnje koji su u nevolji na moru. SOS Humanity je saopćio da je njemačka vlada “prekršila svoja obećanja iz koalicionog sporazuma da neće ometati civilnu potragu i spašavanje”, strahujući od mogućnosti da im prijeti “do 10 godina zatvora za njihov rad na spašavanju života”.
Nedavno, 28. januara, konzervativni opozicioni lider Friedrich Merz iz CDU-a unio je prijedlog u Bundestag kojim se poziva na stalne granične provjere, odbijanje svih zahtjeva za azil migranata koji stižu “neregularnim putnim sredstvima” i prethodnu deportaciju svih stranci kojima su odbijene žalbe.
Po prvi put, rezolucija iznesena u Bundestagu usvojena je tijesnom većinom zahvaljujući podršci krajnje desnice AfD-a koja je izazvala zabrinutost oko potencijalne glasačke koalicije između CDU-a, AfD-a i eventualno FDP-a.
Strahovalo se da će prijedlog proći prošlog petka, ali je na kraju propao nakon višesatne rasprave.
Ogroman faktor u tome bila je uzbuna koja je nastala u njemačkim medijima i protesti koji su izbili širom zemlje, a nisu bili fokusirani na potencijalni zakon, već na činjenicu da bi glavna njemačka stranka mogla biti u izbornoj koaliciji s AfD-om.
Bio je to hitan poziv, ali mnogi od nas zadržavaju dah pred neizbježnom normalizacijom stranke koja se naširoko smatra antidemokratskom i granično fašističkom.
Sve je ovo politički trik koji su orkestrirale glavne političke stranke kako bi umirile svoje desničarske birače, dok same koriste fašistički vokabular, a uperen je protiv mnogih grupa — uključujući propalestinski pokret.
Zapravo, odvojeno od svog prij
edloga od 28. januara, stranka CDU je upravo izdala novi politički dokument koji planira ukidanje njemačkog državljanstva dvojnih državljana; dok je FDP uveo novu politiku koja želi ubrzati deportacije uz istovremeno smanjenje socijalnih davanja.
Merz je na nacionalnoj televiziji predstavio svoju političku platformu za oduzimanje njemačkog državljanstva i nagovijestio da je plan za oduzimanje njemačkog državljanstva onima koji počine “teške zločine”, primjer za koje kaže da su oni koji “podižu palestinsku zastavu u Berlinu i pozivaju na uništenje Izraela.”
Nakon 470 dana genocida, propalestinski pokret u Njemačkoj nije uspio prikupiti bilo kakve simpatije glavne političke elite.
Zapravo, ja se kao Palestinka suočavam s kontinuiranim klevetama političara iz cijelog političkog spektra, koji odjekuju istim antipalestinski jezikom kao i AfD.
Zbog mojih otvorenih stavova i dužnosti prema palestinskoj stvari i zbog tvrdnji da je dekolonizacija neophodna, član vijeća Mannheim Green Party Chris Rihm nazvao me mrziteljicom Jevreja.
Političar FDP-a i gradski vijećnik Volker Beisel otišao je u medije da izrazi svoju frustraciju sa mnom kao moderatorom tokom događaja s Gretom Thunberg, tvrdeći da vjerujem da je 7. oktobar bio “sretan dan”.
A tek prošle sedmice, komesar za antisemitizam na poziciji CDU-a tvrdio je da imam antisemitskog zlog duha, i čak me je uporedio sa neonacistom, Martinom Selnerom, na svom Instagramu zbog moderiranja panela akademika.
Borba protiv AfD-a zahtijeva suočavanje sa istim dehumanizirajućim ideologijama koje su nekada gurnule Njemačku u mrak. Ali umjesto da odbaci ovu retoriku, njemački politički mejnstrim je prihvata.
Ovo je opasan put, a počinje vjerovanjem da napredak jedne nacije ovisi o nasilnom uklanjanju cijelog naroda. Za one od nas koji su se iz prve ruke suočili sa ovom dehumanizacijom, paralele su zastrašujuće – a borba je hitna.
(TBT, TNA)
