Piše: Alex Foley, thebosniatimes.ba
Ispričat ću vam priču.
Do proljeća 2005. godine, svijet je bio itekako svjestan teških zločina koji su počinjeni u Darfuru nad crnim stanovništvom od strane arapskih milicija Janjaweed, uz oružje, koordinaciju i zračnu podršku koju je pružala sudanska vlada.
Utvrđivanje broja poginulih pokazalo se nemogućim s obzirom na ograničen pristup regionu. Pokušaji generiranja procjene navedeni su u Darfuru i zločinu genocida i detaljno opisuju napore autora da stvore model zasnovan na kombiniranju nekoliko skupova pogrešnih podataka istraživanja kako bi se postigao predviđeni broj smrtnih slučajeva između 300.000 i 400.000.
Mediji su počeli praviti konsenzus oko ove brojke od 300.000, a Washington Post, New York Times i Boston Globe su svi objavljivali tekstove u kojima se navodi broj smrtnih slučajeva na ovom stadionu.
Izraz “genocid” je kružio, uprkos suzdržanosti Kofija Anana. Istražna komisija Ujedinjenih naroda o Darfuru bila je primorana donijeti brzu odluku da pronađe dokaze o zločinima protiv čovječnosti i potencijalno pojedinačnim djelima genocida, ali nije mogla pronaći dokaze o zavjeri odozgo prema dolje da se počini genocid.
Nasuprot tome, SAD su već 2004. godine donijele neuobičajeno brzu odluku.
Nakon što je naručio istraživanje sudanskih izbjeglica u susjednom Čadu, tadašnji američki državni sekretar Colin Powell rekao je Senatskoj komisiji za vanjske poslove: „[…] dokazi nas vode do zaključka […] da se genocid dogodio i da se možda još uvijek događa u Darfur.” Dom je 2004. godine usvojio rezoluciju 467, proglašavajući zločine u Darfuru genocidom i osuđujući UN zbog nedjelovanja.
Onda se nešto promijenilo. Dva leta ukrstila su se između Sudana i SAD-a što bi radikalno promijenilo način na koji su američki zvaničnici okarakterizirali nasilje.
Dana 14. aprila, nova državna sekretarka Condoleezza Rice poslala je pomoćnika državnog sekretara Roberta Zoellicka u Sudan da procijeni situaciju. Nekoliko dana kasnije, 17. aprila, CIA je odvezla sudanskog general-majora Salaha Abdallaha “Gosha” u Washington.
Zoellick se, sa svoje strane, brzo povukao Powellove komentare i iznio revidirani broj mrtvih od 60.000, sa gornjom gornjom granom od 160.000. Uprkos raširenoj nevjerici, Zoellickova dijagnoza imala je izražen učinak na medijsku elitu. Novinski izvještaji mnogih medijskih kuća počeli su koristiti cifru “desetine hiljada”, zanemarujući prethodno date procjene.
Čemu iznenadna promjena? Gosh je bio službeni “čuvar” Osame Bin Ladena kada je bio u zemlji 90-ih godina i postao ključni partner u američkom ratu protiv terorizma.
On je navodno radio sa CIA-om u njihovim naporima da progone Al-Qaedine podružnice u istočnoj Africi. U svojoj ulozi direktora Sudanske Nacionalne obavještajne i sigurnosne službe, Gosh je mogao provoditi racije po nalogu SAD-a i predati osumnjičene za terorizam.
Jedini problem je bio što je Gosh već bio direktno umiješan u genocid koji je u toku. Gosh je bio na drugom mjestu na listi sudanskih zvaničnika odgovornih za zločine u Darfuru koji se pripisuju UN-u, a Kongres ga je proglasio da ima ulogu u genocidu 2004. godine.
Čini se da je Zoellickova uloga bila da stvori sumnju oko broja poginulih kako bi zaštitio saradnju administracije sa sudanskom sigurnosnom službom.
Kao rezultat toga, SAD ne samo da nisu uspjele da privedu ratnog zločinca pravdi, već su pružile pokriće za nastavak nasilja.
Paralele sa trenutnom situacijom trebale bi biti odmah očigledne. Uprkos insistiranju Izraela da je njihov rat pravedan i da je njihov omjer među civilima i borcima “povijesno nizak”, formirala se neurotična fiksacija oko broja poginulih.
Čak i u toku prvog mjeseca izraelskog napada, kada je infrastruktura još uvijek bila na mjestu za precizno prebrojavanje mrtvih, američki cionisti su učinili sve napore da potkopaju broj mrtvih. Senator Tom Cotton je tada rekao: “Nažalost, mediji se još uvijek oslanjaju na ‘Ministarstvo zdravlja Gaze’ koje kontroliše Hamas za brojeve žrtava. Nijedan medij ne bi trebao vjerovati propagandi terorista.”
Svaki pokušaj da se procijeni broj mrtvih koji odstupa od izraelske linije kleveta se kao “krvna kleveta”.
Takav je bio slučaj kada je The Lancet objavio prepisku grupe istraživača javnog zdravstva koji su pokušali procijeniti ukupan broj smrtnih slučajeva projekcijom broja indirektnih smrtnih slučajeva od posljedica rata. „U nedavnim sukobima“, napisali su, „takve indirektne smrti kreću se od tri do 15 puta više od broja direktnih smrti“.
Koristeći vrlo konzervativni omjer od četiri indirektne smrti prema svakoj direktnoj smrti, došli su do sada poznate brojke od 186.000 smrtnih slučajeva. To je bilo u trenutku kada je prijavljena brojka Ministarstva zdravlja Gaze još uvijek bila ispod 40.000. Nova studija u The Lancet-u objavljena početkom januara, koristeći analizu sa tri liste „hvatanje-ponovno hvatanje“ za upoređivanje različitih izvora izvještavanja, sugerira da bi ova brojka mogla podcijeniti stvarni nivo smrtnosti za 41%. Možeš da izračunaš.
Na pitanje o izvještaju, bivši glasnogovornik State Departmenta je rekao: “Prijavljeni broj je već previsok, već je prijavljen broj neprihvatljiv.” Novinar Sam Husseini optužio ga je da se nasmiješio dok je to govorio.
Na izvanredan potez, The Lancet je objavio bizarno pobijanje dva izraelska doktora. Da vam dam primjer:
“Zar autori nisu shvatili kako su takve krvne klevete podstaknute upravo ‘čisto ilustrativnim’ primjerom autoritativnog učenjaka koji je objavljen kao dio nerecenzirane korespondencije i koji lažno daje imprimatur da je objavljena studija u vodećim svjetskim medicinskim journal? Pod krinkom dokaza potrebnih za ‘ključno za poslijeratni oporavak, obnovu infrastrukture i planiranje humanitarne pomoći neće se skrivati ovakva kleveta.’
Ranije u maju, Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) promijenio je metodu ažuriranja broja poginulih u Gazi.
U novom izvještaju dat je pregled udjela žena i djece na osnovu onih tijela koja su u potpunosti identifikovana.
To je izazvalo nalet pogrešnih izvještaja da je broj umrlih revidiran naniže, uprkos uvjeravanjima OCHA-e da su ukupni brojevi nepromijenjeni. Glasnogovornik OCHA Jens Lark rekao je za NBC: “Ono što je novo je nivo verifikacije (‘puni detalji su dokumentovani’) za podskup od 24.686 tih smrtnih slučajeva.”
Ili, kako je objavio Fox News, “UN revidiraju broj poginulih u Gazi, gotovo 50% manje ubijenih žena i djece nego što je ranije prijavljeno.”
Sada SAD pokušavaju zaustaviti objavljivanje podataka Ministarstva zdravlja Gaze. Odredba priložena zakonu o nacionalnoj odbrani koji se mora proći kroz Kongres zabranila bi Pentagonu čak i citiranje podataka o žrtvama Ministarstva. Ovo dolazi nakon što je Predstavnički dom glasao sa 269-144 za amandman na zakon o izdvajanjima State Departmenta kako bi se isto učinilo i za State Department. Kada optužbe za genocid nisu zgodne, SAD jednostavno spremaju knjige.
Dok se Bidenova administracija spremala da napusti Bijelu kuću, ProPublica je objavila užasan članak koji dokumentira kako je State Department omogućio Izraelu, iskorijenio interno neslaganje i nije uspio provesti nijednu od Bajdenovih “crvenih linija”. Također te sedmice, CBS-ov 60 Minutes intervjuirao je bivše zvaničnike State Departmenta koji su dali otkaz zbog toga što je administracija postupala s Gazom.
Diplomatkinja Hala Rarit tvrdila je da njeni nadređeni neće ni pogledati slike onoga što se dešava. “Pokazivao bih slike djece koja su umrla od gladi. U jednom incidentu, u suštini sam bio izvrijeđen: ‘Ne stavljajte tu sliku. Ne želimo to vidjeti. Ne želimo da vidimo da djeca umiru od gladi.’” Može se zamisliti kako su oni gledali na broj mrtvih.
Za sada je na građanima Gaze da prebroje i identificiraju svoje mrtve. Dok se gomile ljudi vraćaju u svoje bombardirane domove, porodice su postavljale lične karte voljenih izvučene iz otrcanih džepova pored lobanja sa očiglednim rupama od metaka.
Ako je prošlost prolog, istina će izaći na vidjelo. Zoellick je nastavio raditi kao predsjednik Grupacije Svjetske banke. U vrijeme kada je podnio ostavku u State Departmentu 2006. godine, čak je i on koristio termin genocid u vezi s Darfurom.
(TBT, TNA)
